NAJPOZNATIJOJ ŽENI u modnom svijetu “Vogue” uopće ne nedostaje!

FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES

Često opisana kao najutjecajnija modna urednica u posljednjih 30 godina, bivša kreativna direktorica američkog “Voguea” Grace Coddington stoji iza nekih od najzapamćenijih editorijala u povijesti mode. Bilo da se radi o veselim i zaigranim ili mračnim i tajnovitim scenama, Graceini scenariji uvijek pričaju priču.

FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES

Početkom godine ova kultna modna ikona proglasila je kako napušta dotadašnju poziciju – s pune 74 godine odlučila je postati tek povremena suradnica “Voguea”. Njezina odluka da se fokusira na tek nekoliko snimanja na godinu uzrokovala je nevjerojatnu reakciju modne industrije. Kritičarka “New York Timesa”, Vanessa Friedman, njezinu je odluku nazvala “pomicanjem tektonskih ploča” te najavila kako se stara garda konačno miče i prepušta uzde novoj, digitalno osviještenoj kulturi. Važnost Graceina odstupanja, tvrdi Friedman, upravo je u tome što je ona utjelovljenje dobrih starih dana mode.

FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES

Iznimno prepoznatljiva s žarkonarančastom kosom i porculanskim tenom, Grace je u prvom redu u ruci uvijek imala notes u koji je skicirala kreacije, dok su oko nje svi fotografirali iPhoneima. Dio je modnog svijeta od 1960-ih, kada je počela raditi kao manekenka, zatim kao urednica u britanskom te konačno američkom “Vogueu”. Ono što je Grace oduvijek izdvajalo od kolega je odlučnost u stvaranju prekrasnih vizuala bez obzira na uvjete – čak i ako su u pitanju bili prohtjevi oglašivača ili zabrane vlada. Tako je 1976. naumila snimiti Jerry Hall u crvenom kupaćem kostimu navrh sovjetskog spomenika u tadašnjem SSSR-u te je film morala prokrijumčariti izvan države. U “Vogueovu” dokumentarcu “The September Issue” Grace je prikazana kao zaštitnica kreativnosti i protuteža pragmatičnom komercijalizmu Anne Wintour.

FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES

Povijesno, editorijali koje potpisuje Coddington oduvijek su nadilazili samu odjeću, tvrdi Susanna Brown, kustosica fotografije u Muzeju Victoria&Albert. No pretvaranje Graceinih snova u realnost dolazi s visokom cijenom. Sati priprema potrebni su za postavljanje savršene scene, tisuće dolara troše se na prijevoz i smještaj. Čak ni sama Grace nije otporna na takve brige, tvrdi Iain R. Webb, bivši urednik “Ellea”. “Stvari su se počele mijenjati krajem devedesetih. Zrakoplovne tvrtke više nisu davale besplatne letove i hoteli su prestali nuditi popuste. Prijevoz cijele ekipe na lokaciju postao je jako skup, a vremena je bilo sve manje, pa su ljudi postajali manje kreativni. Grace mi je jednom rekla kako bi prije s “Vogueom” otišla na dva tjedna u Afriku, a sada ima dva dana i ne ode čak ni u Afriku, nego u Miami u kojemu mora napraviti snimanje koje izgleda kao da je u Africi!”

No, usprkos problemima, Grace čvrsto stoji iza tvrdnje da pamti samo lijepe stvari iz nekoliko desetljeća bavljenja modom. “Ne mogu se sjetiti niti jedne katastrofe”, otkrila je britanskom “Vogueu”. “Na kraju uvijek zaboraviš probleme, to je poput porođaja – lako je zaboraviti na bol kada imaš prekrasno dijete u rukama i to je jedino bitno.” Otkad je prestala biti dio stalne ekipe “Voguea”, Grace se posvetila izdavanju knjiga – njezin posljednji uradak pregled je karijere u američkom “Vogueu” od 2002. do danas, a fokus je na ljudima s kojima je surađivala: fotografima, modnim urednicima i modelima – od manje poznatih, do onih koji nose titulu “super”.

