Migrene, anksioznost, Alzheimerova bolest: Zašto je ženski mozak osjetljiviji od muškog?

Ženski mozak se (konačno!) našao u fokusu novih istraživanja koje vode neuroznanstvenice (da, uglavnom žene). Tema: Utjecaj spola na mozak.

Mogu li nam nova znanstvena saznanja dati odgovor na pitanje: Zašto je ženski mozak osjetljiviji od muškog kad su u pitanju različiti neurološki problemi – od glavobolja, preko anksioznosti do Alzheimerove bolesti? I kako da iskoristimo te informacije da bismo zaštitili svoje neurološko zdravlje.

Razlikuje li se uistinu ženski mozak od muškog?

Razmislite malo o ovoj statistici: Gotovo dvije trećine pacijenata kojima se dijagnosticiraju neurološki problemi jesu – žene, a nevjerojatno (i zastrašujuće) zvuči da će jedna od nas pet, do svoje 65. godine, razviti neku od bolesti povezanu s funkcijom mozga.

Godinama se ovakva statistika objašnjavala činjenicom da žene u prosjeku žive duže od muškaraca. Međutim, životni vijek žena duži je svega četiri i pol godine, a to teško može objasniti veću incidenciju neuroloških bolesti.

Na primjer, kod žena se dvostruko češće nego kod muškaraca razvijaju određene vrste tumora mozga, gotovo je dva puta veća vjerojatnost i da ćemo patiti od depresije, a čak za tri puta da ćemo se mučiti s glavoboljama. Također, žene su u većoj opasnosti od moždanog udara, kao i od autoimunih bolesti koje pogađaju mozak, kakvo je i multipla skleroza.

Imajući to u vidu, neka znanstvena istraživanja počela su se usmjeravati na specifičnosti ženskog mozga, u potrazi za odgovorom na pitanje što je to, osim starenja i genetike, što dovodi do većeg rizika od moždanih bolesti.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Women in the World (@womenintheworld)

Pubertet, trudnoća, menopauza – tri velike tranzicije

Primijećeno je sljedeće: Zna se da je potrebno otprilike 20 godina da se razvije Alzheimerova bolest. Ako se uzme u obzir činjenica da se ova autoimuna bolest najčešće dijagnosticira kod pacijentica u dobi od 72 do 75 godina, dolazi se do zaključka da se bolest počela razvijati oko 50. godine, točnije u vrijeme menopauze.

Biološke razlike između spolova – različiti kromosomi i razine hormona, na primjer, utječu i na specifičnosti bolesti kojima će organizam biti podložan. Osim toga, utjecaj imaju i naše rodne uloge – očekivanja koja od žena i muškaraca ima društvo.

Važno je da budemo upoznati s velikim tranzicijama kroz koje prolazi ženski mozak, onima koje mogu doprinijeti razvoju bolesti. Samo tako ćemo moći učiniti sve da do bolesti ne dođe.

A koje su to velike tranzicije? To su, prije svega, pubertet, trudnoća i perimenopauza. Ovi periodi u našem životu oblikuju – i mijenjaju – naš mozak.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Dr Rangan Chatterjee (@drchatterjee)

Naš mozak – na estrogenu

Kad se spomenu spolni hormoni, prva pomisao nam je, naravno, reprodukcija i planiranje obitelji. Ali pritom najčešće gubimo iz vida da spolni hormoni obavljaju još niz funkcija koje nemaju nikakve veze s razmnožavanjem, nego s načinom na koji naš mozak koristi energiju.

Kad je u pitanju ženski mozak, glavni regulator u proizvodnji energije je – estrogen. On se brine za to da stanice mozga ostanu zdrave i aktivne i potiče regije zadužene za pamćenje, pažnju i planiranje. Znanstvenici ističu da estrogen potiče stvaranje novih veza među stanicama mozga, što ovaj organ čini otpornim i prilagodljivijim. Također, estrogen je hormon koji štiti stanice mozga od oštećenja.

Kod muškaraca, na sličan način djeluje testosteron, utječući i na to da mozak radi optimalno. Ipak, nakon što u muškom organizmu, tijekom puberteta, dođe do rasta razine testosterona, on ostaje relativno stabilan sve do andropauze, kada započinje njegovo postepeno opadanje. (Proces može započeti bilo kad, s 40 pa čak i s 80 godina!)

Žene, s druge strane, prolaze kroz mnogobrojne oscilacije razine estrogena, uslijed menstrualnog ciklusa i trudnoća, a zatim dolazi do njegovog strmoglavog pada u godinama prije menopauze.

Ako o estrogenu razmišljamo ponajprije kao o gorivu za mozak, a ne samo kao o hormonu za “pravljenje beba”, značaj gubitka estrogena u periodu pred menopauzu i u menopauzi postaje puno jasniji.

