Sirovo mlijeko postalo je popularno. Evo zašto ga ne trebate piti
Društvenim se mrežama u posljednjih nekoliko mjeseci proširio krajnje neobičan trend - sirovo, nepasterizirano mlijeko. Naime, kreatori sadržaja ko...
Kad se nešto loše događa s vašim zdravljem, trebali biste zastati i preispitati što vam se loše dogodilo u zadnje dvije godine jer ćete u tom razdoblju sigurno pronaći emocionalni okidač svoje bolesti i emocije koje treba izliječiti kako biste ozdravili, kako tvrde Ed i Deborah Shapiro, učitelji joge i istraživači alternative u knjizi “Your body speaks your mind”. Svaka je bolest reakcija na određenu vrstu stresa koji smo doživjeli.
Čovjek na pritisak ili krizu može reagirati kreativno tako da pronađe rješenja i prevlada ih, no katkad odgovaramo panikom, poricanjem ili strahom. Stvar je u percepciji. Ako imamo osjećaj da je to s čim se suočavamo previše za nas, da se ne možemo nositi i da ćemo posustati, uskoro ćemo početi osjećati simptome stresa koji su najava bolesti. Stručnjaci su utvrdili da nema razlike u tome kako na nas utječe stvarna i percipirana prijetnja, odnosno strahovi i brige koje si nametnemo.
U oba slučaja aktiviraju se određeni dijelovi mozga, uključujući i amigdale (struktura povezana sa strahom i agresijom), što izaziva proizvodnju hormona stresa. Oni preko leđne moždine putuju do nadbubrežnih žlijezda, koje oslobađaju adrenalin i glukokortikoid. Ti hormoni djeluju na srce, pluća i mišiće kako bi ih pripremili za borbu ili bijeg.
Mijenja se kemijski sastav stanica tijela i njihovo ponašanje. Kad stres postane kroničan, uključuje se i locus coeruleus, dio mozga koji je zadužen za ponavljanje te situacije. Amigdala se može aktivirati već zbog pogleda na slike koje povezujemo s negativnim ili zbog sjećanja na nešto zastrašujuće, čak i zbog apstraktnih misli.
Mogu je aktivirati i informacije koje svjesno ne doživljavamo kao zastrašujuće, ali ih tako vidi naša podsvijest. Poruke koje dobivamo preko tijela katkad mogu biti jasne, kao što su bile 55-godišnjakinji koja je došla na seminar Deborah Shapiro jer je htjela shvatiti postoji li dublji razlog zbog kojega je tri puta slomila isti kuk.
“Prvi put slomila ga je na stubama nakon što joj je poginuo zaručnik. Vratila se kući i nastavila živjeti s roditeljima. Drugi put slomila ga je pri padu s konja, kad joj je umro otac, a treći put u prometnoj nesreći nakon što joj je umrla majka”, kaže Deborah Shapiro.
Nakon razgovora o njezinim problemima, zaključila je kako se davno odbila suočiti s tim da mora nastaviti život i, svaki put kad je gubila oslonac, slomila bi kuk. Tako je bila ovisna o roditeljima i imala izgovor da ostane s njima. To je doista savršen primjer kako nam tijelo govori što ne valja s našom dušom. Um i tijelo komuniciraju dvosmjerno. Reakcija je moguća kad sami ne možemo izraziti osjećaje i ostvariti se, ali i onda kad nas drugi u tome ograničavaju, pa treba obratiti pozornost na oba aspekta i na stranu tijela na kojoj se problem javlja.
Lijeva strana povezana je s logikom i djelima, mogućnošću da potražimo pomoć ili da se prepustimo te da se brinemo o drugima. Kod žena bolest na lijevoj strani može značiti i problem u vezi s principom ženstvenosti. Desna je strana povezana s intuicijom i vizualnim. Bolest na toj strani kod muškaraca može upozoravati na probleme s izražavanjem muškosti, na odbijanje odgovornosti za obitelj ili s natjecanjem na poslu. Tako samohrane majke mogu imati problema s desnom stranom zbog konflikta majčinstva i karijere, u čemu moraju biti jednako uspješne. No možemo krenuti u potragu za emocijama koje su prouzročile probleme, a s njima se moramo suočiti želimo li ozdraviti.
Kad osjetimo simptome bolesti, idemo liječniku i očekujemo pilule, mast ili tretman koji će riješiti problem. No uvijek je važno liječiti i emocionalni uzrok bolesti jer to povećava šanse za ozdravljenje odnosno smanjuje mogućnost ponavljanja bolesti, pokazalo se na nekoliko primjera o kojima je Deborah Shapiro često govorila u radijskim emisijama u kojima razgovara sa slušateljima.
