Zagrebačko psihološko društvo podijelilo savjete za umirivanje nakon traumatičnog događaja
Stravični događaj koji se odvio u zagrebačkom kvartu Prečko šokirao je Hrvatsku. Nezamislivo je uopće pomisliti kako se osjećaju djeca i roditelji,...
Čak 70-80 posto žena do 50. godine života suoči se s dijagnozom mioma. Dok ih je većina bezazlena, neki ipak stvaraju probleme s kojima je teško živjeti, najčešće bolove i krvarenja. Istražili smo za vas kad potražiti pomoć i koje su vam sve opcije na raspolaganju.
Ženski reproduktivni sustav je složen, a mnoge od nas susreću se s različitim problemima u njegovom funkcioniranju. Čest i ne uvijek bezopasan problem jesu miomi. To su najčešće dobroćudni tumori koji se pojavljuju u maternici. Uglavnom ne izazivaju simptome, ali ponekad mogu stvoriti ozbiljne probleme, učestala krvarenja, a kod nekih žena mogu predstavljati ozbiljnu prijetnju začeću ili ako do njega već dođe, zadržavanju trudnoće. Kako miomi utječu na kvalitetu života i kad ih je i na koji način potrebno liječiti, pojasnila nam je ginekologinja Ana Tikvica Luetić iz Poliklinike Luetić.
Miomi su dobroćudne tvorevine koje nastaju iz mišićnog sloja maternice, tzv. miometrija, a sadrže i fibrozne dijelove, kao i krvne žile koje im služe za opskrbu. Nazivaju se još i fibroidima, a uglavnom su smješteni u tijelu maternice iako se rijetko mogu pojaviti i na grliću maternice. Miomi su najčešći benigni tumori kod žena u reproduktivnoj dobi, a njihov utjecaj na kvalitetu života i plodnost je nezanemariv, kao i troškovi liječenja, kako pojašnjava Luetić.
Iako se miomi pojavljuju kod 70-80 posto žena do 50. godine života, točan razlog njihova nastanka nije poznat. Studije su pokazale da se češće pojavljuju kod žena afričkog podrijetla, a dodatni rizični čimbenici su: starija dob, pretilost, ranija dob prve mjesečnice, kasnije nastupanje menopauze, stres, povišeni krvni tlak, izostanak porođaja, kao i pojavnost mioma kod obiteljskih srodnica. “Osim navedenog, stil života također utječe na pojavu mioma pa se pokazalo kako se oni češće javljaju kod žena koje konzumiraju manje voća, povrća i vlaknaste hrane, kao i kod onih koje imaju manje razine vitamina D”, dodaje.
Miome je teško spriječiti iako se zdravijim stilom života može umanjiti njihovu pojavnost. Trebalo bi paziti na zdravu i uravnoteženu prehranu, izbjegavati brzu hranu koja je puna masnoća i šećera, a i njegovati život sa što manje stresa. Ono što je također bitno jest redovit odlazak na ginekološke preglede jer je to često jedini način otkrivanja mioma s obzirom na to da samo 30 posto žena ima simptome koji ih navedu na odlazak liječniku. Od simptoma najčešće se javljaju obilna i produljena mjesečna krvarenja, različite vrste boli i pritiska u zdjelici, kao i smetnje mokrenja i defekacije.
S obzirom na to da je rast i pojavnost mioma često nepredvidiva, ne postoji uniformni obrazac praćenja i liječenja mioma, kako ističe Luetić. Bitno je napomenuti da nije potrebno liječiti sve miome jer velik dio njih neće negativno utjecati na život žene. Situacije u kojima je potrebno liječiti miome su kad je njihov utjecaj na plodnost negativno izražen te kad smanjuju kvalitetu života žene, najčešće u obliku izazivanja obilnih krvarenja i anemije ili bolova u zdjelici. Ginekolozi će se također odlučiti na liječenje mioma ako oni pokazuju znakove zloćudne preobrazbe, što se, srećom, događa razmjerno rijetko (manje od jedan posto slučajeva). Danas se miomi najčešće liječe minimalno invazivnim metodama operativnih zahvata poput laparoskopije i/ili histeroskopije, dok su otvorene operacije izbor kod većih mioma ili kod odstranjenja maternice, tzv. histerektomije. Napretkom medicine, danas se sve češće liječnici odlučuju na poštedne operacije i očuvanje maternice iako je ponekad zbog veličine ili brojnosti mioma te sumnje na malignitet neophodno napraviti i takvu veću operaciju. Poštedniji oblici liječenja poput embolizacije uterine arterije, radiofrekventnog i ultrazvučnog pulsnog liječenja mioma u Hrvatskoj se rjeđe koriste, a i ishod takvih zahvata često je sporan. “Medikamentozno liječenje mioma također je vrlo dubiozno s obzirom na to da ga je teško provesti tako da se kod pacijentice ne izazove menopauza, koja često nosi više rizika od samog mioma”, dodaje Luetić.
“Miomi mogu spriječiti zanašanje ako se nalaze na mjestu gdje bi se trebao implantirati zametak iako i druge lokacije mogu remetiti normalnu peristaltiku maternice te tako ometati postizanje trudnoće”, kaže Luetić i dodaje da ako žena zatrudni s miomom, većina takvih trudnoća će proći uredno iako oni mogu biti izvor komplikacija u smislu da se u njima mogu pojaviti nekrotične promjene koje mogu uzrokovati bolnost i prijevremeni porođaj. Niski smještaj mioma može onemogućiti vaginalni porođaj djeteta pa je u takvim slučajevima nužno napraviti carski rez. “Sve anomalije maternice pa tako i miomatozni uterus mogu uzrokovati i anomalne položaje te smještaj ploda u maternici, što povećava potrebu za operativnim dovršenjem trudnoće”, pojašnjava.
