Naučite dijete kako se igrati i razvijati mentalne sposobnosti

Igra je bila i ostala najljepši dio djetinjstva: ona pobuđuje maštu, potiče komunikaciju, oblikuje prve životne vrijednosti i kasnije kao takve uvijek je se rado sjećamo. No, ako djetetu ne pokažete kako se lijepo igrati i zabavljati, dijete će to raditi onako kako ne bi trebalo.

Igre, igračke i igranje nezaobilazan su dio pravilnog psihofizičkog razvoja svakog djeteta. Ako se dijete ne igra dovoljno, to će ostaviti posljedice na kasniji život i uvijek će se tijekom života osjećati na neki način uskraćeno. Pa čak i ako vaše dijete provodi dovoljno vremena igrajući se, opet nije svejedno kako se i čime igra, jer je kvalitetna igra vrlo bitna.

Vrlo je važno da igra potiče djetetovu maštu, razvija intelekt, te da je u skladu s osjećajima i težnjama djeteta, jer će samo tako kroz igru uspješno savladavati jednu po jednu stepenicu na putu njegovog rasta i sazrijevanja. Svako vrijeme kao i svaki uzrast djeteta nose sa sobom drugačija interesiranja, a tako i različite igre. Neke su igre univerzalne i podjednako su zanimljive i predškolskoj i školskoj djeci, a nerijetko i odraslima.

Takve igre su igre kartama, kockama i slično, poput “Monopola”, “Rizika”, igre “Čovječe, ne ljuti se” i puno drugih. Kroz ove igre djeca postepeno uče brojati, zbrajaju i oduzimaju, znači one imaju odgojnu odnosno edukativnu ulogu. Isto tako, one pobuđuju natjecateljski duh i uče dijete da ponekad misli samo na sebe i ostvarenje svog cilja.

U grupi edukativnih igri, još su i igre geometrijskim tijelima i slovima npr. slovarice, brojalice i druga “pomagala” kojima se uglavnom služe roditelji koji imaju malo slobodnog vremena. Osim edukativnih igri, za dijete su važne i igre koje potiču spretnost, brzinu i okretnost, a to su sve igre loptom, “gumi-gumi” igra, hula-hopom, skatebordom i sl.

Postoji i posebna grupa dinamičkih igri koje ne zahtijevaju nikakva financijska ulaganja, već se organizuju uz pomoć stvari iz djetetovog najbližeg okruženja, poput plastičnih čaša, čepova, kutija za cipele, kartona, obojenog papira i sl. Ove igre stvaraju posebnu podlogu za stjecanje početnih znanja iz umjetnosti, glazbe i znanosti, a korisne su i u usavršavanju motoričkih vještina.

Igre prilagođene uzrastu djeteta

Kako dijete raste, sa njim “rastu” i igre. One postaju sve zahtjevnije i teže, dok dijete s vremenom potpuno ne izgubi interes za neku od igri u kojoj je do tada uživalo.

Najčešće igre i igračke kojima se igraju djeca od tri do pet godina su različite igre-imitacije, pri čemu se djeca “pretvaraju” u ljude, automobile, životinje i sl. U ovom periodu djeca se igraju uglavnom sama, istražujući prostor u kući, a nešto kasnije počinju se igrati i izvan kuće i tada sklapaju prva prijateljstva. Idealne, za ovaj uzrast su različite bojanke, puzzle, kolaž-papir, slagalice, plastelin, vodene i voštane boje, te jednostavniji oblici društvenih igri.

U uzrastu 5-8 godina aktualne su sve dobro poznate društvene igre, naravno u jednostavnijem obliku, uz to da u ovom uzrastu raste interes za lutke kod djevojčica, odnosno za automobile kod dječaka. U ovom periodu još uvijek postoji i puno zajedničkih igri, a posebno se preporučuju konstruktivne igre tj. igre raznim priborima npr. različitim alatima, liječničkim priborom, a preporučljivi su i blokovi na zaklapanje, razne matematičke igre i sl.

Također, nezaobilazne su i igre koje razvijaju motoričke sposobnosti, a putem igre može se započeti i rad na čitanju, pisanju, matematičkim problemima, kao i upoznavanje s prirodnim i društvenim znanostima.
Poslije osme godine djeca pokazuju bitne razlike u interesima za pojedine igre i obično se odlučuju za neku od popularnijih igri koje igraju svi njegovi vršnjaci. U ovom uzrastu budi se kreativnost i djeca počinju shvaćati i pri tome pokušavaju nešto stvoriti : obično se radi o nečemu što ima važnu ulogu u djetetovom životu.

Kako dijete odrasta, vremena za igru je sve manje i sve se više okreće školi i drugim obvezama, a neka se djeca vrlo rano potpuno prestanu igrati, bar onim klasičnim igrama. Razvijaju se kod djece i neki drugi interesi, poput želje za sportskim aktivnostima, plesom, glazbom. Složenost stvaralačkih igri i dalje raste sa posebnim naglaskom na uvježbavanju spretnosti, koncentracije i mišljenja.

Svakako treba napomenuti da u novije vrijeme sve veću pažnju i predškolske i školske djece zaokupljaju računalne video-igre, često neprikladnog sadržaja koje, u djetetovom nastojanju da se poistovjeti sa glavnim likom, mogu kod njega pobuditi agresivnost i nasilje.

O tome koliko vremena dijete u prosjeku treba provoditi ispred računalas i kakvim će se igricama igrati, trebali bi odlučiti roditelji, strogo vodeći računa o kvaliteti novih informacija koje će djetetu ovim putem biti dostupne.

Ljubav prema knjigama

Nekada, dok televizija i računala nisu bili tako “važan” dio dječje zabave, kupovale su se slikovnice, knjige, enciklopedije i ostala literatura primjerena djeci. Bilo bi lijepo kada bi roditelji od malih nogu počeli navikavati dijete na druženje s knjigom.

U početku, dok je dijete sasvim malo, dobro će doći slikovnice na kojima će dijete moći prepoznati razne životinje, drveće, voće, povrće i drugo. Kasnije, kada pomalo nauči čitati, može se zabaviti čitanjem dječjih pjesmica i kraćih priča.

Nitko ne kaže da video-igre nemaju i svoju dobru stranu, ali ne smiju postati jedina i osnovna zabava za dijete. Uz to, dok sjedi za računalom, dijete nema kontakta s ostalim članovima obitelji.

Ono što je vrlo važno i ne smije se zanemariti, činjenica je da djeca koja se od ranog djetinjstva naviknu na knjige, kasnije puno lakše savladavaju gradivo u školi i pružaju manji otpor prema čitanju lekcija u knjizi.

Autor: Life Content