Moja priča: Kako me endometrioza na oba jajnika potaknula na to da smanjim konzumiranje mesa i promijenim prehranu

Iako sam uvijek bila redovita kad su u pitanju ginekološki pregledi, sjećam se tog rujna 2014. godine, kad sam zbog višemjesečnih nesnosnih menstrualnih bolova otišla na treći pregled te godine. U tom je trenutku moja borba počela.

Menstruacija mi je završila nekoliko dana prije pregleda i bila je jedna od najbolnijih, kao i nekolicina njih prije. Znala sam da imam policistične jajnike i uvijek sam bolove povezivala s tom dijagnozom, no budući da su s vremenom postajali sve jači, dogovorila sam još jedan kompletni pregled kod ginekologa. Nakon nekoliko minuta obavljanja ultrazvuka u tišini, promijenio mu se izraz lica i rekao mi je da imam endometriozu na oba jajnika.

U to vrijeme, prvi put sam čula za riječ endometrioza i nisam bila sigurna što da mislim. Objasnio mi je, riječ je o vrlo bolnom poremećaju u kojem tkiva koja normalno oblažu unutrašnjost maternice, počinju rasti izvan nje. Najčešće žarište endometrioze su jajnici, jajovod, debelo i slijepo crijevo, mokraćni mjehur, vagina, a mogu se čak proširiti i izvan područja zdjelice – endometrioza se može naći čak i u plućima i gotovo svim drugim organima. Ovisno o njezinom stupnju, otežava začeće, a također uzrokuje i neplodnost – ožiljci i priraslice mogu začepiti jajovode, a može oštetiti i jajnu stanicu. Odsjekle su mi se noge. Prvi korak u dijagnostici je ultrazvučni pregled, ali u slučaju da se ne vidi, a ginekolog prepoznaje znakove bolesti, slijede invazivnije pretrage kao što je laparoskopija.

Primarni simptom endometrioze je bol u području zdjelice koja je vrlo često povezana s menstrualnim ciklusom, no često bol bude i svakodnevna. Pokazivala sam više od nekoliko znakova i simptoma endometrioze, osim toga što je bila vidljiva na oba jajnika – oko 60 mm na lijevom i 70 mm na desnom jajniku. U tom trenutku odlučili smo pričekati da vidimo kako će se razvijati, ali već dva tjedna nakon toga počela sam imati mučnine i povraćati od bolova, osjećala sam umor, neizdrživo jaku bol kod ovulacije i menstruacije, imala sam izrazito obilna krvarenja, proljev, bolove pri spolnom odnosu, bol u donjem dijelu leđa i već idućeg dana hitno sam hospitalizirana. Ubrzo je uslijedila operacija, odstranjen mi je dio lijevog jajnika, a zatim je krenuo oporavak. Vrlo je važno napomenuti da čak i ako imate simptome endometrioze, postoje različite vrste boli i nemojte se samodijagnosticirati, nego se uputite na pregled kod ginekologa koji će utvrditi znakove bolesti. Također, svaka endometrioza je individualna i može proći s puno blažom kliničkom slikom.

Prvih nekoliko mjeseci nakon operacije, bol tijekom ovulacije i menstruacije bila je nešto blaža, ultrazvuci su mi bili uredni, a nakon nešto više od godinu dana – sve je bilo po starom. Endometrioza oko 50 mm na lijevom i 40 mm na desnom jajniku, bol se vratila, baš kao i povraćanja, obilna krvarenja i potpuna nemogućnost funkcioniranja nekoliko dana svakog mjeseca. Još gore od te boli je činjenica da te poslodavac ili okolina ne shvaćaju ozbiljno i bol kod endometrioze izjednačava se s regularnim menstrualnim grčevima – što je, pogađate – krivo na toliko razina da je teško i objasniti. Niste u mogućnosti ustati iz kreveta, obavljati ikakve osnovne poslove ili se ispraviti dok stojite, koliko god lijekova protiv bolova uzeli i metoda ublažavanja bolova prošli. U Engleskoj je, primjerice, endometrioza proglašena invaliditetom, a jedna od 10 žena u svijetu ima ovu dijagnozu.

Godine 2016. dogovoren je termin druge operacije. Ovaj put, proširila se i na crijeva, ne samo na jajnike. Nakon operacije savjetovano mi je, kao i mnogim ženama s istom dijagnozom, da zatrudnim što prije i počnem uzimati hormonalnu terapiju, dva puta dnevno, svaki dan bez dana prestanka sljedećih godinu dana. Naravno, s moje tada 24 godine, studiranjem i tri posla koja sam radila, trudnoća mi nije dolazila u obzir, pa sam krenula uzimati izrazito jaku hormonalnu terapiju. Nije bila riječ o kontracepcijskim pilulama, nego o Duphastonu, progesteronu koji žene koriste u raznim stanjima, a ponekad i kao pomoć kod začeća.

Moje tijelo nakon operacija

Prvih par mjeseci uzimanja hormonalne terapije bili su pakao – izrazito jake promjene raspoloženja, od depresivnih preko nervoznih do izrazito sretnih trenutaka, smanjeni libido i 8 kilograma/litara tekućine koje sam skupila u svom tijelu.  No, s obzirom na to da se tijekom uzimanja terapije endometrioza nije vraćala, a bolovi su dovedeni koliko-toliko u normalu, bilo je za pretpostaviti da terapija djeluje. Deset mjeseci kasnije, hormone sam prestala uzimati, a postupno, i simptomi su mi se počeli vraćati – bol je još jača, krvarenja su još obilnija i svaki od simptoma postao je još intenzivniji.

