“Sasvim iskreno” je novi podcast dviju terapeutkinja o stvarima koje nas sve ponekad muče
Novi podcast Sasvim iskreno, koji su pokrenule dvije uspješne terapeutkinje s dugogodišnjim iskustvom – Dubravka Fazlić i Teodora Delić, mjesto je ...
Odrastala je u obitelji umjetnika, stoga nimalo ne čudi da joj je kreativnost u krvi. Ljubav prema crtanju prevagnula je pri upisu u srednju školu, a zahvaljujući svojoj vještini i talentu, danas je poznata kao jedna od najcjenjenijih domaćih ilustratorica.
Mateja Kovač kaže kako je po prirodi vrlo znatiželjna, sklona eksperimentiranju i istraživanju novih stvari, zbog čega su i motivi njezinih ilustracija šaroliki, no uvijek, bez iznimke, čudesni. Volimo je zbog njezinih mekih, nježnih i sanjivih tonova, zbog njezinih neodoljivih ženskih figura, baš kao i zbog priča u koje nas uvodi putem svojih ilustracija gradova, hrane ili interijera. Ilustracija koja je živa, hrabra, maštovita i neopterećena, ono je što Mateja naziva dobrom ilustracijom, a mi dodajemo kako je to upravo i sjajan opis njezinih djela.
Stoga nas iznimno raduje to što se Mateja Kovač pridružila projektu #SpeakOut i #IsolatedNotAlone nastalom u suradnji Avona i časopisa Ljepota&zdravlje. Cilj ove kampanje jest progovoriti protiv problema nasilja i osnažiti žene, što je Mateja i učinila, snažno i u svome stilu. Njezinu ćete ilustraciju moći vidjeti u sljedećem broju Ljepote&zdravlja, no sad je vrijeme da ovu iznimnu ilustratoricu i upoznate…
Kao akademska slikarica koja je od klasične umjetnosti i restauracije došla do ilustracije, možeš li nam ispričati kako si se odlučila za ilustraciju?
Restauracija je bila obiteljski posao. Krajem srednje škole i fakulteta za mene je restauracija najprije bio sezonski posao koji sam radila uz roditelje i prilika da zaradim ljetni džeparac. Nakon što sam završila Akademiju likovne umjetnosti, neko kratko vrijeme radila sam u Zavodu za restauraciju i stekla licenciju. Ne mogu reći da je postojao jedan odlučujući moment u kojem sam odlučila baviti se ilustracijom. Tijekom razdoblja od dvije-tri godine nakon diplome, radila sam više poslova paralelno. Uz restauraciju umjetnina radila sam poslove uređenja interijera, no ilustracija je prevagnula jer sam imala potpunu kontrolu nad kreativnim procesom i najviše me ispunjavala.
Možeš li se sjetiti nekih svojih prvih inspiracija zbog kojih si se poželjela baviti umjetnošću?
Cijela moja uža obitelj ima školovane umjetnike, tako da su moj interes i talent odredili ponajprije geni i činjenica da sam odrastala u kreativnom okruženju. S obzirom na to da sam bila odlikašica, imala sam razne mogućnosti za upis u srednju školu, no ljubav prema crtanju je prevagnula. Nakon završene srednje škole Primijenjene umjetnosti, Likovna akademija bila je logičan nastavak školovanja iako sam već tada znala da se neću baviti slikarstvom u tradicionalnom smislu.
Kako se tvoj stil crtanja i slikanja razvijao tijekom vremena i što je ostavilo najveći stilski pečat na tvom radu?
S jedne strane najveći utjecaj na razvoj mog stila bila je moja želja da u potpunosti napustim tradicionalne medije i crtam isključivo digitalno. Drugo je bila moja težnja postizanju efekata tradicionalnih medija, u digitalnim alatima, što je imalo brojne prednosti. U to vrijeme takvu tehniku nije bilo lako postići jer digitalni alati nisu niti blizu bili toliko razvijeni kao danas. Zahvaljujući svojoj vještini ubrzo sam postala konkurentnija, brža i fleksibilnija od ilustratora koji su radili isključivo manualno, zbog čega sam vrlo brzo počela surađivati s inozemnim klijentima. Kako se broj klijenata povećavao, a upiti i potrebe klijenata bili su vrlo raznoliki. Radila sam uglavnom na razvijanju raznolikih stilova i procesa rada kojima bih takve zahtjeve mogla ispuniti. Upravo je moje dugogodišnje opiranje mogućnosti da se kreativno izražavam samo u jednom prepoznatljivom stilu jedna od mojih najznačajnijih karakteristika i najviše me odredila u mom radu.To je ujedno moja najveća vrlina i mana, ovisno o stajalištu.
Gradovi, hrana, interijeri, moda i cvijeće nekako su najzastupljeniji motivi na tvojim ilustracijama, ali i ženski likovi. Što je za tebe u ovim motivima toliko moćno da te konstantno inspiriraju?
Malo je toga što mene ne inspirira. To nekako dolazi u fazama. Po prirodi sam vrlo znatiželjna, volim eksperimentirati i istraživati nove stvari. Motivi koji su unazad nekoliko godina najzastupljeniji u mojim objavljenim radovima najčešće su ipak želje mojih klijenata jer već godinama radim gotovo isključivo prema narudžbi. Kad nađem vrijeme za rad temeljen na nekim vlastitim fascinacijama, inspiraciju najčešće pronalazim u modi, dizajnu, filmu i književnosti. Europska kultura i baština oduvijek su me inspirirale – priče o zanimljivim, višeslojnim likovima, realističnim pozadinama i ljepoti u nesavršenostima. Ono što me inspirira u svakodnevnom životu su male geste i navike, svakodnevni rituali, različiti životni putovi…
Možeš li nam opisati svoj proces stvaranja?
