Na temelju dosadašnjih ocjena: Ovo su najbolji božićni sajmovi u 2024. godini
Kuhano vino, lampice, simpatični štandovi i druženje s najdražima dok ispijamo vrući napitak u rukavicama... Advent u Zagrebu uvijek je pravi spekt...
Spontana, smirena, sigurna, no prije svega žena koja s ljubavlju radi na sebi, ostvaruje svoje i tuđe snove, uči, istražuje…
Ovo će ljeto Lucija Lugomer sa svojom obitelji provesti daleko od zagrebačke gužve. U blizini Zadra, uz svoju obitelj, supruga Danijela, sina Leona i Noela. Naša najpoznatija plus-size manekenka, iako je planirala nakon rođenja drugog djeteta uzeti rodiljni dopust, poslu se ipak vratila nešto ranije. No, reći će, sve se može uz dobru organizaciju, podršku supruga i obitelji, ali i razumijevanje onih s kojima surađuje. Tjedan je tako prepun obveza, no vikend je vrijeme samo i isključivo za obitelj. Zato smo je uhvatili prije vikenda, jedno jutro dok je beba spavala. Koliko ju je druga beba promijenila, kako je pronašla ravnotežu u obiteljskom i poslovnom životu, koliko joj je važno mišljenje drugih i kad je postala veći prijatelj samoj sebi, otkrila nam je u nastavku…
Nisam planirala da ću ovako raditi. Suprug i ja dogovorili smo se da ću ovaj rodiljni dopust stvarno iskoristiti i biti fokusirana na bebu tijekom tih prvih mjeseci. No ja uistinu obožavam svoj posao i ljudi s kojima surađujem imaju puno razumijevanja pa sam se ipak vratila poslu u nekoj mjeri. I iskreno guštam. Uspijeva mi to uz pomoć prekrasnih ljudi oko mene, a posebno supruga i dobre organizacije. Nekad i moj tata uskoči s čuvanjem bebe, nekad i susjeda, sve se to može uz dobre ljude koji nas okružuju. Beba sve to jako lijepo prihvaća, a nekad odem s njim i na snimanje.
Mogla bih reći da sam puno opuštenija. I puno sam veći prijatelj samoj sebi. Leona sam rodila netom prije epidemije koronavirusa i bila sam iznimno preplašena i zbog potresa. To su mi bili jako teški trenuci, posebno psihički, s malom bebom i velikom odgovornošću prema njoj. Noela smo čekali više od godinu i pol dana, i do tada sam riješila sve upitnike i strahove pa sam u drugoj trudnoći iznimno uživala. Bila sam aktivna trudnica i nisam imala nikakvih problema tijekom trudnoće. I tako sam i sada puno opuštenija. Djeca se jako lijepo slažu, a mi učimo biti roditelji dvoje djece. To je velika promjena.
Velika je razlika u vremenu u kojem živimo sada i u onom u kojem su nas odgajali iako su zapravo vrijednosti iste. Ja sam možda malo konzervativniji tip, odgojena sam u vjeri. Ono što bih rekla da je ostalo isto, ono što sam ja pokušala zadržati kroz sve te godine i promjene jest sačuvati dijete u sebi. Često na to dijete zaboravimo, a ja se trudim održati ga na životu. I pokušavam svojoj djeci dati sebe u potpunosti. Kad provodim vrijeme s njima, trudim se da budem uistinu fokusirana na njih jer takvi su bili i moji roditelji. Kod njih se znalo kad se radi, kad se trebalo brinuti oko kućanstva, ali se isto tako znalo i kad se provodi vrijeme s djecom. Meni takvo vrijeme počinje u petak kad odem u park s prijateljima iz vrtića. Tada se moj poslovni mozak stvarno i uistinu gasi, nemam nikakvih očekivanja od sebe. Ne moram biti ništa drugo osim mama.
Mogu reći da sam imala otvorena vrata. Bila sam s pravom glavom na pravome mjestu u pravo vrijeme. Sama sam odlučila ući u sve to i preuzela sam odgovornost. Tako me i moja majka učila – nikad nemoj bježati od odgovornosti, treba se uhvatiti ukoštac sa svime i tako ćeš puno naučiti. Imam vjernu publiku već deset godina, posao me odveo u različite zemlje, upoznala sam različite kulture, različite ljude. I naučio me da moram imati više strpljenja jer kad sam bila mlađa, htjela sam sve i odmah. A što se tiče trnovitog puta, mislim da ga zapravo prođe svatko u bilo kojem poslu. To je jednostavno dio života. Na početku mi je bilo teže, ali sam postupno uz svoj posao gradila i svoj privatni život i ostvarivala sam neke svoje ciljeve. I tu sam dobivala još više samopouzdanja. Gradila sam ono što ću uvijek imati, bez obzira na posao. Uvijek ću imati svoj dom. I to mi je dalo sigurnost. U jednom trenutku prestalo mi je biti važno što drugi misle o meni i što očekuju od mene. Počela sam razmišljati kako razviti svoj posao, što ja mogu naučiti i što drugi mogu naučiti od mene. Željela sam, osim svog sna, doći do što većeg broja ljudi te ostvariti i njihove snove.
“Željela sam, osim svog sna, doći do što većeg broja ljudi te ostvariti i njihove snove.”
