Knjige nam oplemenjuju život i daruju nam više nego što smo možda i sami svjesni.
One nas grade i formiraju mišljenja i stavove još od malih nogu. Od čitanja slikovnica, preko prvih lektira, do danas privatnih malih biblioteka koje pažljivo čuvamo i upijamo u svakoj slobodnoj minuti. Ništa drugačije nije bilo ni kod Tanje Mravak, sinjske spisateljice koju je jedna knjiga iz djetinjstva natjerala da počne čitati, a druge i da krene pisati. Tanja je inače osvojila već nekoliko nagrada za svoje kratke priče, a prvom zbirkom priča Moramo razgovarati, osvojila je nagradu za najbolje prozno djelo 2010.godine, nagradu Slavić za autorski prvijenac Društva hrvatskih književnika i posebno priznanje za doprinos kulturi. U nastavku nam je otkrila svojih pet knjiga koje su joj obilježile život.
Heidi – Johanna Spyri
Zbog nje sam se potrudila naučiti čitati jer je svima već bilo dosta da mi je čitaju desetak puta dnevno. Također, odredila me i kao ljubiteljicu planine.
Vječno žalosni smijeh – autobiografija Ivana Raosa.
To je jedina knjiga koju sam posudila i nisam vratila. Bila sam osmi razred i čudila se kako netko u toliko tuge može biti tako duhovit. Eno je i danas na mojim policama. Vlasniku poručujem da joj je dobro i da je još čitam.
Agatha Christie – sva djela s Poirotom
Tad sam se zauvijek zaljubila u pametne osobenjake, što baš i nije dobro za određenje mog života, ali što ću.
Limeni bubanj – Gunter Grass
Kad sam je drugi put pročitala, počela sam pisati. Posve nevezano za tu knjigu, ali nešto se negdje spojilo.
Pričljivi mozak (potraga neuroznanstvenika za onim što nas čini ljudima) – W. S. Ramachandran
Ne mogu se načuditi, namisliti niti dovoljno upitati što je to ljudski mozak i kako je proizveo jezik. Ovom knjigom tome se ljepše čudim.