Najčešće pogreške u odgoju djece

 Obitelj je prva škola za život u kojoj dijete stječe osnovno znanje o ljudima, o njihovim međusobnim odnosima i o životu i njegovim problemima. Tu stječe prva iskustva koja će kasnije u životu primijeniti. Zato je i odgoj djece u obitelji jedan od najtežih i najodgovornijih zadataka.

Najčešća i najteža pogreška u odgoju djece je popustljiv stav i razmaženost. Razmaziti dijete ne znači često ga milovati i pokazivati ​​mu ljubav i nježnost, već pretjerano mu pomagati i služiti, i umjesto njega obavljati sve one zadatke koje ono može već samo izvršiti.

Razmažena djeca vrlo brzo pokazuju posljedice maženja. Oni postaju samovoljni, nesamostalni, sebični, preosjetljivi, a često i asocijalni. Bježe od sistematskog rada, izbjegavaju dužnosti i uvijek traže nekoga tko će ih umjesto njih izvršavati. Takva djeca mogu patiti i od raznih neuroza, npr.. noćnog straha, noćnog mokrenja u krevet, grickanja noktiju, mucanja i slično.

Kad roditelji izgube strpljenje s razmaženim i hirovitim djetetom, često prelaze na strogost, uvjereni da će se stanje popraviti.

Strog ili autoritativan odgoj primjenjuju i oni odgajatelji koji žele brzo i bez razmišljanja postići poslušnost, ai oni koji svoje dijete ne vole jer im predstavlja teret, pa su prema njemu nestrpljivi i nasilni.

Previše strog odgoj dijete terorizira, zastrašuje pa i fizički zlostavlja. Roditelj je sklon da djetetu predbacuje njegove mane i pogreške, viče na dijete i nadzire svaki njegov pokret. Na takav odgoj dijete može reagirati na dva načina: ili se otvoreno suprotstavlja odgajatelju, prkosi mu i svađa se s njime ili zauzima naoko pasivan stav iza kojeg se krije neprijateljstvo i nepovjerenje.

Previše strogo i grubo odgajana djeca izmišljaju razna obrambena sredstva da bi izbjegli kaznu i neprilike, na primjer laž, lukavstvo, osveta …
Osim toga, grubo odgajana djeca postaju i sama gruba, neljubazna, otresita, bezobrazna i okrutna.

U lošem odgoju rijetko nalazimo samo jednu pogrešku, već se greške obično kombiniraju. Tako uz maženje ili previše strog postupak vidimo još i neprestano zanovijetanje, međusobno uspoređivanje djece i nesiguran odgoj, tj. malo popustljiv, malo strog, malo ljubazan, a malo hladan stav prema djetetu.

Posljedice neispravnog odgoja vide se već u djetinjstvu. Takav odgoj obeshrabruje dijete, čini ga nesamostalnim, koči njegov osjećaj za zajednicu i dovode ga do toga da izbjegava dužnosti i rad.

Uspjeh u odgoju postići ćemo samo ako smo samokritični prema svojim odgojnim pogreškama, ako u dijete imamo povjerenja i ako ga volimo.
Da bismo ga što prije osamostalili, moramo ga učiniti nezavisnim, tj. moramo mu omogućiti da samostalno obavlja sve one dužnosti koje, primjereno svom uzrastu, može već samo obavljati. Uz to ga treba sistematski hrabriti i ulijevati povjerenje u njegove sposobnosti. Po potrebi treba mu i pomoći, ali nikad se ne smiju djetetove dužnosti u cjelini preuzeti na sebe.