Kopenhagen nudi garanciju kvalitete života onima koji presele u Dansku
To se zove samopouzdanje! Metropolitansko područje Kopenhagena najavilo je kampanju za "garanciju kvalitete života" u što se mogu učlaniti novoprid...
Mia Dimšić uživa u glazbi, ali i životu. Otkriva nam zašto život ne bismo trebali shvaćati tako ozbiljno, na čemu je utemeljeno njezino samopouzdanje i što je vodi kroz njezine dane…
Za Miju Dimšić prošla godina bila je posebna, a ova bi trebala biti još i bolja. Napunila je 30., planira objaviti i novi album, a tko zna, možda je čeka i prvo glumačko iskustvo. Kad će do toga doći ne zna ni sama jer planiranje joj nije jača strana, no uživanje u onome što radi, bilo to pisanje, pjevanje, pa i gluma jest. Njezin je život, kako nam kaže, jedan veliki tulum u kojem beskrajno uživa.
Godinu koju smo ostavili iza sebe pamtit će po nastupu na Eurosongu s pjesmom Guilty Pleasure. “Eurosong je bio moj život i raspored od ujutro do navečer”, priča nam i dodaje kako je to bila savršena prilika da ojača mentalno, izoštri svoje vještine, upozna neke nove ljude, otputuje… “I mislim da mi je to bio i vrlo detaljan filter što u karijeri i životu želim, a što ne želim. Kad bih morala sve to opisati u jednoj rečenici, rekla bih: u istom trenutku najljepši i najstresniji period u životu. Hvala još jednom svima koji su bili velika podrška, navijali, hrabrili me, glasali i pratili”, kaže Mia. Većina njezinih putovanja u prošloj godini bila su povezana upravo s Eurosongom i glazbenom karijerom, pa kaže kako je iza nje ispunjena, radna i dinamična godina. Njoj je posebno drago putovanje u Los Angeles, SAD. “Bilo mi je na pameti od 2019. i jedva sam ga dočekala, toliko da mi u stanu na klaviru stoji džepna karta LA-a koja mi je bila svakodnevni podsjetnik da to moram kad-tad manifestirati.” Bio je to njezin peti posjet SAD-u i prilika za promociju albuma na engleskom jeziku – Monologue, koji bi trebao biti objavljen početkom godine.
U SAD-u, točnije na pozornici u New Yorku, dočekala je i svoj 30. rođendan izvodeći autorske pjesme na engleskom. “Da mi je to netko rekao kad sam napunila dvadeset, rekla bih da nije normalan. Tad bih rekla i da se od glazbe u Hrvatskoj ne može živjeti, između ostalog. Beskrajno sam ponosna na sve vlastite glupe misli, uvjerenja i predrasude koje sam od dvadesete do tridesete godine samo pomela ispred praga. Neka smetaju negdje drugdje”, kaže. U tridesete, za koje kaže da su to njezine najbolje godine dosad, ulazi s osjećajem prihvaćanja i ljubavi prema samoj sebi. “Nikad nisam više voljela sebe, nikad nisam više prihvaćala sebe, više razgovarala sa samom sobom, nikad više nego sad nisam sebi bila najbolji prijatelj i podrška, i baš zato je i sve oko mene točno kako treba biti i kako želim. Ako se trudimo raditi na sebi, s godinama sve više shvaćamo zašto određene akcije stvaraju određene reakcije i shodno tome se i ponašamo. Zato je starenje prekrasno”, naglašava.
Odrastala je pod svjetlima reflektora i povećalom javnosti, izložena kritikama, a iako je odmalena željela biti pjevačica, nije puno znala o tom pritisku, s kojim se nikome nije lako nositi. “Jednostavno radiš ono što voliš najbolje što znaš, a nuspojava toga je ponekad velika pozornost okoline. Bez obzira na sve neugodnosti koje reflektori nose sa sobom, zahvalna sam na tome jer su me prisilili da se naučim nositi s pritiskom, raznoraznim mišljenjima, dobrim i lošim namjerama drugih i dali su mi ekspresni filter za prave i krive ljude oko mene, za važne i nevažne stvari u životu.” Upravo ju je takav način života izgradio, puno je naučila o sebi i drugima, i zato je, kako kaže, danas puno snažnija nego što bi ikad bila. Njezino samopouzdanje utemeljeno je na “bezuvjetnoj ljubavi prema samoj sebi”. “To ne znači da se sama sebi uvijek sviđam ili da mislim da je sve što napravim super, nego da se prema sebi uvijek trudim ponašati kao što bih se ponašala prema djetetu da ga imam. Djetetu nikad nećemo zamjeriti pogrešku, a sebe zbog svake pogreške izubijamo. Trudim se svjesno reducirati negativan dijalog u glavi kad pogriješim i ne dopuštam da mi fokus predugo bude na stvarima koje mi ne služe i ne čine me sretnom”, kaže.
Problema nema kad je u pitanju njega kože lice jer za to je zaslužna genetika, kako kaže, ali i njezina rutina, pa tako bez obzira na umor ili stanje u kojem stigne kući, obavezno temeljito skida šminku prije spavanja. Tajni sastojak njege? “Ne mogu bez klasične tamnoplave NIVEA kreme koju cijela moja obitelj isključivo koristi za lice. U posljednje vrijeme pobornik sam Nashi proizvoda za kosu na koje me navukao moj frizer Ivan Pervan. Najviše me privlače zbog predivnih mirisa. Bitno mi je da mi kozmetika dobro miriše.” Ne ide na nikakve posebne tretmane, a tu i tamo napravi piling ili stavi masku kako bi kožu nahranila nakon korištenja teške šminke. “Šminkam se kad moram ili za noćne izlaske, a za dnevne varijante obično samo stavim malo korektora ispod podočnjaka ili malo maskare da izgledam svježije. Predivno je kad mogu nekoliko dana hodati nenašminkana jer je šminka za snimanja teška i čim se zareda nekoliko dana, osjetim da mi je lice opterećeno i zatvoreno.” No zato ne može odoljeti prstenju i naušnicama, posebno karikama kojih, kako kaže, odavno ima previše, ali i dalje ih stalno kupuje.