Samom knjigom Grace je produbila dojam koji većina ljudi koja je poznaje ima o njoj: da više voli pozornost usmjeriti na ljude oko sebe nego na sebe samu. Kad god govori o ljudima kojima se divi, cijelo lice joj zasja: bilo da su u pitanju modeli poput Karen Elson (“Prekrasna je! Britanka, crvenokosa i dobra prijateljica!”), kolege iz britanskog “Voguea”, poput Lucinde Chambers (“Jako smo se dobro zabavljale, vrlo je smiješna i sjajna osoba za razgovor”) ili novo lice koje je otkrila (“Crvenokosa manekenka imena Natalie Westling – imam stvarno velika očekivanja od nje”). Kad je u pitanju njezina karijera, Grace i dalje nije sigurna je li uspjela. “Nisam još imala onaj trenutak kad bih rekla: ‘Da, to je to, uspjela sam! Uvijek gledam naprijed i znam da uvijek mogu bolje’ “, izjavila je u intervjuu za britanski “Vogue”. Kao dijete odraslo u 1940-ima u Velikoj Britaniji, Grace je krala modne časopise od sestre. “Tada sam bila sigurna da ću cijeli život provesti u sjevernom Walesu i raditi u maminu hotelu. To se promijenilo kad sam postala tinejdžerica, no nisam bila jedna od onih cura koja se uvijek pitala čime će se baviti kad odraste”, prisjetila se Grace. Iako iza sebe ima na stotine snimanja, kaže kako apsolutno svako čuva u svojoj arhivi, no samo objavljene fotografije.

“Često čujete urednike kako se bune kad im izbace najbolje fotke, no ja te nikad ne čuvam. Ipak postoji nešto snažno u fotografiji koja je objavljena na kraju”, tvrdi Grace. “Možda je tajna jednostavno u prepoznatljivosti”, dodaje. Ipak, među svojom kreativnom djecom ima favorita. “Snimanje “Alice in Wonderland” s Annie Leibovitz. Svako snimanje prije Met Gale koje radim sa Stevenom Meiselom, ona nikad nisu komercijalna i uvijek su puna mode, jako ih volim raditi. I snimanje sa Stevenom Kleinom, Carolyn Murphy i Karen Elson u stakleniku. Snimili smo to dva dana prije oluje Sandy. Znali smo da dolazi, no nismo imali pojma koliko će biti destruktivna. Zanimljivo je kako je set bio potpuno polomljen, kao da smo predvidjeli uništenje”, prisjetila se. Odluku da svoj rad prenese u knjige donijela je zato što nad knjigama ima veću kontrolu.

“Ponekad je s fotografima teško raditi – nekad vam jednostavno odbijaju dati što želite, koliko god ih preklinjali. No tada ne možete ništa. Osmislite cijeli koncept i onda oni jednostavno ne surađuju. No neću prozivati ljude. Snimanje za časopise prenosi njihove ideje, a ova knjiga moje. Znam da fotografije nisu samo moje djelo nego i njihovo te ponekad jednostavno moram prihvatiti da neće biti po mojem”, objasnila je. Bilo da se radi o njezinim memoarima ili o knjizi koja je fokusirana na rad za “Vogue”, Grace je potpuno uključena u proces nastanka svega što nosi njezino ime. U međuvremenu je osmislila i parfem, spakiran u bočicu oblika mačke, koje Grace obožava, a uz sve ovo cjelodnevni rad za “Vogue” joj, kaže, uopće ne nedostaje. “Imam svoj ured i stalno bježim iz njega – posjećujem ljude i radim zabavne stvari za koje nisam imala vremena prošlih 30 godina!”

Pročitajte više na: http://budiin.24sata.hr/moda/grace-coddington-vogue-mi-uopce-ne-nedostaje-14068 – 24sata.hr