Za kliničku praksu najvažnija je podjela mioma na tri velike skupine, koje se najviše razlikuju prema simptomima koje uzrokuju. Prvu skupinu čine subserozni miomi, odnosno tumori koji rastu s površine maternice prema drugim organima u zdjelici. Takvi miomi najmanje utječu na plodnost iako mogu izazivati simptome bolova i pritiska na mjehur i debelo crijevo. Drugu skupinu čine intramuralni miomi, tj. miomi koji nastaju u stijenci maternice, dakle u samom mišićnom sloju. Treću skupinu čine submukozni miomi, odnosno miomi koji rastu u šupljini maternice i kao takvi izazivaju obilna i produljena krvarenja, anemiju te najviše utječu na umanjenje plodnosti. “Bitno je reći da se subserozni i intramuralni miomi najčešće operiraju laparoskopskim putem, dok se submukozni odstranjuju histeroskopskim putem kroz vaginu i cervikalni kanal”, objašnjava Luetić.
Koje su sve metode liječenja u slučaju kad je ono nužno, ukratko su nam pojasnili iz poliklinike Mazalin.
“WATCH AND WAIT” PRISTUP
Ovaj pristup podrazumijeva praćenje manjih mioma. Često se koristi prije nastupanja menopauze jer se tada očekuje značajno smanjenje ili povlačenje mioma.
HORMONSKA TERAPIJA
Progesteronski pripravci učinkovito smanjuju obilnost krvarenja te se često koriste kod pacijentica kod kojih je upravo ovaj simptom najizraženiji. Osim što reguliraju krvarenje, uspostavljaju i ritmičnost menstruacijskih ciklusa. Mogu se primjenjivati na više načina, a obično se koriste od 16. do 25. dana menstrualnog ciklusa.
KIRURŠKO LIJEČENJE
Kirurško liječenje mioma koristi se kod žena kod kojih ne pomaže medikamentozna terapija, kod onih s brzorastućim miomima, kroničnom ili jakom boli te mokraćnim ili probavnim simptomima uzrokovanima pritiskom mioma.
Histerektomija je uklanjanje maternice, a izbor je terapije isključivo za žene koje ne planiraju više rađati. Kod većine pacijentica rezultira potpunim povlačenjem simptoma.
Miomektomija je kirurško uklanjanje mioma s očuvanjem maternice, a danas se često izvodi, osobito kod žena koje nisu gotove s planiranjem obitelji.
Mioliza je minimalno invazivni zahvat kojim se miomi uništavaju uz pomoć topline, lasera ili hladnoće. Na taj se način destruira tkivo mioma zajedno s krvnim žilama koje ga opskrbljuju, zbog čega dolazi do smanjenja mioma za oko 50 posto.
OSTALE METODE LIJEČENJA
Embolizacija uterine arterije – pacijentici se daje injekcija embolizirajućeg agensa u uterinu arteriju koja opskrbljuje miom. Tako se smanjuje dotok krvi te dolazi do ishemije i odumiranja tkiva.
Petra (38) iz Zagreba s dijagnozom mioma suočila se prije nekoliko godina. “Sve je počelo s čestim krvarenjima tijekom ciklusa. U prvom ciklusu mislila sam da se radi o nekom slučajnom, kratkotrajnom hormonalnom poremećaju. No potom se situacija počela komplicirati. Imala sam bolove i krvarenja pa sam otišla na hitan pregled. Ustanovljeno je da imam submukozni miom. Dogovorena je operacija, a dok sam ju čekala, pojavila se i anemija. Ono što mi je stvaralo najveći stres jest želja za djetetom, a to je bilo teško realizirati ako se, prije nego što dođe do trudnoće, miom kirurški ne ukloni. Razmišljala sam o tome da iskušam i neke druge metode, potražila sam i druga mišljenja, ali nisam se usrećila. Svi su liječnici bili istoga stava – operacija je najbolje rješenje. Na kraju je miom odstranjen kirurškim putem i sve je prošlo u redu. Pola godine kasnije uspjela sam ostati trudna. Iako sam imala još mioma u maternici, oni mi nisu stvarali probleme pa su liječnici zaključili da ih ne trebam uklanjati. Rodila sam na carski, a na prvoj kontroli nakon poroda ustanovljeno je da su pod utjecajem hormona miomi narasli. Za sada još niti jedan nisam morala ukloniti, ne stvaraju mi ozbiljnije probleme, ali da liječnici odluče da ih moram odstraniti, ne bih dvojila, poslušala bih ih.”
Naša sugovornica, 33-godišnja Nataša, također se suočila s dijagnozom mioma. “Na rutinskom pregledu otkriven mi je miom veličine 4 x 4 cm. Iako je na dobrome mjestu i liječnik koji ga je otkrio rekao je da nije za operaciju jer još nisam rađala, ja sam ipak potražila drugo mišljenje. Nisam imala u planu u skorijoj budućnosti imati dijete, a drugi liječnik bio je za operaciju. Miom je brzo rastao i nitko nije mogao predvidjeti što bi bilo s njim. Odluku sam morala donijeti sama, poslušala sam liječnike i odlučila se za operaciju. Riješili su to laparoskopski. Srećom, sve je prošlo bez komplikacija, a godinu dana kasnije osjećam se odlično i za sada je sve u redu. Istaknula bih da bih dobro razmislila bih li se upuštala u operaciju da mi miom dok je rastao nije stiskao debelo crijevo, što me boljelo, a ciklus mi je postao neredovit. Također, razina željeza u krvi drastično mi se snizila. Vjerujem da sam ispravno odlučila jer se sada osjećam puno bolje.”