A po pitanju mode, kao i kod make-upa, sada se vodi onime u čemu se osjeća najugodnije. Mogli smo pratiti promjene njezina stila, od prvog albuma Život nije siv i cvjetnih uzoraka, kaubojskih čizmica, prozračnih materijala, do danas, kad nosi kožu, crvene nijanse, zlatne i crvene ruževe… “Ne znam točno u kojem se to trenutku počelo mijenjati, ali super mi je to. Mislim da je moda logičan vanjski produžetak promjena u našim razmišljanjima i pogledu na svijet. Sve se mijenja, pa tako i ono što nam se nosi. I dalje ne mogu reći da sam pretjerani ljubitelj mode, privatno sam uvijek jednolična i ne da mi se puno mozgati o tome što ujutro odjenuti, ali za posao je to druga stvar.” Kaže i da joj se sviđaju outfiti koji spajaju sportski i glamurozan komad uz ravne cipele, tenisice ili “marte”, osim posebnih prigoda u kojima će nositi potpetice. “A i tad uglavnom u vrećici ponesem nešto ravno za kasnije jer znam da ne mogu dugo u tome.”
Nije baš ljubiteljica sporta, no nedavno je krenula u teretanu na inicijativu trenera Matije Videca. “S njim mi je baš uživancija vježbati. I dalje ne mogu reći da volim vježbati, ali svjesna sam da se nakon treninga osjećam odlično pa to bude motivacija za dalje. Čak bih rekla da je to sad više zbog generalnog osjećaja svježine nego zbog estetike, ali nije loše ni malo se učvrstiti za ljeto. Jedina fizička aktivnost koja je stvarno moja je puno hodanja, i to obavezno sa slušalicama u ušima. Tad mi dolaze najbolje ideje za stvaranje i općenito se glava pročisti.” Sa slušalicama u ušima gotovo je uvijek, a najčešće uživa u zvukovima pop i country glazbe. Iako puno razmišljao glazbi, ne razmišlja puno o hrani – jede sve što želi, jedino pazi da to ne budu baš neprestano ugljikohidrati.
Kaže i kako nikad nije donijela nikakvu novogodišnju odluku, a odluke koje donosi stižu kad već voda dođe do grla. “Kad bih samo donijela jednu odluku – prestani odgađati, ta bi odluka doslovno obuhvatila svaki moj problem ikad.” To je jedna od njoj najmanje dražih vlastitih osobina, u koje će svrstati i nemogućnost da kaže “ne”. “Ne volim to što odgađam stvari koje su mi nelagodne i što još uvijek u puno situacija ne znam reći ne, pa i sebi i drugima stvorim nepotrebne zavrzlame jer okolišam. Divim se ljudima koji otvoreno zatraže što god žele i ustraju dok to ne dobiju.” A kad je pitamo za najbolju osobinu koju ima – kaže da je to empatija, i zato joj mnogi i danas povjeravaju svoje tajne, a ona ih mudro čuva.
Svoj će život opisati jednim velikim tulumom, a sebe – osobom koja je na “duuuugačkim ljetnim ferijima ili ispitnim rokovima” jer zbog ljubavi prema poslu osjeća se kao da zapravo ništa i ne radi. Vesele je male stvari, a rasplakati je i dalje mogu Elza i Ana iz Frozen. Emocije su dio svake njezine pjesme, što ni ne čudi jer je i sama jako emotivna. Iako nam ne otkriva je li zaljubljena, prisjetit će se ludosti koje je u ime zaljubljenost radila u tinejdžerskim danima. “Zbog jednog dečka otkazala sam putovanje s folklorom jer je on živio daleko i to mi je bila jedina prilika da ga vidim. Jednome sam pak u McDonaldsu prišla i iz čista mira ga tražila broj, ali nikad mi nije odgovorio na poruku, bilo je svega. Sve su to lijepe uspomene i mislim da je i više nego OK biti malo iracionalan i dramatičan kad su te stvari u pitanju. Danas je to sve smirenije, naravno, ali znakovi pažnje i dalje su mi važni.”
Kroz život je vodi zahvalnost, pa ni ne čudi što joj je najvažniji ritual u danu prisjećanje svega na čemu je zahvalna. “To se obično odvija neposredno prije spavanja kad pokušavam sabrati sve lijepo što se u tom danu dogodilo i metoda je posebno korisna kad mi je zbog nečega teško, ali trudim se ubaciti je u svaki dan.” Iako se glazbom želi baviti cijeli život, ima još puno želja i onoga što bi htjela isprobati. Tu je i pisanje – nakon jedne knjige, možda bude vremena i za drugu. No sigurno je kako će naći vremena za druženje i uživanje u životu: “Mislim da život treba shvaćati daleko manje ozbiljno nego što ga naša kultura shvaća. Svi smo potpuno nebitni i problemi proizlaze isključivo iz pridavanja pretjerane važnosti svemu i svačemu. Jednog dana ćemo svi samo nestati i to je genijalno.”
Foto: Mare Milin
Styling: Ivana Pavić
Šminka: Petra Sever
Frizura: Ivan Pervan
Mjesto snimanja: Le Premier Boutique Hotel
Pročitajte: Mia Dimšić otkrila nam je ludi trik za suhu kosu, ali i načine kako se brine o svom mentalnom zdravlju