Moja priča: “S 28 godina dijagnosticiran mi je karcinom dojke, no nisam očajavala”

U Hrvatskoj godišnje se otkrije oko 2300 novih slučajeva karcinoma dojke (šest dnevno), 21 % žena s novootkrivenim rakom je mlađe od 50 godina, 50 % u dobnim skupinama koje su uključene u nacionalni program probira (50-69 godina), a 29 % u dobi iznad 70 godina.

Karcinom dojke mora se prepoznati i liječiti u što ranijem stadiju, čime se pacijentima u ranom stadiju bolesti pruža najbolja šansa za izlječenje, a pacijentima kod kojih se bolest proširila na druge organe omogućava personalizirani tretman koji će omogućiti najbolji mogući ishod. Iako statistika govori da je najmanji broj žena upravo onaj mlađih od 50, on iz godine u godinu raste i mlade žene sve više obolijevaju od ove bolesti. Upravo tako bilo je i u slučaju 31-godišnje Gabrijele Brlić koja je još 2014. primijetila kvržicu na desnoj dojci. U njezinom slučaju, tada je bila riječ o fibroadenomu koji je iz godine u godinu rastao unatoč punkciji i 2018. se pretvorio u još ozbiljniju dijagnozu – karcinom dojke.

“Počela sam imati bol u dojci i desna je postala naočigled veća od druge. U tom trenutku mi je i dalje preporučeno da samo pratim rast što sam i učinila i tek 2018. dobila sam dijagnozu karcinoma dojke. Ostala sam zatečena iskreno, i trebalo mi je neko vrijeme da uopće shvatim što je rekla. Znam da se u toj mojoj šutnji nadovezala i rekla nećeš umrijeti, možemo puno toga napraviti. Pomislila sam se – koji je plan? Što sada? Kad je operacija? Želim da to odmah ide van!”, započinje svoju priču Gabrijela koja je tek kasnije proživjela cijeli set onih pitanja – “Zašto ja?”.

No nije željela dopustiti da dugo ostane u tom stanju šoka i očajavanja. Željela je učiniti sve što može da promijeni svoj stav, kada već ne može stanje. “Imala sam potrebu ublažiti težinu dijagnoze da meni bude lakše. Više sam obitelj i prijatelje ohrabrivala jer mi je bilo potrebno da su i oni hrabri za mene”, govori.

Gabrijeli je prepisana hormonalna terapija na pet godina, 28 rundi zračenja, te joj je preporučena kemoterapija koju je odbila. “Odluka oko odbijanja kemoterapije nije bila laka, ali dobila sam nekoliko različitih mišljenja liječnika i stojim iza toga. Na zračenja sam išla sama, provodeći vrijeme čitajući Harryja Pottera u autobusu koji mi je bio svojevrsni bijeg od stvarnosti. Pomagalo mi je odvojiti se od realnosti barem na tren. Kroz cijelu terapiju zračenja, doživjela sam promjene koje mi je s vremena na vrijeme bilo teško i prihvatiti. Vidjela sam svaku mrljicu na koži, a odraz u ogledalu nakon operacije bio mi je nerealan. Neko vrijeme nakon stavljanja umetka u dojku čekala sam na silikonski umetak budući da mi je bradavica u potpunosti uklonjena. Teško je i riječima objasniti što proživljavate u glavi kad se pogledate i znate da nemate svoje tijelo”, prisjeća se i govori kako joj je u cijelom procesu najveća podrška uz obitelj, bio partner.

“Bilo je uplakanih i neprospavanih noći, tjerao me da pričam što mislim, što želim i kako se osjećam. On je osoba koja me najbolje poznaje i znao je da ću se u suprotnom povući u sebe i teško probaviti cijelu situaciju. Puno smo šetali i posvetili smo se onome na što smo u tom trenu mogli utjecati – životni stil, prehranu i molitvu”, priča Gabrijela.

Logično, kroz bolest, kako su joj neki ljudi postali bliži nego ikada, neki su se i udaljili zbog neznanja što reći oboljeloj osobi, što se često postavlja kao veliki problem u ovakvim situacijama. Upravo zato, trebamo komunicirati, s oboljelima, strukom i u krajnjem slučaju – sami sa sobom, kako bi na najbolji mogući način našim voljenima mogli pružiti podršku onda kad im je to najpotrebnije.

“U to vrijeme, nisam željela dolaziti u ured kako ne bi dobivala tužne poglede i sažaljenje. Mislim da je najgore to što ljudi ne znaju kako reagirati, no moja je politika da je iskren odgovor uvijek najbolji, čak i ako je to samo “tu sam za tebe”, savjetuje Gabrijela koja je iz svog iskustva naučila da uz podršku obitelji i prijatelja, te pozitivan stav možeš preživjeti baš sve.

Dodatne informacije:

Kada treba napraviti mamografiju?
Mamografija je rendgenski pregled dojki kojim se otkrivaju tumori i druge promjene dojke koje su premalene da bi se mogle napipati. Dokazano je da mamografija bilježi promjene na dojci oko dvije godine ranije od kliničkog pregleda zasnovanog na pojavi simptoma ili opipljive kvržice.
Mamografija se kod žena s mjesečnicom obavlja u razdoblju od petog do desetog dana ciklusa, brojeći od prvog dana zadnje mjesečnice.

Iako je mamografija izuzetno vrijedna i nezamjenjiva pretraga u otkrivanju i najmanjih karcinoma, treba naglasiti da se mamografija ne može prikazati 15-20 % karcinoma dojki, posebno kad se radi o dojkama s gustom žljezdanom strukturom. Prvi mamografski pregled dojki svaka žena treba napraviti između 38. i 40. godine života, a prije toga treba obavljati redovite godišnje ultrazvuke. Kod žena s pojavnošću raka dojke u bližih srodnika, preporučuje se ranije započinjanje redovitih mamografskih pregleda.

Foto: Privatna arhiva, HZJZ