Mladenka kostonoga

U Beču je 1882. godine priveden, pretučen i policijski saslušan guslar Želimir Periš (44, Zadar), koji je spjevao ep o vještici Gili, kaže prva glava romana Mladenka kostonoga. Njegova četiri rimovana deseterca i sažetak sadržaja uvode nas u svaku od 50+ glava Kostonoge koje su totalno drukčije jedna od druge. Te lude glave nelinearno, “muzikalno” i mozaično pričaju brutalnu priču o životu nesretne progonjene žene i djeteta joj Carevića. Roman se protegao kroz 19. stoljeće, od pučkoga do aristokratskoga, od granice Hercegovine, preko dalmatinskog zaleđa, Zadra u kojem krčkaju svilogojski kotlovi i radnički bunt, Silbe i kaštela Pazina do dvorskih spletaka, opijumskih pušionica i spiritističkih salona carskog Beča. Žanrovsko protezanje još je impresivnije, a autorov ludizam filharmonijski orkestriran. Periš piše svoje(glave)-priče, od kojih svaka doseže katartički (anti)klimaks, kao inkvizicijske zapisnike, propovijedi, enciklopedijske članke, recepte, glazbene kritike, etnološke zapise, pastoralu, interaktivnu igru… nerijetko ih parodirajući. Tako je nastao postmodernistički roman koji je zadržao političnost i kritičnost visoke moderne. Mladenka kostonoga roman je o dobu u kojem i u zabačene dijelove Carstva sporo prodire racionalizam, u kojem nacionalne težnje, ideje identiteta i socijalne pravde uzimaju danak. Iznad svega, ovo je potresna priča o položaju žene, roditeljstvu, materinstvu, nepravdi i muci.