
Zbirka recepata “Klimatska kuharica” otkriva hranu s najvećim utjecajem na klimatske promjene
Popularnoznanstvena knjiga "Klimatska kuharica" zbirka je recepata za jela koja se tradicionalno pripremaju u Hrvatskoj i Sloveniji. Uz prikaz potr...
Godine 793. ratnici iz skandinavskih zemalja prvi su se put iskrcali na otok Lindisfarne pokraj sjeveroistočne obale Engleske i potpuno ga opustošili. Bio je to događaj koji povjesničari danas općenito smatraju početkom tzv. vikinškog doba, koje je potrajalo do otprilike sredine 11. stoljeća, a kojim se u knjizi „Morski vukovi“ bavi američki povjesničar Lars Brownworth.
U tom su razdoblju Vikinzi osvajali zemlje i naseljavali se na velikom području koje obuhvaća prostor današnjeg Grenlanda, Farskih otoka, Islanda, Škotske, Engleske, Irske, Nizozemske, Njemačke i Francuske, gdje su i osnovali svoju državu, Vojvodstvo Normandiju. Istodobno, vikinški moreplovci koji su se nastanili u Vinlandu (Newfoundland u današnjoj Kanadi) bili su prvi europski doseljenici na sjevernoameričkom kontinentu. Dio „morskih vukova“ zaputio se i u južnije krajeve, harajući obalama Sredozemlja, ali i ratujući kao najamnici u južnoj Italiji, odakle su naposljetku stigli na Siciliju, utemeljivši ondje jedno od najbogatijih srednjovjekovnih kraljevstava. Vikinzi su u nova područja prodirali i riječnim putovima, pa su tako, motivirani trgovinom, stigli na područje današnje Ukrajine, Bjelorusije i Rusije gdje su, stopivši se s lokalnim stanovništvom, stvorili prvu centraliziranu rusku državu. U Bizantu su pak vikinški ratnici, poznati kao Varjazi, služili kao vrhunska carska borbena sila, nasljednici rimske pretorijanske straže.