Mnogi pse smatraju najboljim prijateljima, ali ne razmišljaju o tome da pojedini ljubimci koje kupujemo istinski pate. Određene pasmine tijekom križanja su razvile neke odlike zbog kojih su postale popularne, ali križanje se nije pokazalo kao dobar potez kod onih drugih, kako piše Abc.net.au.
Ipak, obožavatelji ovih pasmina dopuštaju da se njihova patnja nastavi, nesvjesni koliko je to teško za njih.
“To je prava ironija. Mi volimo svoje pse i želimo da žive s nama što je duže moguće, sretnim i zdravim životom, a s druge strane, biramo ih prema tome kako izgledaju”, kaže Mia Cobb, istraživačica s Odsjeka za brigu o životinjama na Sveučilištu u Melbourneu.
Ona ističe da mnogi psi trpe veliku bol tijekom života, što je posljedica njihovog križanja, a vlasnici su to prihvatili zdravo za gotovo i ignoriraju problem svog ljubimca.
Narcisoidno križanje pasa
Alexandra Horowitz, kognitivna znanstvenica iz Amerike i autorica knjige Our Dog, Ourselves slaže se da bismo se svi trebali bolje odnositi prema psima i ističe da bismo se za početak trebali osloboditi vlastite narcisoidnosti.
Neke pasmine, kao što su buldozi, pekinezeri ili mopsevi, nastale su križanjem kako bi više sličile ljudima, kaže ona.
“Mislim da postoji čvrst razlog vjerovati da je jedna od stvari koje volimo kod pasa s malim njuškama to što nas podsjećaju na lice čovjekolikog primata. Ovi psi često imaju oči koje su više na sredini lica, kao kod ljudi, umjesto da su im oči bliže bočnim stranama lica, kao kod vukova. Dakle, mi zapravo križamo pse kako bi oni što više sličili nama”, kaže Horowitz.
Nasljeđe labradoodlea
Križanje s ciljem postizanja spomenute facijalne karakteristike može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema kod pasa. Nekim psima je potrebna operacija samo da bi mogli disati kako treba, dok drugi imaju problema sa zubima ili kožom, tvrdi Horowitz i ističe da je buldog istaknuti primjer psa u boli.
“Buldozi su prije 150 godina bili sasvim zdravi psi, a danas imaju probleme kao psi koji su preživjeli udarac automobila. Lice im je smrskano, nos kratak, vilica im strši naprijed, oči su im ispupčene, a noge previše raširene. Oni se čak ne mogu ni razmnožavati prirodno. Glava im je veća od tijela pa ne mogu proći kroz kanal prilikom porođaja, nego se moraju rađati carskim rezom”, kaže ona.
Osim toga, Cobb ističe da su mopsi “dobra ilustracija ekstremnog križanja”.
“Ako pretražite “mops koji hrče” na YouTubeu, naći ćete milijune videosnimki i komentara u kojima ljudi kažu: ‘To je tako slatko, moj mops spava sjedeći’. A oni zapravo ne mogu disati ako leže. Hrkanje i neobičan način na koji jedu i piju vodu mnogi smatraju slatkim, ali je to u stvari tužno jer se pas cijelo vrijeme muči radeći najosnovnije stvari”, kaže ona.
Zašto im to radimo?
Cobb kaže da su neznanje i voljno neznanje krivi što olako prihvaćamo ove križane pasmine koje se bore za život. Prema njenim riječima, ljudi su odlučili vjerovati da su neka stanja “normalna za određene pasmine”, zbog čega je najvažnije promijeniti svoj stav.
“Mi smo svjesni da ono što radimo nije baš najbolje za pse i znamo da će ljudi nastaviti prakticirati ovaj postupak. Zato treba potaknuti ljude da biraju zdravije i sretnije pse”, objašnjava Cobb.
Savjeti za biranje psa
Cobb preporučuje životinjska skloništa, grupe za spašavanje životinja i živodernice kao mjesta na kojima biste trebali potražiti svog ljubimca, a savjetuje izbjegavanje mjesta na kojima se mogu nabaviti križane pasmine. Ako se ipak odlučite kupiti psa ovdje, njen savjet je da to bude pasmina koja nema tako “ekstremne tjelesne odlike”.
“Osobito treba izbjegavati pasmine s ravnim licima jer znamo da je njima posebno teško budući da se muče doći do zraka. Sićušni psi također su veoma boležljivi, a i oni ogromni imaju dosta zdravstvenih problema. Njemački ovčari, na primjer, imaju veoma slabe kukove, pa jedva hodaju, što mnogo šteti njihovom ukupnom zdravlju i ponašanju”, objašnjava Cobb.
Osim toga, ona savjetuje da bi bilo dobro vidjeti i roditelje svog psa, ako je moguće, i utvrditi kako je on odgajan, a bilo gdje nabavili psa, trebate zapamtiti da njegov izgled nije najvažniji.
“Kod pasa je najvažniji njihov karakter. Važno je koliko su aktivni, koliko vremena zahtijeva njihovo održavanje jer ove stvari će utjecati na vaše vrijeme, dok ljepota psa ne treba biti presudna”, zaključuje ona.