Marko Torjanac: Stvaranje života na sceni

ODMALENA JE S RODITELJIMA IŠAO NA PROBE I PREDSTAVE, PA SE TAKO ZAINTERESIRAO ZA GLUMU I KAZALIŠTE. SVA SREĆA, JER NAS JE MARKO TORJANAC, UZ TO ŠTO SE ODAVNO DOKAZAO NA SCENI, ODUŠEVIO SVAKOM PREDSTAVOM KOJE SE PRIMIO IZA SCENE. RADI PUNOM PAROM, A DRUŽENJE S PRIJATELJIMA, KNJIGE I DOKUMENTARCI SU NJEGOV ISPUŠNI VENTIL. I DA, JAKO JE ŠARMANTAN…
Razgovarala: Margarita Perić

Moram vas pohvaliti da ste se pokazali izuzetno spretnim u odabiru, te su mnoge vaše predstave oduševile publiku, što je dokazala i posjećenost. Iz vaše perspektive, kakva je današnja kazališna publika?
Financijska situacija sigurno utječe na posjećenost, no čini mi se da u cijelom društvu ne postoji znanje, spoznaja čemu umjetnost uopće, koja je njezina uloga u društvu, pa joj se niti ne pridaje značenje niti ju se zna vrednovati. Društvo koje to ne zna, zapravo, ima problema s vrijednosnim sustavom uopće, što u Hrvatskoj i jest najveći problem. U takvom je društvu, koje oštro naginje netoleranciji, korupciji i totalitarizmu, umjetnost kao progresivna kategorija, i nepoželjna. Rješenje je u obrazovanju, razvoju, afirmiranju pozitivnih vrijednosti. To je dugotrajniji proces. On će stvoriti i kazališnu publiku.

Prošle godine briljirali ste s, po mnogima najboljom predstavom godine, “Plemena”, koju ste postavili u koprodukciji s Teatrom Exit. Je li lakše ili kompliciranije raditi predstavu s drugim kazalištem?
S obzirom da Planet Art nema vlastiti prostor niti za probe, a kamoli za izvođenje predstava, raditi predstavu u koprodukciji bilo je značajno lakše. I suradnja je bila ugodna. No, razvojno gledano, nije dobro kada kazalište, koje je desetak godina u vrhu kazališne produkcije, ne može samostalno realizirati predstavu sa šest lica. Razlog tome je odsutnost evaluacija, kriterija i uoće promjena u kazališnom sustavu koje bi omogućile kvalitetnim projektima da se razvijaju, rastu, zapošljavaju, itd… Zato me koprodukcije na ovako relativno malim projektima kao praksa zabrinjavaju.

Što vas privlači kojoj od uloga koje obavljate u sklopu kazališta?
Sve ima svoju privlačnost, a sve je dijelom iste vizije. Gluma je moj iskonski motor, režija potreba za smislom, a produkcija za redom.

Recite nam kakva ste osoba privatno. Što vas veseli, rastužuje, strast prema čemu vas tjera prema naprijed?
Rastužuje me i užasava pokvarenost, zabrinjava glupost, a veseli me kad to dvoje nema, jer je onda sve moguće… Prema naprijed me tjera mogućnost da se sazna i spozna više i da se to podijeli.

Ostatak intervjua pročitajte u tiskanom izdanju “Ljepote&zdravlja”…