Što mislite zbog čega je to tako? Ima li veze s religijom, običajima, ili je u pitanju nešto treće?
Kada je talijanski matematičar Quirico Filopanti prvi put iznio ideju o vremenskim zonama u svojoj knjizi “Miranda!”, objavljenoj 1858. godine, predložio je da svijet bude longitudinalno podijeljen u 24 jednake vremenske zone u kojem će se jedna zona od druge razlikovati za sat vremena. Ali, stvarni svijet nije baš tako jednostavan. Pod utjecajem političkih, geografskih i socijalnih promjena, svijet je usvojio puno složeniji sustav u kojem se vremenske zone razlikuju po tri četvrtine, polovici ili čak jednu četvrtinu sata. Danas imamo oko 40 različitih vremenski zona.
Baš zbog tolikog broja vremenskih zona i ne čudi što postoje mjesta u kojem se tri zone susreću. Zapravo, takvih mjesta ima čak 22, piše Amusing Planet.
U Australiji je najzanimljivija situacija. Ovaj kontinent ima tri vremenske zone, ali od proljeća do jeseni, kada Novi Južni Wales i Južna Australija pomiču svoje satove da bi imali što duži dan zbog uštede električne energije, do tada dvije vremenske zone dobivaju horizontalni presjek i tako od njih nastaju četiri vremenske zone. One se jedna od druge razlikuju za 30 minuta, ali se i susreću u tri točke.
Najpopularnija on njih je Cameron Corner u kojem se granice Queenslanda, Južne Australije i Novog Južnog Walesa susreću. Druga dva su Poeppel Corner na tromeđi Queenslanda, Južne Australije i Sjevernog teritorija, i Surveyor Generals Corner, koji je na tromeđi Južne Australije, Zapadne Australije i Sjevernog teritorija. Boraveći u nekom od ovih mjesta, čovjek može biti u tri različite vremenske točke u isto vrijeme.
Mještani iz okoline Cameron Cornera ovu anomaliju okrenuli su u svoju korist 1999. godine, jer su dolazak novog tisućljeća slavili tri puta u istoj večeri!
Još jedno zanimljivo mjesto u kojem se isprepliće više vremenskih zona je Antarktik. Kada ste na Južnom Polu, mjestu gdje se susreće svaka linija logitude, laički možete pomisliti da se i vremenske zone baš tu međusobno susreću, ali nije tako, i to zato što se vremenske zone rijetko gdje pridržavaju geografske podjele.
Zbog ekstremnih ciklusa dana i noći u periodu lipnja i prosinca, vrlo je teško odlučiti koja vremenska zona bi za Antarktik tada bila prikladna.
Zato mnogobrojne istraživačke postaje koje rade na Antarktiku uzimaju vremenske zone zemlje u čijem je postaja vlasništvu, ili vremensku zonu onih koji ih opskrbljuju. Tako, na primjer, dvije istraživačke postaje “McMurdo” i “Amundsen–Scott” koriste vremensku zonu Christchurcha s Novog Zelanda, jer im je to glavna baza za opskrbu.
Treba također navesti da postoje mnogobrojna mjesta na planetu koja nemaju vremensku zonu nego prate univerzalno vrijeme.
Ta mjesta su na ovoj karti obojena crvenom bojom:
Izvor: Life Content Foto: Guliver/Thinkstock, Wikimedia