Gdje smo uistinu na mapi negativnog utjecaja klimatskih promjena u Hrvatskoj?

Ekstremne vremenske neprilike, promjene koje možemo vidjeti uzrokovane sušama, toplinskim udarima, utječu na šume, more, lokalnu proizvodnju hrane… Kakvo je uistinu stanje u Hrvatskoj kad je riječ o klimatskim promjenama?

Po podacima istraživanja “Izgubljeno desetljeće”, koje je krajem 2021. godine objavilo Društvo za oblikovanje održivog razvoja u sklopu projekta “METAR do bolje klime”, najvažniji okolišni problemi u Hrvatskoj povezani su s otpadom, to jest odlaganjem smeća iz domaćinstva, i s klimatskim promjenama. Gotovo trećina stanovnika Hrvatske izjavila je da je u prošloj godini bila izravno pogođena utjecajem klimatskih promjena, koje se mogu vidjeti po sve izraženijem porastu temperature, ekstremnim vremenskim neprilikama, sve dužim i češćim razdobljima suše, toplinskih udara… O ključnim utjecajima klimatskih promjena i rastućoj potrebi zaštite okoliša u Hrvatskoj razgovaramo s troje stručnjaka, s posebnim naglaskom na očuvanje šuma i mora.

Utjecaj klimatskih promjena u Hrvatskoj

Na pitanja odgovara dr. sc. Mladen Domazet, Institut za političku ekologiju

Kako klimatske promjene utječu na naš život?

Imamo više ljetnih suša i požara, toplinski valovi postaju nepodnošljivi, a ekstremni vremenski uvjeti vide se i kroz primjer razornih oluja koje uništavaju infrastrukturu. Mi smo sad već u dugotrajnoj suši koju najviše možemo primijetiti tijekom ljeta kad zemlja ispuca, ali zemlja već sad nema dovoljno vlage. Poplave su učestalije i u priobalnom i u kontinentalnom dijelu Hrvatske, a u priobalju popraćene olujnim nevremenom. Ono što građani najmanje primjećuju jest i porast kiselosti mora, što utječe na život u moru, a u konačnici i na riblji fond. Nema školjki, nema muzgavaca i ostalog. Posljedice se mogu vidjeti i u proizvodnji hrane te već sad možemo čuti kako su zbog suše ili tuče ili obilnih kiša u razdobljima kad nisu očekivane uništeni urodi raznog voća i povrća. Važno je naglasiti da je utjecaj klimatskih promjena velik i globalne je prirode. Trećina građana već je doživjela negativne posljedice klimatskih promjena, a po predviđanjima, taj će se broj na Mediteranu i u Europi povećati, i to vrlo brzo.

U posljednje vrijeme svjedoci smo poremećaja u proizvodnji i distribuciji hrane i drugih proizvoda. Kako tim problemima “doskočiti”?

Hrana je ključna. Čak ni mi u Hrvatskoj, koji smo se donedavno prehranjivali sa svojeg teritorija, više to ne činimo. To nam je vidljivo kad pogledamo oznake na proizvodima koje kupujemo. A što kada dotok i tih rijetkih proizvoda nestane? Hrvatski proizvod je kvalitetan i može se činiti kao dobar izbor. No potrebe će se sigurno povećavati, sve više ljudi okretat će se lokalno proizvedenoj hrani, možda zbog manjka neke koju inače konzumiraju, a možda će se zbog povećanja cijena okrenuti nekoj drugoj hrani, i onda će se stvoriti veće potrebe. Ali naša proizvodnja danas je fosilno bazirana i dugoročno neodrživa, mijenjaju se i klimatski uvjeti. Mi u Hrvatskoj imamo velik potencijal, a imamo i proizvođače i zainteresirane kupce. No nemamo dobru strategiju kako time pokriti dovoljan dio potreba. Moramo već sad razmišljati sustavno i donijeti odluke na razini države temeljem trenutačnog lokalnog, kao i globalnog stanja. Općenito, potrebno je početi proizvoditi većinu toga bliže domaćem terenu, a nekima i produljivati životni vijek. Trenutačno koristimo proizvode ne razmišljajući koliko je energije i rada uloženo u njihovu izradu. Primjer je tu i moda, i neki proizvodi za koje očekujemo da ćemo ih prestati koristiti za godinu dana i baciti. Ključno je razmišljati na način kako produljiti životni vijek proizvoda koje koristimo i na takav način utjecati na održivost i manji otisak sustava, kako manje kupovati i bacati.

