Naučite razliku između psihologa, psihijatra i terapeuta

by | 23 srpnja, 2020

Stručnjaci za mentalno zdravlje pomažu kod različitih vrsta tegoba, a ovisno o polju djelovanja, ustanovite koji će vam tip stručnjaka najbolje pomoći kod vaših tegoba.

Zbog korona virusa i pandemije mnogi su se susreli s novim tipom stresa kakav do sad još nisu preživjeli, i zato je mentalno zdravlje mnogih ljudi pod visokim rizikom, kako piše HuffPost.

Mnogi su se susreli sa simptomima depresije, anksioznosti ili drugih teškoća. A prevladavanje tih simptoma u pojedinim situacijama zahtijeva stručnu pomoć.

“Sad kad je mentalno zdravlje u fokusu i široko je prihvaćeno kao pojam, nadam se da će se ljudi više nego ranije okretati zdravstvenim djelatnicima na tom polju. Mi smo ovdje kako bismo im pomogli”, pojašnjava Adriana Mufson, licencirana socijalna radnica u Massachusettsu.

No nije lako potražiti psihičku pomoć. Treba ustanoviti tko će u specifičnoj situaciji pomoći i koji tip stručnjaka nam zapravo treba. Je li to terapeut, psihijatar ili psiholog? Licencirani socijalni radnik možda? I u čemu je razlika?

Iako se isprva čini kao da svi oni pružaju isti tip usluga, među stručnjacima postoje velike razlike. Stoga donosimo pojašnjenje tko se čime bavi i kod kakvih vam tegoba može pomoći.

Psiholog: stručnjak za upravljanje emocijama

Psiholozi se bave mentalnim zdravljem, a završili su studij psihologije. Na njihove tretmane dolaze ljudi sa psihičkim tegobama, ali i poremećajima te problemima oko svakodnevnih stresora.

“Primjerice, ako se nose s tugom, napadima panike, glavoboljama, problemima sa spavanjem i sličnim simptomima koje ne mogu riješiti sami. Ako pacijent misli da ima neobjašnjive promjene u raspoloženju ili mu treba pojašnjenje zašto ne može funkcionirati u odnosima s drugima, otići će psihologu. Standardna je procedura i kod mnogih liječnika opće prakse uputiti pacijente psihologu prije nego što ga upute psihijatru”, pojašnjava psihologinja QuaVaundra Perry iz Teksasa.

“Psiholog je vješt u kliničkim razgovorima i razumijevanju psihološke procjene kako bi potvrdio ili isključio dijagnozu psihičke bolesti. Razgovor sa psihologom pomaže rasvijetliti ljudima uzrok njihovih simptoma, pogotovo jer mnogi nemaju iskustva kakva se nalaze u udžbenicima i nisu uvijek jasna”, nastavila je Perry.

Kad je psiholog procijenio simptome i ustanovio plan tretmana, obično pristupa terapiji. “Najčešće je riječ o kognitivno-bihevioralnoj terapiji koja vam pomaže da se usredotočite ne na ono što se zbiva oko vas, nego na razumijevanje odnosa između vaše percepcije i negativnog utjecaja tih zbivanja na vaše ponašanje i emocije”, pojasnila je.

Joy Lere, psihologinja iz Kalifornije, kaže da im u SAD-u odobrenje za rad daju državna tijela nakon završenog studija. “Zahtijeva se da određeni broj sati provedu radeći pod nadzorom prije nego što dobiju licencu nakon koje slijedi državni ispit i tek tada mogu raditi kao psiholozi”, istaknula je.

Aimee Daramus iz Chicaga nastavlja kako u pojedinim državama psiholozi imaju ovlasti limitiranog propisivanja lijekova ukoliko su diplomirali i psihofarmakologiju, no takve su prakse iznimno rijetke.

Psihijatar: Propisat će vam lijek koji trebate

Psihijatar je licencirani liječnik medicine koji je specijalizirao psihijatriju i bavi se dijagnosticiranjem psihičkih bolesti te propisivanjem lijekova poput antidepresiva.