Promjena razine hormona u ženskom mozgu ubrzava proces starenja, slabi naše neurone i čini naš mozak osjetljivijim i podložnijim na oštećenja koja donose godine i bolesti. Na primjer, određene neurološke snimke žena u perimenopauzi i postmenopauzi pokazuju da je razina energije u ovom organu opao za čak 30 posto. Zanimljivo je da su kod muškaraca istih godina primijećene tek minimalne promjene.

Bez estrogena – mozak gladuje

Daljnje objašnjenje nudi istraživanje o načinu na koji ženski i muški mozak metaboliziraju glukozu.

Mozak “konzumira” značajnu količinu glukoze, kao svoje primarno gorivo. Međutim, kod žena, estrogen regulira čak 25 % metabolizma glukoze. Svaki proces koji ograniči mogućnost mozga da preuzme glukozu iz krvotoka i konvertira je u energiju – imat će značajan negativni utjecaj na funkciju centralnog živčanog sustava. To objašnjava zbog čega kod žena često dolazi do kognitivnog opadanja (mentalna magla i zaboravnost) kad estrogen počne opadati tijekom perimenopauze.

Međutim, nešto još alarmantnije započinje se događati kad nedostatak estrogena uspori metabolizam glukoze u mozgu: mozak počinje emitirati signal da gladuje. Dobra vijest je da je prva akcija koju poduzima ta da “povuče” periferno masno tkivo iz dijelova tijela poput bedara i trbuha – kako bi sebi osigurao sekundarni izvor goriva. Ali na duže staze mozak trpi zbog toga što ne dobiva dovoljno glukoze – zbog čega će početi “jesti” vlastitu bijelu masu. (Ona povezuje različite regije mozga, umrežujući ih kako bi bile u stanju da zajednički obavljaju složene akcije.)

Ova relativno nova otkrića o načinima na koje estrogen štiti naš mozak daju uvid u razlike između starenja muškog i ženskog mozga. U principu, kod muškaraca u dobi od 40 do 60 godina mozak ima visoke energetske razine, dok je kod žena uočljiv pad tijekom menopauze. Kod osoba predisponiranih za razvoj Alzheimerove bolesti, tijekom menopauze povećava se rizik od nastanka amiloidnih naslaga – koje mogu utjecati na pojavu ove bolesti.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Lisa Mosconi (@dr_mosconi)

Drugi dio slagalice: Reakcija na stres

Drugi, važan dio slagalice jesu različiti načini na koje muški i ženski mozak reagiraju na stres. Nedavno istraživanje, koje je obuhvatilo gotovo tisuću neuroloških snimki, otkrilo je da kronični stres vodi ka skupljanju mozga i smanjenju sposobnosti pamćenja kod ljudi u četrdesetim i pedesetim godinama života. Ova pojava češće se uočava kod žena, i u težem obliku. Druga studija je pokazala da postoji mogućnost da se muški mozak jednostavno bolje adaptira stanju kroničnog stresa, dok kod žena kronični stres ostavlja ozbiljnije posljedice na hipokampus, zadužen za pamćenje.

Uzrok leži u tome što je regija hipokampusa iznimno bogata receptorima za hormone stresa (poznatim kao glukokortikoidni receptori), što ovaj dio mozga čini posebno podložnim negativnom utjecaju stresa. Kad je mozak preplavljen kortizolom, on se pokušava vratiti u ravnotežu tako što će smanjiti broj signala stresa koji dolaze do njega – pa kao rezultat može početi opadati broj glukokortikoidnih receptora. Međutim, to dodatno ometa normalan odgovor mozga na stres i dalje pojačava kognitivne probleme koji već postoje.

Kad je stres jak i dugotrajan, narušava se sposobnost da se na buduće stresore reagira na zdrav način. To je veliki problem za žene jer mi, bez obzira na godine, snažnije osjećamo sve vrste potresa nego muškarci. Od naših tridesetih do sredine četrdesetih balansiramo između posla, brige o djeci i obitelji, pomoći ostarjelim roditeljima – a istovremeno se može poklopiti i period perimenopauze kada nivo estrogena naglo opada. Kombinacija stresa i pada estrogena mogla bi biti uzrok sprječavanja rasta novih moždanih stanica, pa čak i propadanja stanica hipokampusa. To je scenarij koji se sreće kod žena, ali ne i kod muškaraca.

Na testu pamćenja, žene četrdesetogodišnjakinje koje su prijavile više svakodnevnog stresa mogle su se prisjetiti manjeg broja riječi od onih koje su bile izložene manjoj količini stresa. Ista studija nije pronašla tu vrstu razlike u memoriji kod muškaraca. Svi znamo da stres ne može tek tako nestati, ali ključno je da radimo na tome da usprkos njemu pronađemo načine da se relaksiramo i ne narušimo kvalitetu života.

Tekst: Jasmina Ubiparip za lepotaizdravlje.rs
Foto: Ponomariova_Maria/iStock via Getty