Pretjerano ste samokritični? Evo kako napokon možete naučiti zavoljeti sami sebe

Umjesto da se vidite odvojeno od situacije, gledajte se u širem kontekstu, u kontekstu čovječanstva, i razvijajte samilost prema sebi kao što biste je pružili i drugima koji trebaju potporu i ljubav.

Postoji li granica između narcisoidnosti i toga da čovjek voli samog sebe, što je u posljednje vrijeme postalo popularno promicati? Pitanje je to koje je čitateljica portala Psychology Today postavila psihologinji i autorici brojnih knjiga Peg Streep, ustvrdivši kako su je uvijek učili da ljubav prema sebi rađa umišljenost i samodopadnost, pa se danas pita postoji li granica između tih pojmova.

“Sigurno postoji. Istina je da samoljublje ima lošu reputaciju u našoj kulturi, što nesumnjivo treba pripisati puritancima, koji se drže one da “ponos nastupa prije pada”, kako kaže Knjiga Mudrosti. Zato se možemo fokusirati na samilost, koja se ne može zamijeniti s umišljenošću. Možemo je zamisliti kao suprotnost navici samokritiziranja, jednoj od onih navika kojima se ljudi koji nisu voljeni lako prepuste”, kaže Peg Streep.

Što je samokritičnost? To je mentalna navika da neuspjehe ili zapreke u životu pripisujete drugima, često i navika koja je povezana s onim što su vam članovi obitelji govorili o vama. U većini obitelji, tvrdnje o vašem karakteru ne samo da postaju “istine” nego se često događa da je, primjerice, jedno dijete označeno kao lijeno ili nemotivirano u odnosu na drugo koje je “ambiciozno i uspješno”.

Neovisno o tome u koju skupinu su vas svrstali, velike su šanse da ste i sami s vremenom počeli vjerovati u to na nekoj razini, pa neka djeca to u potpunosti usvoje kao procjenu vlastitog karaktera, dok je za druge to obiteljsko uvjerenje dovoljno snažno da postane izvor samopouzdanja.

Evo nekoliko primjera kako samokritičnost djeluje: “Prekinuli smo je je vidio dublje i shvatio je da nisam dovoljno dobra”, “Provukao sam se do diplome jer nisam tako pametan i ambiciozan kao ostatak ekipe”, ili “Bez obzira na to koliko se trudim, nikad neću postići cilj jer nemam ono što je potrebno”. Očito je da u ovim izjavama postoji uzročno-posljedična veza između onoga tko ste navodi i lošeg ishoda.

Kritičko razmišljanje i samokritičnost

Dakle, možda razmišljate i da biti realan u procjeni svojih sposobnosti i preuzeti odgovornost za neuspjeh, pa čak i okriviti sebe za neuspjeh, i nije loš pristup. Nije, ali to nije samokritika. Ljudi koji su bili voljeni i podržavani u obitelji također rade procjenu i samoprocjenu nakon uspjeha ili neuspjeha, ali oni svoje osobine ne koriste kao jedini kontekst.

Umjesto toga, oni procjenjuju vlastiti učinak zajedno s drugim čimbenicima koji su mogli pridonijeti rezultatu; oni se pitaju jesu li se mogli ponijeti bolje te uzimaju u obzir i one elemente situacije nad kojima nisu imali kontrolu. To je vrlo različita mentalna vježba od automatskog, uglavnom nesvjesnog okretanja ka samokritičnosti.

Razumijevanje samilosti i kako ona funkcionira

Rad Kristin Neff, pedagoške psihologinje, uvelike je rasvijetlio suštinu samilosti. Ona je zacrtala tri točke po kojima se ta osobina razlikuje ne samo od samokritičnosti nego i od samosažaljenja. Naime, umjesto da sebe vidite odvojeno i zasebno od situacije, ona potiče da vidite sebe u širem kontekstu, u kontekstu čovječanstva.

Kao što suosjećanje uključuje empatiju za to kako se osjećaju drugi te širenje dobrote i razumijevanja za njih, tako i samilost uključuje brigu o sebi na isti način. Evo točaka koje su bitne:

1. Širenje ljubaznosti i razumijevanja prema sebi umjesto prosuđivanja ili kritike.
2. Uočavanje vašeg iskustva kao usklađenog s iskustvom drugih i dijela većeg ljudskog iskustva.
3. Osvješćivanje svojih bolnih osjećaja, bez pretjerane identifikacije s njima.

Zašto je teško (i potrebno) naučiti voljeti sebe ako ste “nevoljena kći”?

Budući da još uvijek vjeruje u mit o majci – o tome da sve majke vole bezuvjetno – njezina pretpostavka je da s njom nešto nije u redu, što je razlikuje od ostalih. To nije istina, ali “nevoljena kći” mora proći kroz fazu otkrivanja i početi uviđati da se nikad nije radilo o njoj kako bi uopće mogla započeti raditi na samilosti, kako tvrdi Peg Streep.

No, čak i kad uspijete svladati prve korake brige o sebi, vjerojatno ćete imati poteškoća s trećim korakom: prepoznavanje svojih bolnih osjećaja prije nego što vas oni preplave. Među nasljeđima toksičnog djetinjstva postoje stvarni nedostaci i u upravljanju i identifikaciji emocija. No, emocionalna inteligencija je skup vještina koje se mogu vježbati i prevladavati.

Poduzmite korake prema suosjećanju za sebe

Postati potpuno svjestan sebe i svog nesvjesnog ponašanja prvi je korak ka iskorjenjivanju starih ponašanja. Evo nekoliko strategija:

1. Obratite pažnju na svoje reakcije

Slušajte “glas” u svojoj glavi kad stvari ne idu onako kako ste očekivali i poduzmite korake da to ispravite, podsjetivši sebe da ne smijete pretjeravati u samokritičnosti. Ako ste sami, obratite se glasu i suprotstavite mu se glasno.

2. Pogledajte kako postupate s komplimentima i pohvalama.

Često nesvjesno stvaramo vlastite prepreke tako što odbacujemo komplimente i druge oblike pohvale, ignorirajući ih, ili tako da u sebi mislimo kako to što smo učinili zapravo i nije nešto tako sjajno kao što se čini. Budite svjesni da je to još jedan način marginalizacije sebe i zapravo jedan oblik samokritike.

3. Radite na tome da jasno vidite sebe kad stvari krenu nizbrdo

Iskoristite priliku za rad na upravljanju svojim emocijama kad stvari pođu po zlu, bilo da je riječ o malom problemu, velikoj svađi ili nekim neslaganjima koja su za vas jako važna, odnosno problemima na poslu, ili neuspjehu. Pratite svoje reakcije i učinite što možete kako biste jasno prepoznali taj svoj osjećaj; to je ključni dio emocionalne inteligencije. Jačanje vještina koje smo spomenuli pomoći će vam na putu prema samilosti.

Učite kako biti prijatelj samome sebi, to će vam uvelike promijeniti život. Puno toga možete učiniti baš sami. A, ako to ne uspijevate sami, zatražite pomoć terapeuta, kako savjetuje Peg Streep.

Foto: Unsplash

IZVOR: 24SATA.HR