Potreba za brzim i lakim rješenjima dovodi i do razvoja tehnologije i njezine primjene s ciljem smanjivanja utjecaja zagađenja ili, recimo, sve više kupujemo klimatske uređaje da bismo se rashladili tijekom dugotrajnih vrućih mjeseci. Je li to dugoročno dobro rješenje?

Važno je naglasiti da nema jednostavnih tehnoloških ili zakonskih rješenja. Problem je sustavan i uvelike leži u isključivom oslanjanju na ekonomski rast kao jedini odgovor na sve društvene izazove. Primjerice, priroda je zagađena, pa je potrebno hitno proizvesti dodatan ekološki proizvod kako bismo je zaštitili. Tim proizvodima i dalje povećavamo nejednakosti između onih kojima je dostupan i onih kojima je potreban, povećavamo onečišćenja jer oni koji imaju više novca mogu nastaviti taj proizvod kupovati koliko god im treba, a veća proizvodnja troši i više energije i resursa. U pokušaju da popravimo stvari, i pritom zaradimo, samo ih još više uništavamo. Moramo razgovarati o omjeru između naše dobrobiti i potrebe zaštite okoliša te očuvanja za buduće generacije. Mogućnost toga vidim u odrastu (degrowth) – društvenom zaokretu ka demokratizaciji odluka te promišljanju proizvodnje i potrošnje potrebne za dostojan život u granicama ekološke održivosti planeta. Mogućnosti i dosege odrasta u Europi prikazat ćemo i u Europskom parlamentu u svibnju te na velikoj međunarodnoj konferenciji i festivalu u Zagrebu krajem kolovoza.

Koliko se Hrvatska spremno nosi s izazovima i ciljevima smanjenja emisije stakleničkih plinova do 2030. godine, što je odluka na razini EU-a?

Osobno ne vidim mogućnost da ovim tempom smanjimo emisije za 30-40 % do 2030. Pretpostavljam da čekamo tehnološko rješenje koje će doći iz Bruxellesa, koje ćemo samo implementirati i nadati se da će riješiti problem. Takvo rješenje ne postoji. I da postoji, nećemo se pitati kakve će društvene posljedice imati, kakvo će biti to tehnološko rješenje i tko će ga provoditi. Tih 30-40 % za planetarnu je razinu nedovoljno i neozbiljno, a mi kao društvo ostajemo nespremni za klimatski kaos koji dolazi. Ublažavanje klimatskih promjena je, između ostalog, razlog zašto bismo se trebali time voditi. Moramo biti spremni na situaciju kad uslijed klimatskih promjena i ekonomskih potresa kojima svjedočimo sada, određene usluge, pa i određena globalna infrastruktura postanu nedostupni. Te bi promjene u smanjenju emisije stakleničkih plinova trebale uključivati ozbiljne korake u energetici, u prometu, u poljoprivredi, a zasad ih još oko sebe ne vidimo.

Prema Pariškom sporazumu, šume bi trebale odigrati jednu od ključnih uloga u uspostavi ravnoteže između emisija i uklanjanja stakleničkih plinova. Koliko je važno sačuvati šume kao izvor bioraznolikosti i odgovora na ublažavanje štetnih posljedica klimatskih promjena?

Šume su najvrjednija stvar koju imamo. Potrebno je ozbiljno se suočiti s klimatskom krizom i beskonačnim rastom na konačnom planetu, uvidjeti da je šuma bogat resurs, a ne samo izvor drva, i moramo ih čuvati. Maknuti korupciju iz iskorištavanja šuma te se osloniti na tu tradiciju štovanja i čuvanja šume. Šuma je najvažniji zajednički kopneni resurs trenutačno na planetu. One su najstabilniji biotop, najbogatiji, bioraznolik, posebno kad je riječ o “divljim” šumama. One su i najveći ponor ugljika i kao takve najveće blago, a ne tvornica ili neka škrinja za bogaćenje. Manjak šume utječe i na proizvodnju vlage i kiše. Na mjestima gdje su šume posječene, dugoročno su se ta područja i osušila. Treba sačuvati naše turopoljske šume, naše šume Gorskog kotara koje je već uništila ona ledena kiša ili šume u Lici. Europska unija proglasila je sječku i pelet održivim energentom i time zapravo potaknula industrijsko iskorištavanje šuma, njihovu sječu i uporabu za proizvodnju energenata, što je potrebno puno strože regulirati da bi se sačuvalo šume.

