LOKOMOTIVA: Turbofolk na našoj sceni ne bi se baš dobro uklopio u svjetske metropole!

Za početak, odakle inspiracija za najnoviju kolekciju?
Inspiracija za novu kolekciju dolazi uvijek s više strana, nikada nije jednoznačna i na nju utječe više različitih faktora. Odabir materijala, splet trenutaka koji na ovaj ili onaj način ostave utisak na nama, promišljanje same ideje i razrada koncepta potiču našu kreativnost i razvijaju cijelu priču. Ponekad nas to odvede u potpuno suprotnom smjeru od planiranog, no uvijek se trudimo zadržati naš specifični rukopis i visoku razinu same izrade. Na ovom ćemo Schwarzkopf Cro A Porteru vidjeti buntovnu, no ipak romantičnu Lokomotiva djevojku u svojoj prepoznatljivoj estetici.

Najzabavniji dio procesa stvaranja nove kolekcije?
Najzabavniji dio procesa stvaranja nove kolekcije svakako bi bila razrada samog koncepta, skica, krojeva, te naposlijetku izrada samih komada – gledanje kolekcije u nastajanju, materijaliziranje ideje. Naravno, sama prezentacija i revija na C-a-P-u je uvijek jedno prekrasno i zanimljivo druženje u kojem se miješaju osjećaji stresa, uzbuđenja i beskrajnog zadovoljstva sa malom primjesom tuge iz razloga što je i ova revija već polako iza nas.

Odakle ljubav prema modi?
Lana: Modu volim otkako znam za sebe. Moja pokojna susjeda, teta Vesna, majka Jure Stublića, šivala je za mene u ranom djetinjstvu prekrasne haljine koje sam obožavala nositi i oduvijek sam se voljela „rihtati“. Imala sam i fazu u kojoj sam bila veliki fan carice Sisi, pa sam naravno jurcala po kući u svojim home-made krinolinama od popluna i zavjesa. Tu su naravno i neizostavne barbike koje su obilježile moje odrastanje, a igra bi se sastojala od odijevanja i presvlačenja istih, dakle, od malih nogu sam bila „izgubljen slučaj“.
Luka: Ljubav prema modi je oduvijek prisutna. Moram se ispraviti: to nije ljubav, nego sastavni i veliki dio mene. Da nisam dizajner, vjerojatno bih bio slikar. Djed mi je bio jako poznati kipar – Turkalj, prabaka slikarica, mama arhitektica itd. tako da je stvaralaštvo dio mene. Imam jako veliki problem s dizajnerima koji se “bave” modom. Ja se ne bavim modom. Ja s njom živim.To je moja profesija, i kako kreiram, tako i dišem.

Kako biste definirali svoj stil?
Lana: Svoj stil definirala bih kao eklektičnu mješavinu onoga što mi se sviđa u interpretaciji mog trenutačnog raspoloženja.
Luka: U potpunosti se slažem s Lanom. Trenutačno stanje, materijal pod rukama, vrijeme, boje, okusi, zvuk… Sve to utječe na moj stil. Mislim da mi je stil u nekim komadima intezivan, dok imam komade koji su prilagođeni s mojim potpisom.

Najdraži odjevni komad?
Lana: Definitivno neka haljina, ali teško je izdvojiti samo jednu.
Luka: Kaubojske čizme.

Kako biste ukratko opisali hrvatsku modnu scenu?
Hrvatska modna scena je vrlo zanimljiva, dinamična, ali bojimo se i prezasićena, s obzirom na to koliko smo malo tržište. Ima puno entuzijasta i puno kolega čiji rad iznimno cijenimo, ali naravno da ima i jako puno onoga što zapravo i ne bi trebalo biti vrijedno spomena.

Kako biste ukratko opisali stil odijevanja u Hrvatskoj, ide li rame uz rame s najpoznatijim svjetskim metropolama?
Ima mnogo prekrasnih ljudi koji kroz svoj stil izražavaju svoju osobnost i zaista je zadovoljstvo promotriti njih i njihove modne kombinacije. Nažalost, ovaj turbofolk trenutak na našoj sceni ne bi se baš dobro uklopio u svjetske metropole, barem ne one zapadne.

Da se možete vratiti u neku modnu eru, koja bi to bila i zašto?
Lana: Svakog dana u neku drugu!
Luka: Možda u ’50-e…a i ’70-e….a i ’80-e…

Gdje se vidite za 10 godina?
Lana: Definitivno se vidim u nekom kreativnom poslu, a želim i nadam se da će to biti upravo ovaj modni.
Luka: Za 10 godina se nadam da će me moda odvesti izvan Hrvatske, gdje ću pridonijeti svjetskoj modnoj sceni. Jako smo mala zemlja, što čini da imamo izrazito malo tržište i kupovnu moć, a također smo jako opčinjeni brandovima iz inozemstva. Izgleda da nam je to ostalo usađeno “od prije”. Ono što je najzabrinjavajuće jest to da nije problem platiti npr. kaput prepoznatljivog stranog brenda 12.000k n (govorim o ljudima koji imaju kupovnu moć) u „shitty“ materijalu s uvjerenjem da je napravljen fantastično, a zapravo je napravljen na traci u Aziji, ali kada hrvatski dizajner kaže da je kaput 4-5.000 kn hand-made po mjeri, onda to predstavlja nepovjerenje i izbirljivost. To me čini tužnim, ali opet sam sretan kada netko prepozna nas dizajn.

U čemu žene najčešće griješe u odijevanju i odabiru kombinacija?
Vjerojatno u krivom odabiru odjeće – nose ono što im ne stoji i ne odgovara njihovoj tjelesnoj građi.

Mila Puljiz