“Mnogi psihijatri osposobljeni su za terapiju razgovorom prije nego što propišu lijek”, ističe psihoterapeutkinja Fran Walfish iz Kalifornije. Kaže da će rado govoriti o odnosima u partnerskim zajednicama, kao i analizirati vaš odnos s vašim roditeljima, no ako je to potrebno, uputit će vas psihologu ukoliko vam ne trebaju lijekovi nego terapija razgovorom.

Oni moraju završiti medicinski fakultet i specijalizaciju iz psihijatrije, a država u kojoj žive u SAD-u im daje licencu za rad.

Terapeut: Pomaže prebroditi teškoće

Savjetnik ili terapeut su dva najčešća pojma koja se koriste za ovaj tip zdravstvenih djelatnika, a uključuje socijalne radnike, bračne i obiteljske savjetnike te kliničke terapeute. Obično su nakon završetka srednje škole pohađali još dvije godine programa u SAD-u koji ih osposobljava za ova zanimanja.

“Postoje male razlike između akademskih stupnjeva u obrazovanju ovih stručnjaka, no terapeuti uglavnom rade individualne i grupne terapije koje uključuju privatnu praksu, škole, bolnice, klinike, centre za mentalno zdravlje i zatvore”, kaže Emin Gharibian, psiholog iz Los Angelesa.

Ted Chan iz zdravstvenog centra Care Dash napominje kako stručnjaci s ovim stupnjem obrazovanja ne mogu propisivati lijekove.

“Za pacijente kojima je potrebna terapija kako bi se nosili sa svakodnevnim tegobama, lakše je doći do savjetnika nego psihologa, i u privatnim praksama su jeftiniji”, dodao je.

Razlika u privatnim praksama ovisi o sadržaju kojim se terapeuti bave, pa tako Amy Rollo, vlasnica Height Family Counseling iz Houstona objašnjava što je točno drugačije.

“Obiteljski i bračni terapeuti se još prilikom školovanja fokusiraju na odnose i sustave kao i na pomaganje parovima i čitavim obiteljima. Kada terapeut radi s pojedincem, pokušava razumjeti kakav utjecaj veza ima na njegov život i raspoloženje”, pojasnila je.

Licencirani klinički socijalni radnik omogućuje terapiju i dijagnostičku evaluaciju onima kojima je potrebna emocionalna potpora ili imaju psihičkih tegoba.

“Mnogi socijalni radnici su specijalizirani za rad s ranjivim i marginaliziranim ljudima. Zahvaljujući vještinom upravljanja pojedinačnim slučajem, oni mogu omogućiti terapiju te koordinirati i upravljati dodatnim izvorima pomoći konkretnom pojedincu”, nastavlja Rollo.

Oni mogu raditi u različitim ustanovama. Lynn Zakeri je klinička socijalna radnica koja ima privatnu praksu u Illinoisu, a prije toga je radila sa udomiteljskim obiteljima te u sustavu obrazovanja.
“Nikad ne odustajem od borbe za ono što je pravedno za mojeg klijenta. Pomažem im otkriti koji je njihov najbolji interes, samopoštovanje i sposobnost da rastu i razvijaju se”, pojasnila je.

Ostali terapeuti mogu se baviti obiteljskim nasiljem, poremećajima u ponašanju, alkoholizmom ili poremećajima u prehrani. U SAD-u postoji i pastoralni terapeut koji će uz usluge koje pruža klinički terapeut dodati i teološku te vjersku dimenziju terapiji. Pastoralni terapeuti pomažu ljudima oko vjerskih pitanja, braka i drugih osobnih teškoća. Obično su članovi klera te uz teološko obrazovanje imaju i obrazovanje za terapeuta.

Kako biste procijenili kakav tip stručnjaka vam može pomoći, razmislite što vam od svakoga od njih treba i tko bi vam mogao omogućiti najbolje rješenje.

IZVOR: 24SATA.HR