Dosta sam samokritična osoba jer uvijek očekujem više od sebe. Želim otkrivati što ja to sve mogu, što zapravo vjerujem da mogu. I tu dolazi do izražaja taj dio samopouzdanja, koji je sagrađen na temelju niza loših i dobrih životnih situacija, iskustva i rada na sebi. Ja sam znala tko sam i prije nego što sam ušla u ovaj posao, što je jako važno. Nikad nisam planirala baviti se ovime i biti dio javnosti. Sve mi je to bilo jako daleko. To je postao moj posao i nekako sam i ja rasla pred očima publike, ljudi su gledali veliki dio mog života, zapravo još uvijek gledaju velik dio moje evolucije i napretka. I svi su oni, moja vjerna publika, uz moj otvoren pristup prema njima, bili dio mog rasta, mog znanja i mog iskustva. Sve su to faktori koji su me doveli do mjesta na kojem sam sada.
Puno upitnika koji nas muče dolaze baš zbog te propagande i medija koji nas okružuju i koliko god čine dobre stvari, nekad i štete. Često mislim da body positivity nije trend i ne može biti trend jer je to zapravo naša realnost. Ako sad izađete na ulicu i pogledate ljude oko sebe, svaka druga žena bit će punija. Dakle, to je stvarnost, to je život. I toga nas ne treba biti sram. Često su me znali razljutiti ružni komentari i onda sam pomislila kako bi možda takvim ljudima najbolji odgovor bio zapravo pitanje: Voliš li ti svoju mamu ili tatu, i ako su puniji? Ili baku, sestru ili brata, sestričnu, nekog svog? Naravno da voliš, zato što ljubav prema njima nije određena fizičkim izgledom. Čovjeka čine njegove vrijednosti koje nadilaze fizički izgled. Nikad nisam govorila – budite puniji, nego radite na sebi. Ili na fizičkom, ili na psihičkom, duhovnom, ili svemu tome, kako tko ima potrebu. Ali kroz cijeli taj proces nemojte mrziti sebe. Poanta cijele te priče jest proces bivanja sa samim sobom. Ne moraš mrziti sebe da bi nešto mijenjao. Nekad zdrave odluke dolaze iz zdravih razmišljanja i iz ljubavi prema sebi. Zar ne?
“Čovjeka čine njegove vrijednosti koje nadilaze fizički izgled. Nikad nisam govorila – budite puniji, nego radite na sebi. Ili na fizičkom, ili na psihičkom, duhovnom, ili svemu tome, kako tko ima potrebu. Ali kroz cijeli taj proces nemojte mrziti sebe.”
Svoju kožu. Moja je koža iznimno zdrava i meka i vodim posebnu brigu o njoj. Zapravo sam nastavila brigu koju je vodila moja mama. Ona je jako pazila na našu kožu dok smo bili mali, njegovala je finim kremicama. I ja sam to od nje naslijedila. Uvijek ću zato naći vremena za njegu kože lica, što uključuje svakodnevno jutarnje i noćno čišćenje. I kad nemam šminku, uvijek očistim lice prije spavanja ili nakon spavanja. I nakon toga stavljam kreme. Moja koža traži puno hidracije pa se nemojte začuditi ako vidite na ulici neku masnu ženu koja se sjaji s puno slojeva kreme. To sam ja! A s godinama i manje eksperimentiram s proizvodima za njegu kože te se držim onog – manje je više. Stavljam dobru hidratantnu kremu, kremu za okoloočno područje, uz kremu i malo ulja, i obavezno kremu sa SPF-om, a prije spavanja serum.
Bez ljudi. Ljudi me inspiriraju i pokreću. I bez urednosti i čišćenja jer mi neuredan prostor stvara veliki nemir. Ne mogu se fokusirati ako stvari oko mene nisu uredne, čiste i organizirane. Mislim da je to zapravo počelo kad mi je umrla mama i da sad postaje sve intenzivnije. A živim s tri muškarca, tako da će biti još i više. I ne bih mogla živjeti bez paste za zube jer volim higijenu usta.
Ima puno stvari koje bih voljela naučiti. Voljela bih znati svaki nož koji se koristi za svaki komad jela. Voljela bih znati sve o pticama, kako popraviti nešto itd. Za sve to mi treba vremena, a vrijeme je dragocjeno i nepovratno. Jednog dana htjela bih biti povezanija s prirodom, vratiti se svojim osnovama i raditi nešto s biljkama. Je li to cvjećarstvo ili nešto drugo što bi me povezalo još više s radom s rukama i prirodom, ne znam. Djeca su me oduvijek opuštala, tako da bih možda željela nešto raditi s djecom. Ili neki humanitarni rad, za svoju dušu. Voljela bih se vratiti i plivanju jer me voda oduvijek privlači i daje mi balans. Tako da moj je popis želja jako dug. Nadam se da ću dovoljno živjeti pa da mogu ostvariti barem dio toga svega. Ili ću to možda proživljavati kroz svoju djecu. Ne znam, vidjet ćemo.
Najviše me inspirira činjenica da učim, da se razvijam, da razvijam što više zanimanja za različite stvari u životu. Voljela bih toliko stvari raditi odjednom, ali ne ide to baš lako, pa se nadam kad djeca porastu, da ću moći otkriti još stvari o sebi. Da ću otkriti jednu novu Luciju koja možda nema veze s ovom sada.
Fotografije: Mare Milin
Stilist: Marko Plukavec
Make-up: Simona Antonović
Frizura: Ana Perajica za salon Glamour
Video: Danijel Brezak
Lokacija: La Casita