Zagrebačko psihološko društvo podijelilo savjete za umirivanje nakon traumatičnog događaja
Stravični događaj koji se odvio u zagrebačkom kvartu Prečko šokirao je Hrvatsku. Nezamislivo je uopće pomisliti kako se osjećaju djeca i roditelji,...
U velikom moru loših vijesti koje nas svakodnevno bombardiraju, one su našle put. Put kojem je cilj osvijestiti i sve druge oko sebe koliko je zapravo važno brinuti se o svome zdravlju, obavljati preglede na vrijeme, potražiti pomoć i savjetovanje. One su Marina i Diana, majka i kći koje stoje iza portala Mamo.hr koji je namijenjen svim osobama koje se bore s karcinomom, ne samo dojke, nego svim vrstama karcinoma. Namijenjen je svima koji su uključeni u samu priču svake oboljele osobe, bila to obitelj, prijatelji, znanci ili poslodavac…. Nakon što je prošla veliku borbu sa karcinomom, Marina je opuštanje našla u pisanju. I upravo kroz ovaj portal želi se edukativnim tekstovima, pričama žena koje su isto to prošle te edukativnim člancima potaknuti probijanje zida šutnje o jednoj od vodećih bolesti današnjice i svega onoga što ona donosi.
Pročitajte: 3 divne žene ispričale su nam svoja iskustva s rakom dojke
Popričali smo s njima – evo što su nam otkrile o svojoj priči:
View this post on Instagram
Tko stoji iza portala Mamo.hr?
Iza portala Mamo.hr stoje majka i kćer, Marina i Diana, koje su zajedničkim snagama odlučile pokušati pomoći unijeti promjene u društvo u kojem je riječ “rak” još uvijek nešto od čega se okreće glava. Društvo u kojem se ne ide na preventivne preglede iz straha da se nešto ne nađe. Odluka nije bila laka, znale smo da će trebati uložiti puno vremena, truda i rada da bi se uopće pokrenuo, posebno za dvije početnice u svemu. Isto tako svjesne smo da tema nije “in” i da neće biti lako doći do čitatelja, ali tko ne proba ne može niti znati. Iznimno sam ponosna na ono što je Diana napravila, jer je učeći se napravila, po meni laiku, vizualno prekrasan portal. Sadržaj je uglavnom moj, uz priče žena koje prolaze kroz dijagnozu karcinoma i ono što mi je posebno zanimljivo, ali i zahtjevnije za odraditi, razgovori sa ženama, koje prenose svoja iskustva uz teme usko vezane za karcinom. Pisanje je moj ispušni ventil, možda nije savršeno, ali je moje.
View this post on Instagram
Kome je namijenjen portal? Kako je zamišljen?
Portal je namijenjen svima koji žele pročitati nešto na tu temu, svima koji se žele uključiti svojim pričama i iskustvima. Neće biti baziran samo na karcinom dojke, nego na sve vrste karcinoma i zato mi je želja da se jave žene i muškarci koji žele podijeliti priču ili informacije o podstanaru s kojim su se borili. Tekstovi na portalu nisu pisani rukom profesionalca, nego žene koja pretače svoju priču, svoje misli, kako bi pomogla nekome tko će se možda naći na početku borbe i neće znati od kuda krenuti. U trenutku kada sam saznala za dijagnozu, voljela bih da sam mogla naći sve na jednom mjestu, baš onako kako zamišljam ovaj portal. Od nečije osobne priče, priča drugih osoba, razgovora o zanimljivim temama vezanim uz karcinom i naravno neke osnove o samom karcinomu. Svi moji tekstovi su osobno viđenje tema o kojima pišem, viđenje koje je proizašlo iz iskustva u ove dvije i pol godine.
Pročitajte: Moja priča: “S 28 godina dijagnosticiran mi je karcinom dojke, no nisam očajavala”
Odakle ideja, što vas je potaknulo, kako zapravo samo pisanje utječe na vas?
Kad vam je glava, kao košnica, puna misli iz kojih bi se mogle ispisati desetine knjiga, negdje to morate pretočiti. Moje mjesto je Instagram, počela sam pisati priču od samog početka dijagnoze. Dio po dio, stepenicu po stepenicu i dobila sam pozitivan feedback, što mi je nekako dalo krila i maknulo onu početničku tremu. Užasno mi je drago što sam počela pisati, jer mi se putem poruka javilo jako puno žena, ali i muškaraca, kojima sam nadam se pomogla, ako ništa drugo, makar riječima podrške nekoga tko prolazi kroz isto i tko zna što dijagnoza i liječenje nosi.
Najteže je posložiti psihu, strahove. Teško se nositi s tim dijelom i najviše zadovoljstva mi donosi kada vidim da sam pomogla nekome da se psihički digne, makar malo.