Krajem 2018. godine dijagnosticirana mi je 23 mm velika endometrioza na desnom jajniku. Postala sam svjesna toga da je ovo borba koja ne završava, ne može se izliječiti, pa sam posegnula i za alternativnim načinima liječenja jer pod kontrolom se može držati. Proučavajući literaturu koja nije tako brojna kao što se može vidjeti kod drugih ginekoloških stanja, nailazila sam posvuda na istu rečenicu – “prehrana je ključna u borbi protiv endometrioze”. Iako je u samo jednoj kliničkoj studiji dokazano da je endometrioza povezana s prehranom, moj je osobni izbor bio pokušati s ovim alternativnim pristupom. Ponavljam, ovo je individualni slučaj koji ne mora značiti da će pomoći nekome drugom s dijagnozom endometrioze.

Namirnice koje utječu na regulaciju hormona, posebno ravnotežu estrogena u organizmu, mogu utjecati na stanje endometrioze. Posebno je važno ograničiti ili izbjegavati namirnice koje u nekim slučajevima potiču upalu u organizmu poput alkohola, kofeina, glutena, mliječnih proizvoda i mesa (posebno crvenog mesa). U prethodno spomenutoj kliničkoj studiji, dokazano je da smanjenje unosa mesa, a povećan unos povrća doprinosi zdravijem organizmu, a samim time i smanjuje šansu za razvitak endometrioze, no alkohol i kofein bili su moj osobni izbor.

Budući da sam i ranije bila upoznata s vegetarijanskom i pesketarijanskom prehranom, nije mi bio poseban problem reducirati konzumiranje mesa. Veliki sam fan ribe, koja je u slučaju endometrioze izrazito dobra zbog protuupalnih omega-3 masnih kiselina koje sadrži, stoga sam ribu češće uključivala u jelovnik i gotovo potpuno izbacila meso.

Ni danas, osam mjeseci nakon što sam regulirala prehranu, ne mogu se nazvati pesketarijancem (osoba koja vegetarijanskog prehrani dodaje ribu i morske plodove) budući da ću, ako dobijem izrazitu želju za konzumiranjem mesa, pojesti ga jednom u mjesec-dva, no u tom slučaju, bazirat ću se isključivo na bijelom mesu. Veći izazov predstavljalo mi je izbacivanje kofeina i prilagodba da ujutro pijem čaj ili prirodni sok umjesto turske kave. Pivo sam zamijenila limunadom i povremeno (vrlo rijetko) čašom bijelog vina ili dobroga gina, dok su mi grickalice postali bademi i pistacija. Budući da se alkohol i kofein dovode u vezu s povećanjem razine estrogena u organizmu, preporuka je ograničiti ih. Od mliječnih proizvoda jedino što nisam izbacila su sir i jogurt, dok sam mlijeko, koje mi već godinama izrazito teško pada na želudac i probavu, zamijenila onim bademovim bez dodatka šećera. Osim što mi je organizam “prodisao”, jela koja kuham su lakša i općenito, osjećaj u tijelu je potpuno drukčiji i lakši u odnosu na onaj kad su meso i ugljikohidrati sačinjavali 50 posto moje prehrane.

Moja trenutačna prehrana sadrži zeleno lisnato povrće i ono koje obiluje vitaminom B budući da ima dovoljno vlakana i vitamina koji pomažu tijelu u konstantnoj razgradnji cirkulirajućih estrogena; hrane bogate željezom (riba, jaja, cikla, zeleno lisnato povrće) zbog konstantnih teških krvarenja; omega masnih kiselina (losos, sjemenke, ekstra djevičansko maslinovo ulje); vlakana koja će držati zdravim naš crijevni trakt i potaknuti izlučivanje viška estrogena (voće, povrće, orašaste plodove, mahunarke i cjelovite žitarice) te suplemenata koji pridonose normalnom funkcioniranju organizma. Također, mnogi savjetuju čaj od vrkute koji pomaže kod menstrualnih tegoba, ali u mom slučaju pomogao.

Iako se moji bolovi uzrokovani endometriozom još uvijek nisu smanjili te sam “onesposobljena” za život barem 3-4 dana u mjesecu jer imam teži oblik endometrioze, odlična je vijest ta da je već više od godinu dana veličina endometrioze ostala na 23 mm i nije narasla te treća operacija još uvijek nije nužna. Budući da svakom operacijom nastaju ožiljci i priraslice te se povećava šansa da jednog dana možda neću biti sposobna ostati u drugom stanju, činjenica da sam promjenom načina života uspjela držati veličinu endometrioze pod kontrolom neizmjerno me veseli i budi nadu da se neke stvari ipak mogu promijeniti.  A za sve vas koje se nalazite u istim problemima, zapamtite –  svaka endometrioza je individualna, svaki pristup je individualan i najvažnije je da se za svaki korak u liječenju posavjetujete sa stručnjacima. Niste same.

Foto: Privatna arhiva, Unsplash