Ljudi moji, je li to moguće?

Foto: Mladen Sekulić

Znaš li ti koji je još malo dan? Znam, rekao je sav sretan, kao ’ha, prvi put me neće dići na foru’. Koji? Dan zaljubljenih…! Tananananaaaa…! Na njegovo veliko razočaranje – pljesak je izostao. Pa je, mislim, sigurno je… Što, jesam rekao nešto pogrešno? Koji je dan…? Dan državnosti, rekla sam. Što znači da tri dana ništa pod kapom nebeskom neće raditi, a ja nemam ni praška za veš, ni šećera, ni brašna. Ničega. Spala knjiga na tri slova. Daj mi karticu, pa da odem u dućan dok nisu sve pokupovali. Duda…? Molim…? Jesam rekao nešto pogrešno…? Nisi, dušo. Nisi. Samo se opusti i uživaj.

O. K. Godine su mi trebale da ga naučim kako posebni datumi imaju posebno značenje te se tim danima osjećamo, odijevamo i ponašamo posebno. Poklanjamo jedni drugima posebne stvari, parfeme, knjige u tvrdom uvezu, nakit, satove… Idemo na posebna mjesta. Naručujemo posebnu hranu, pijemo posebna vina. I sad kad sam konačno stvorila Supermana koji me osjeća i predosjeća na gotovo sve moguće načine – i kada konačno mogu birati između toga želim li onaj Diorov parfem ili radije Givenchy – meni je do tri kile Ariela? Tužno, ali je tako.

Dođe to s godinama, ako mene pitate. Nije me više ni tako lako zadiviti. Nekad me mogao kupiti s dvije lijepe riječi, sad može roman napisati – teško da ću se okrenuti. Zagazila sam duboko i ne padam na fore. Od crvene me boje prolaze trnci. Srce ne volim vidjeti ni na EKG-u. Anđele i Kupidone, ako baš moram, samo pod anestezijom. Sve u svemu – teško me je impresionirati za taj Dan zaljubljenih.

Možda, eventualno kad bi mi spremio večeru. Muškarci koji se snalaze u kuhinji – zapravo su seksi. Muškarci koji se ne snalaze u kuhinji, bolje da ni ne zalaze u kuhinju. Kuham za tebe – znači – spreman sam napraviti dodatni napor da te osvojim. Iako nemam pojma čemu služi ta zaimača s rupicama, ni zašto se krumpir kuha u slanoj vodi.

Ili možda kad bi mi rekao, tek onako provukao kroz priču kako se i dan-danas sjeća našeg prvog susreta. Značilo bi da sam mu ipak još malo posebna, i da pamti tamo neki petak, od prije milijun godina, u nekom kafiću negdje na kraju svijeta, da zna da sam imala bijeli kaput i vesticu boje lavande, i da crveni ruž nije išao ni uz što, osim uz vino koje se u izobilju pilo te večeri.

Tražim li puno? Mislim, ako ja moram godinama evocirati uspomene a da nam pritom nije ni godišnjica ni rođendan ni ništa, i ako mogu zapamtiti dan kada je tadašnja reprezentacija Jugoslavije pobijedila Bugarsku na kvalifikacijama za Europsko prvenstvo -ljudi-moji-je li-to- moguće??? – e pa onda, molim lijepo, ima da znaš i dan i sat i minutu kad si me upoznao.

Ili kad bi mi bar očistio kuću, al’ napravio baš onako jednu generalku – pa da dočekam jedan vikend da se mogu naspavati i cijeli dan provesti u krevetu, i da ne moram ni prstom maknuti ako ne želim – e onda bih se već osjećala kao kakva kraljica majka. A nije meni samo do toga da te vidim kako klečiš i ribaš pločice, ne. Ja to više gledam s filozofske strane. Želiš provoditi više vremena sa mnom. Pa zato i radiš moj dio posla – da bih ja bila sretnija. Jer ako sam ja sretna, sretan si i ti. A ja ne mogu biti sretna ako me čeka ribanje fuga iznad kade mješavinom sode bikarbone i vinskog octa.

Duda…? Molim…? Znaš li ti koji je još malo pa dan…? Dan zaljubljenih? Neeee… Medveščak igra protiv Graza. Sigurno ćemo ih dobiti sa pet razlike. Hajdemo se okladiti! Ja kažem s tri razlike. Ako pogodim, duguješ mi one tri kile Ariela!