Pisanje je moj ispušni ventil, psihoterapija. Obožavam kada dobijem inspiraciju i kada prsti samo klize po tipkovnici, onda znam da je to-to. Upalim svoju play listu, uvijek je ista, to je kao nekakva mantra koja ide uz moje misli. Želja mi je bila napisati priču ponajprije zbog sebe, zbog svoje djece, ali i kao što sam već napisala, zbog ovog društva kojemu treba još puno da dostigne nekakvu svjesnost o karcinomu, o preventivnim pregledima, o pogledu na ljude koji imaju rak. Svi smo mi isti, svi imamo iste želje, snove, planove… bili zdravi ili imali bilo kakvu dijagnozu.
View this post on Instagram
View this post on Instagram
Koji su vaši daljnji planovi u vezi ovog projekta?
Plan da se portal konačno dogodi, realiziran je. Još se privikavamo na sve skupa. Izložba koja je direktno vezana uz sâm portal, “Od manjka glava ne boli”, koja je isključivo Dianin projekt, otvorena je 28. 1. 2022. u Galeriji SKC u Rijeci i bilo je to, možda čudno za reći, ali jedno predivno iskustvo. Priče dvanaest žena oboljelih od karcinoma svih vrsta i jedna priča žene kojoj je sestra preminula od karcinoma. Vrlo emotivno i iskustvo koje će zasigurno ostati zapamćeno po velikom broju mladih posjetitelja. To je taj dio koji je meni osobno vrlo bitan, mladi koje treba malo pogurati da brinu o svom zdravlju. Na njima, na žalost, ostaje da dignu taj nesretni prosjek odaziva na preventivne preglede, a na nama da ih učimo svjesnosti o pošasti današnjice koji ne bira dob. Planova u vezi projekta ima, što će se realizirati vidjet ćemo pa neka ostanu još malo skriveni.
Što biste preporučili ženama koje se bore s nekim svojim problemima, strahovima, emocijama, stresom – kako tome doskočiti?
Najprije treba prihvatiti da su loše emocije normalne. Normalne su isto koliko i sreća ili bilo koja dobra emocija. Treba se suočiti s njima, stati jedan na jedan, prihvatiti ih kako bi uopće mogli krenuti dalje. Izbjegavanje ne donosi puno, zapravo samo oduzima. One su poput crne rupe i svatko od nas sam za sebe donosi odluku hoće li se i kako iskopati iz nje. Iz osobnog iskustva mogu reći, tek kad sam svoje nagomilane loše emocije stavila pred sebe i obračunala se s njima, mogla sam se pokrenuti. Sve ono loše u životu što sam slagala u sebi, došlo je na naplatu kroz moje bolesti i posljedice koje su ostavile. To ne treba nikome. Ako ne možemo sami, ako vidimo da psiha trpi, treba potražiti pomoć. U današnje vrijeme stvarno više nije sramota potražiti psihološku pomoć i ići na psihoterapije. A pomaže, izvlači, vraća život u normalu. Moramo biti svjesni toga da psiha direktno utječe na tijelo, ako jedno ne funkcionira, odrazit će se na drugo. Jedna jako bitna stvar je misliti o sebi, staviti se na prvo mjesto, na tron! Da, obitelj je bitna, prijatelji su bitni, sve oko nas je bitno, ali ako mi ne funkcioniramo, neće niti te stvari koje su nam važne. Nađite si ispušni ventil, ne treba to biti ništa veliko, ali nešto što usrećuje i pomaže odmaknuti se od loših emocija i stresa. Budite sebi najbolji prijatelj i snagu crpite iz sebe.
Možda neka poruka ohrabrenja svim ženama koje se bore s rakom dojke/tumorom?
Dobiti dijagnozu karcinoma nije nimalo lijepa stvar, u stvari budimo iskreni, prava noćna mora. U samom početku je borba između strahova i pokušaja da se izvučemo iz njih. Emocije vrludaju od vrha do dna pa obrnuto i onda opet u krug. Treba pronaći dio sebe koji će ti kod svakog pada pomoći ustati. Treba ostaviti uz sebe ljude koji ti neće svojom negativnom energijom prazniti tvoj rezervoar onih dobrih emocija koje su ostale. Sva razočarenja u ljude za koje si mislio da će uvijek biti tu, a nestali su, otpustiti i ostaviti iza sebe. Nemojte se odricati svojih želja i snova. Bolest je tu, vuče se kao rep, ali ona nije jača od nas i treba biti poticaj za nešto veće i bolje u životu. I ono najbitnije, rak nije kraj, to je tek jedan novi početak, drugi dio priče, možda čak i bolji nego što je bio. Tek kada si bio na dnu, znaš koliko je svaki korak prema vrhu sladak.
View this post on Instagram
Foto: Instagram