Crveni ruž koji ne “bježi” s usana: 7 tajni postojanog make-upa
Može li crveni ruž preživjeti večeru u slijedovima, niz koktela i višesatni ples? Donosimo vam trikove profesionalaca i viralne beauty hacks s TikT...
Martina Matušin istražuje ima li alternative igli i koliko je djelotvorna
Zrelost žena 45+ dolazi u modu. Makar se radilo o svježe probuđenoj inkluzivnosti, sjajno, razmišljam, iz sebičnih razloga. Evo nas, sredovječnih žena na reviji Victoria’s Secreta, glumimo u nagrađivanim filmovima, punimo stadione, influencamo. Imamo iskustva i ponešto mudrosti, konačno smo odahnule od dokazivanja i udovoljavanja, samo nam fali onaj izgled od prije deset godina. Za to smo spremne podnositi minuse na računu, bol, čudnovatost zadignutih obrva, mačje oči, ispupčene smrznute obraze i čela, usne dva broja veće čak i od onih kakve su bile kad smo imale 25. Slikamo se izdaleka, provlačimo filtere, sakrivamo vratove i ruke. Ipak, čak i bez naočala za vid, očigledno je da je fine tuning otišao korak dalje i da ledene konture postaju standard ljepote. Svatko ima pravo na svoj izbor i ne želimo nikoga uvrijediti, no dok ushićeni komentari po društvenim mrežama ženama u 50-ima ili 60-ima koje napadno nastoje djelovati mlađe klikću “Predivna!”, “Savršena”, “Najljepša”, zdrav mi razum iz dubokog kutka mozga šapuće: “Groteska”.
Na drugoj strani krajnosti 20-godišnjakinje i 30-godišnjakinje ubrizgavaju preventivne toksine. Neki dan na YouTubeu slušala sam 30 godina mladu influencericu kako govori da je smanjila botoks i filere jer misli da je u posljednje vrijeme malo pretjerala pa joj je sad bolji prirodan izgled. Razum mi je opet šaputao: “Tanka je granica između ciljanih promjena i preranog uzimanja previše”.
Do kategorije 45+ dogurala sam u integralnoj verziji, ali kako mi se kapci spuštaju i sad već problematično diraju korijen trepavica, što da mislim, što da radim? Ima li alternative igli i koliko je djelotvorna? Popričala sam s par prijateljica što misle o svemu tome.
Martina: Vježbamo mišiće tijela, a one na licima umrtvljujemo.
Jelena: Nekoć je bilo uistinu rijetko čuti da netko njeguje lice vježbom ili masažom, dok danas to i nije više slučaj. Internet je tu zasigurno puno pripomogao, a društvene mreže napravile su pravi boom u popularizaciji ove metode njege lica.
Martina: Svaki mišić u tijelu ima svoju funkciju. Gasimo li botoksom važne funkcije?
Jelena: Ne utječemo na svaki mišić voljno. U metodi vježbanja lica svjesnim mišićnim akcijama djelujemo na mišiće mimičke muskulature, tj. one mišiće koji su zaduženi za mimiku. Mimika lica rezultat je određene emocije. Smijemo se kada smo sretni, obrve dižemo kada smo začuđeni, a sve to zahvaljujući mišićima koji su s jedne strane vezani za dio kože koji pomiču kad se koncentrično aktiviraju. Možemo to slikovito opisati “kad se skrate” pa kad se mišić tako aktivira, tj. “skrati”, uglavnom su rezultat nabori na koži – primjerice, aktivnost mišića čela dovodi do podizanja obrva pri čemu se koža čela nabora. Tijekom života stvaramo naviku podizanja obrva i ako to činimo često ili čak svakodnevno, na čelu se stvaraju nabori. Tako je i s mišićima mrštenja, kružnim očnim mišićem i sl. Starenjem se tkiva lica opuštaju, nestaju masni jastučići, produbljuju se linije. Lice počinje djelovati grublje ili tužnije, a nas to čini nezadovoljnima.
Martina: Možemo li vježbom srediti lice?
Jelena: Vrlo je popularno, no potpuno je pogrešno usporediti vježbanje tijela s vježbanjem lica. Naime, mišići tijela pomiču kosti i potrebna im je puno veća snaga koju postižemo treningom, pri čemu mišići dobivaju veći volumen. Kod lica to nije u slučaj, barem ne u mjeri u kojoj bi volumen mišića lica zamijenio masni jastučić. Mišići lica pomiču kožu. Kod ispravnog vježbanja lica trebalo bi utjecati na dužinu mišića – povratiti dužinu, tj. opustiti preaktivne mišiće , a eventualno “skratiti”, odnosno držati u blagoj tenziji mišiće smijanja jer povlače rub usnice gore i podižu obraze. Botoks opušta mišiće na način da se impuls iz mozga blokira i time spriječi mišićnu akciju koja bi dovela do stvaranja nabora. U metodi vježbanja lica isto postižemo trenirajući mozak da ne aktivira mišić bezveze jer upravo te nepotrebne mimike koje su rezultat navike dovode do stvaranja nabora. Odličan je primjer često podizanje obrva. Već sam napomenula da je ta grimasa evolucijski zamišljena kod izraza čuđenja, stoga, ako se ne čudimo, nemamo razloga dizati obrve i stvarati nabore. I to je savršena prevencija.