Tako je opisala primjer žene koja je godinama pomalo pila i završila u bolnici zbog problema s jetrima. Na prvi pogled ništa čudno, no kad je izašla iz bolnice s preporukom da prestane piti, nije uspijevala ostati čvrsta. Razgovor sa psihologom pokazao je da je počela pretjerivati s pićem nakon što je prije otprilike godinu i pol dobila pismo oca koji ju je zlostavljao u djetinjstvu i koji je od nje zatražio oprost. Umjesto da se suoči s tim, ona je potiskivala emocije gušeći ih alkoholom sve dok nije završila u bolnici. Tek kad je preispitala emocije i uspjela doći do oprosta, pronašla je snage ostaviti alkohol. Priča često ne mora biti toliko dramatična, a tada se obično još teže suočiti s uzrocima.
D. Shapiro govori o tome kako je upoznala puno ljudi koji su imali problema s ukočenim ramenom, rukama čija je manipulativna sposobnost ograničena ili prstima koji se koče. Tako je pomoć od nje zatražio 40-godišnjak koji je imao problema s ukočenim ramenom. U razgovoru se ispostavilo da radi posao koji mrzi i nije ga odabrao vlastitom voljom, ali se bojao napustiti ga jer nije završio školu.
Kad je razmislio o tome što želi raditi u životu i javio se na nekoliko natječaja, uspio je pronaći posao koji voli i od tada je rame pokretno. Slična je i priča djevojke koja je kao dijete obožavala juriti s dečkima s plastičnom puškom u ruci te sanjala kako će postati crtačica stripova dok joj otac jednog dana nije hladno oduzeo pušku i rekao da se ponaša kao dobra djevojka te je natjerao da se školuje za tajnicu. Tek kad je otišla na tečaj crtanja i počela se posvećivati svojoj strasti, jenjali su problemi koje je imala s rukama jer se nije mogla kreativno izraziti onako kako je cijeli život željela. Dakle, kad pronađete uzrok problema, važno je pronaći način da mu oduzmete energiju.
Herpes simplex upućuje na teške osjećaje, tugu i patnju koje treba izbaciti iz sebe. Moguć je i problem s vezom koja se temelji samo na seksu, podsjećanje na neugodne probleme iz prošlosti.
Predstavljaju potisnutu ljutnju, bijes, strah, frustraciju, tjeskobu, zabrinutost i nedostatka samopouzdanja ili samopoštovanja. Teško ih je općenito dešifrirati, saznajte više o uzroku u kontaktu s unutarnjim ja.
Javljaju se kad imunološki sustav pogrešno poistovjećuje inače bezopasne tvari kao prijetnju tijelu. Upalna reakcija predstavlja pokušaj izbacivanja tvari iz tijela – branite se od skrivenih emocija.
Kad se suočite sa stresom, zatvor je najčešće prvi znak da nešto nije u redu. Problemi mogu biti vezani uz emocije koje ne možete “progutati”, primjerice nečiju ljutnju ili što ne znate izbaciti negativne osjećaje.
Problemi s tetivama mogu značiti da je potrebna dublja razina predaje i manje oholosti. Bedra i tetive vezani su uz sukobe iz prošlosti kao što su traume iz djetinjstva, ljutnja i bijes. Ovo je područje blisko povezano i sa seksualnošću te intimnošću.
Omogućuju da se sagnemo, popustimo, kleknemo, odnosno ponizimo se pred višom silom. Klečeći se odričemo ega, ponosa i tvrdoglavosti. Previše arogancije uzrokuje česte padove. koljena su odgovorna za emocionalni teret koji nosimo. Voda u koljenu znači da zadržavate emocionalnu energiju.
Održavaju smjer kojim idemo, sposobnost da hodamo, trčimo, plešemo. Kad idemo u neizvjesno ili sumnjamo, to se vidi na hodu, spotičemo se, posrćemo. Snažne noge odaju moć da ustanemo za sebe, previše razvijene da se prečvrsto držimo za nešto. Slabe znače nesigurnost. Modrice na nogama su strah od zapreka. Slomljena noga je unutarnji sukob zbog smjera kojim ste krenuli u životu.
Znak su odrastanja, neovisnosti, odvajanja od majke. Spuštena stopala mogu upućivati na to da se osjećamo iskorišteno. Hodamo li čvrsto udarajući petama, to je znak tvrdoglavosti, čvrste veze sa stvarnošću i straha od promjena.
Foto: Unsplash