Nema pravila. Potpuno ovisi o zadatku. Uglavnom kao i svi počinjem od skice, no skica može biti puno toga. S obzirom na to da radim digitalno, sve “unutar formata” moguće je izmijeniti u svakom trenutku procesa, uključujući i sâm format. Ponekad se čvrsto držim početne pomno razrađene skice, a ponekad gradim ilustraciju tako da istovremeno radim na svim njezinim elementima dok ne budem zadovoljna rezultatom. Na svakoj je ilustraciji moguće raditi beskonačno dugo, što je vrlo zanimljiva značajka digitalnog procesa rada. No taj proces uglavnom određuju zadani rokovi.
Dosad si surađivala s mnogim velikim, svjetskim brendovima i popis tvojih klijenata je impresivan. Kakvi su ti projekti najdraži?
Uh, to je vrlo teško pitanje. Recimo da više volim kraće, ali izazovne projekte u kojima sam prisiljena izaći iz komforne zone zbog čega više učim, postižem nešto novo, pa čak i neočekivano. Volim iznenaditi samu sebe.
Postoji li neki projekt na kojem si radila, koji je “odredio” tvoju karijeru, usmjerio ju i odredio tebe kao ilustratoricu?
Da, postoji. Rad na prvim ilustracijama za slastičarnicu Amelie u Zagrebu. Taj mi je projekt pomogao da se opredijelim za karijeru ilustratora, no tu karijeru su kasnije odredile mnoge različite okolnosti i prilike koje sam prigrlila.
Je li ti važan ambijent dok crtaš, i u kakvoj atmosferi najbolje stvaraš?
Naravno, osobito mi je važan mir u kojem se mogu posve usredotočiti, zbog čega radim uvijek u vrlo čistom prostoru, lišenom svih suvišnih stvari. Nisam više opterećena nekim aranžiranjem svog radnog prostora, sve zanimljivo događa se na ekranu. Volim jednostavnost, no najčešći ambijentalni detalj kojeg si uvijek rado priuštim jest vaza s tek ubranim cvijećem.
Kad se osjećaš najkreativnije?
Nakon nekoliko sati crtanja. Početak je uvijek težak, a onda se najzanimljivije počinje događati nakon višesatnog “razgibavanja”. Kreativnost traži određenu usredotočenost koja istovremeno ispunjava i iscrpljuje. Mogu to usporediti s plesom. Teže je početi, no kad se “ufuraš” u glazbu, tijelo pleše samo od sebe vođeno nekom unutarnjom emocijom, a kočnice i samokontrola popuštaju.
Što je za tebe dobra ilustracija?
Ilustracija koja je živa, hrabra, maštovita i neopterećena. Ona koja nužno ne otkriva zanatsku vještinu već vještinu stvaranja kvalitetne interpretacije i atmosfere koja te uvlači, iznenađuje i inspirira.
Boriš li se ikad s kreativnim blokadama i kako ih rješavaš?
Nemam kreativne blokade, ali često se javlja umor ili prezasićenost. S obzirom na to da je svaki projekt različit, zahtjeva drugačije, novo rješenje i tu može biti blokada ili dužeg promišljanja prije početka rada, no najbolji recept je sjesti i raditi dok se ne probije led.
Kako je biti freelance ilustrator u Hrvatskoj?
Odlično. Živim u Hrvatskoj, a radim od kuće za inozemne klijente.
Što voliš raditi kad ne crtaš i vodiš li se za nekim filozofijama u životu?
Sretna okolnost je ta što najveći dio dana radim upravo ono što najviše volim. Suprotno od ilustriranja koje zahtijeva dugotrajno sjedenje, mirovanje i usredotočenost, u slobodno vrijeme su mi potrebne fizičke aktivnosti. Najčešće su to duge šetnje, planinarenje i boravak u prirodi, ili rekreativni sportovi. S obzirom na to da su moji interesi mnogobrojni volim sadržajne aktivnosti i uvijek se nastojim educirati u različitim smjerovima putem online tečajeva i predavanja, dokumentaraca, dok se u onim jako opterećujućim fazama najradije opuštam uz dobar film, knjigu ili seriju. Središnja životna težnja je održati ravnotežu između svih područja života, iliti naučiti “hodati po žici”.
Kako se boriš sa stresom, imaš li neke svoje već provjerene metode?
Puno sna, dobra prehrana, boravak u prirodi, druženje. Jednom prilikom je moj brat to izvrsno opisao. Recept otkrivaju oni osnovni i najprimitivniji motivi dječjeg crteža; sunce, kuća, trava, drveće, obitelj, prijatelji, igra…
Dio si inicijative #SpeakOut nastale u suradni kompanije Avon i časopisa Ljepota&zdravlje. Što te privuklo ovom projektu, kako to da si odlučila priključiti mu se?
Svaka kampanja koja pomaže da glas i poziv u pomoć slabijih i zanemarenih skupina dopre do šire javnosti je hvale vrijedna i zaslužuje podršku. Kao žena teško takav poziv mogu ignorirati ili mu reći NE. Drago mi je da sam se uključila i da mogu dati svoj doprinos.
Misliš li da je bitno da i umjetnici daju svoj stav o aktualnim društvenim problemima kroz svoje radove?
Naravno, to je vrlo važan aspekt svih umjetničkih niša. Međutim, ne smatram da to nužno mora biti kroz izravan društveno i politički angažirani pristup s agresivnom kritikom. Kroz umjetnički rad svoje stavove možemo iznositi na vrlo različite načine i time indirektno doprinositi osvješćivanju i promjeni pojedinca, kao i nas samih.
Razgovarala: Matea Martek
Foto: Mateja Kovač