Martina: A botoks, potreba i prevencija, i to već u 20-ima? Koji je savjet, meni, svim ženama?
Jelena: Botoks ne smatram potrebnim ako je osoba spremna žrtvovati minutu-dvije svog vremena za lice. Botoks je samo lakši, ali i skuplji put. U prethodnom sam odgovoru objasnila i zašto to mislim: mišići se neaktivnima mogu držati i treningom vlastitog uma. Navike smo sami stvorili pa ih se sami možemo i riješiti, a za sve druge bore, kao idealna prevencija pa i korekcija, tu su masaže lica. Za opuštanje tkiva lica, trening mišića na području obraza, dozirana akcija mišića na čelu i temporalnom dijelu lica. Vježbama možemo riješiti puno više neestetskih pojava negoli botoksom ako smo redoviti. Što prije počnemo s njegom i prevencijom, to bolje. Uvijek je sve lakše spriječiti nego liječiti.
Martina: Mogu li mišići biti eliksir mladosti?
Marija: Nebrojena istraživanja dokazala su koje su sve beneficije bavljenja redovitom fizičkom aktivnošću. Kako starimo, tako dolazi do gubitka mišića, odnosno mišićne mase, koju još nazivamo sarkopemija. Trening povećava mišićnu masu što utječu na bolje držanje, odnosno posturu, koordinacija i agilnost su bolje, povećava se gustoća kostiju, hormonalni status je uravnoteženiji, metabolizam bolji, san kvalitetniji, prokrvljenost kože je bolja, a sve to zajedno donosi pozitivniju sliku prema vlastitom tijelu.
Martina: A estetika?
Marija: Kako će tko izgledati ovisi i o spolu, dobi, fizičkoj aktivnosti, jesmo li se prije bavili sportom ili nekom redovitom fizičkom aktivnošću, kakav tip fizičke aktivnosti biramo itd. Prevelik je fokus na estetskoj komponenti, a zanemaruje se ona zdravstvena. Osim ovog što sam već spomenula, dodat ću da trening poboljšava motoričke sposobnosti poput snage, brzine, preciznosti, koordinacije, ravnoteže, agilnosti, fleksibilnosti… Izgled, osim treninga, oblikuje i hrana koju jedemo. Tijelo treba hraniti kvalitetnim izborom namirnica, izbalansiranim unosom makronutrijenata (proteini, ugljikohidrati i masti) i mikronutrijenata (vitamini i minerali).
Martina: Treniramo li, izgledamo i osjećamo se bolje, a možemo li tako i usporiti znakove starenja? Kasnimo li u mojim godinama s vježbanjem i je li kombinacija vježbe i estetskih korekcija najučinkovitiji put do dugotrajne mladolikosti?
Marija: Treningom možemo utjecati i na usporavanje znakove starenja. Kažu da kad se čovjek smije, aktivira se 80 mišića, od kojih se 17 nalazi na licu. Postoje brojne metode kojima se mogu vježbati mišići lica. Estetske tretmane ostavljam na odluku svima prema vlastitom nahođenju. Ali imaj na umu da ja ne vjerujem u brza rješenja, samo kontinuirani rad. “There is no quick fix, only hard work!” 🙂
Kako zaključiti sve ove dileme? Ljudski je birati lakši put, platiti ubrizgavanje otrova koji paralizira mišiće lica na nekih šest mjeseci. Jednostavnije je od plastične kirurgije, jeftinije, manje bolno, daje gotovo trenutne rezultate i “svi” to rade. Probleme vidim u tome što jedan tretman nije dovoljan, već se redovito mora ponavljati ako ćemo zadržavati rezultate. Redovito ponavljanje kroz dug period oslabljuje mišiće pa tijelo počinje angažirati okolne mišiće, zbog čega treba više botoksa u više regija. Vjerujem da kad jednom kreneš s injektiranjem, veza s toksinom postaje ovisnička jer taj zategnuti izgled ne želiš izgubiti pa se stalno vraćaš po još, a to zamišljam kao u filmu “The Supstance” ili kao na licu Meg Ryan. Bore se mogu ublažiti i donekle odgoditi, ali su neizbježne. Starost bih voljela nositi poput Tereze Kesovije, uz neprimjetan lifting i zaraznu energija. Samo nek’ je zdravlja, bit će i ljepote.
Piše: Martina Matušin, nekadašnji model i televizijska voditeljica, a danas PR specijalistica