Lj&Z čitaonica: Jurica Pavičić otkriva nam pet knjiga koje su mu obilježile život

Književnik i filmski kritičar Jurica Pavičić autor je koji iza sebe ima raznolik i dobro prihvaćen opus, zbog čega je i zanimljivo vidjeti kojih je to pet knjiga obilježilo njegov život.

Ovce od gipsa, Nedjeljni prijatelj, Minuta 88, Kuća njene majke i Vijesti iz Liliputa samo su neki od naslova po kojima je poznat ovaj 53-godišnji Splićanin “bez dlake na jeziku”. Iako je počeo kao filmski kritičar, pa zatim i kao kolumnist, uz kratke priče i romane piše i političku esejistiku i studije.

Put u središte Zemlje (Jules Verne) 
Postoji jednostavan razlog zašto me ova knjiga obilježila: zato što je to bila prva knjiga koju sam samostalno pročitao, a nisu mi je čitali roditelji. Put u središte Zemlje stoga je za mene bio put u središte čitateljskog uživanja, prvi korak u avanturu pripovjedne proze koja me i tada, a i sada, vodila u uzbudljive usporedne svjetove. Uronio sam u to središte, i još sam u njemu.

O čemu govorimo kad govorimo o ljubavi (Raymond Carver) 
Kad sam prvi put pročitao zbirku suhih, ogoljenih Carverovih priča u novosadskom izdanju, za mene je to bio trenutak vjerske konverzije, napuštanja dotadašnjeg književnog ukusa. Kao kad su kasnih 70-ih mladi punkeri “otpilili” glam i sympho rock i pompozne gitarističke eskapade s dimom i perikama te se vratili jednostavnom riffu, basu i stihu – tako sam i ja kad sam prvi put čitao Carvera zbacio sa sebe kitnjasti postmodernistički ukus i shvatio da se književnost koja me zanima mora vratiti bazičnom. U to vjerujem i danas.

Anđeo uništenja (Ernesto Sabato) 
Roman argentinskog fizičara-prozaika sjajna je knjiga magičnog realizma, veliki roman koji spaja latinoameričku epsku povijest i osobne jeze glavnog junaka. Ali ta velika knjiga obilježila me, osim time što je velika, i iz sasvim osobnog razloga. Na Silvestrovo 1989. objavio sam prikaz te knjige u Slobodnoj Dalmaciji. Bila je to prva književne recenzija koju sam objavio u “pravim” novinama, i prvi profesionalni novinski tekst kojim započinje moja novinska karijera.

Jurica Pavičić

Ta slatka mučnina (Patricia Highsmith)
Odabrao sam ovu knjigu P. Highsmith, a mogao sam i Edithin dnevnik ili Sovin huk. U jedno dugom proljeću/ljetu 1992. pročitao sam – dijelom na frontu u Hercegovini – cijela izabrana djela Patricija Highsmith. Bio je to “klik na prvu”, trenutak kad sam točno shvatio kakvu prozu želim pisati: prozu koja i jest i nije žanrovska, koja ima suspens, ali nije samo triler, ima zločin ali nije samo krimić. To je srednji poetički put koji nastojim istraživati do danas.

Teško je naći dobrog čovjeka (Flannery O’Connor) 
Opet jedna Amerikanka. Opet priče. Opet autorica. Znam da se ponavljam: ali prgavi, barbarski “southern gothic” američke književnice “tresnuo” me kao rijetko koja proza rijetko kada. Sve važno što je FOC napisala stane u manji džep, ali po ludoj jedinstvenosti njene priče staju uz bok onim drugog velikog ekscentrika: Salingera. Da je ovo izbor šest, baš bio on – Salinger – bio šesti.

Foto: Privatni album