Utjecaj klimatskih promjena na šume u Hrvatskoj

Na pitanja odgovara dr. sc. Dušan Jelić

Oko polovice kopnene površine Hrvatske je pod šumama, odnosno šumskim zemljištima. No velik dio tih šuma su tzv. Tihe šume – one kojima netko upravlja, i namijenjene su sječi za drvnu masu. Takve šume podržavaju samo malen dio bioraznolikosti koje bi trebale imati prirodne šume, kojih pak ima sve manje zbog porasta ekstremnih temperaturnih promjena, požara i sl. Razvojem pametnih šuma budućnosti pomoću dronova bavi se dr. sc. Dušan Jelić.

Iako je velik dio Hrvatske pod šumama, posljednjih nekoliko godina bilježite alarmantne podatke o sve bržem propadanju šuma, koje postaju velike žrtve klimatskih promjena.

U Centru za istraživanje biološke raznolikosti u NP Krka primijetili smo da je kod stabla u posljednje dvije-tri godine sve veći udio onih kojima je vrh spaljen nakon ljetnih mjeseci. Krenulo je to s manjim dijelom, od 10 cm, što se moglo vidjeti samo na najistaknutijim vrhovima. Prošle smo godine mogli primijetiti da je taj dio sada puno veći, oko 50 do 60 cm. Razlog tome je pojava ekstremnih temperatura tijekom ljeta, i to u nekoliko navrata, te vrhunca temperature ovisno o dijelu dana, koji na nekim područjima može doći i do 50 °C. Može to biti u kratkim intervalima od pola sata, visoka temperatura bez vjetra i vlage, koja uništava sve veći dio stabla. Strahujemo da bi broj stabala mogao tijekom godina biti sve veći i veći, pa bi se šuma mogla svesti samo na jedan grm, a zatim i samo na travnjak.

Svjedoci smo i čestih požara tijekom ljetnih mjeseci u kojima stradavaju upravo divlje šume, koje su i najveća riznica bioraznolikosti. Je li to i najveći problem sa šumama u Hrvatskoj?

Kako u kojem dijelu zemlje. Opožarena područja jako su veliki problem primarno vezan uz primorska područja. U kontinentalnom dijelu zemlje imamo problem s velikom sječom, pa je obnova šume dosta spora, zbog čega imamo velik broj mladih šuma, a manje onih starijih. Velik dio kontinentalne Hrvatske su područja raseljena tijekom rata zbog gospodarske krize, procesa urbanizacije, tj. odlaska u gradove u potrazi za poslom. Uz ta dva faktora dobili smo goleme površine zaraslih poljoprivrednih područja koja ne služe više za poljoprivredu. Puno ljudi koji su vlasnici zemljišta, a rade nešto drugo, ne znaju što bi s tim zemljištima, ne mogu ih sami obrađivati jer nemaju vremena, pa nekih od njih požele posaditi šumu.

Kako klimatske promjene utječu na sjeme koje je potrebno za sadnju, pa i obnovu šuma?

Zbog klimatskih problema, dolazi do problema u prikupljanju sjemena. Malo ga ima, što se može vidjeti i na primjeru najkarakterističnijih vrsta hrasta. Posljednje tri godine urod je iznimno loš. Nije to samo slučaj u Hrvatskoj već i diljem regije. Zbog klimatskih promjena bilježimo tako propast sjemena (crop failure). Većina kultura biljnih vrsta, stabala, neće više imati urod kakav su imali dosad upravo zbog klimatskih promjena. Kad govorimo o klimatskim promjenama, većinom se može primijetiti povećanje od stupanj ili dva, no ne zna se u potpunosti što to znači. To dovodi do podizanja temperature, ekstremnih događaja, poput oluja, vjetrova i poplava koje uništavaju sav urod, zbog čega produkcija sjemena, pa tako i hrane neće moći ostati na ovoj razini. Produkcije sjemena neće biti nakon teških ljeta, a stabla će odumirati, što možemo vidjeti već sad.

Jedan ste od osnivača Projekta O2 i provodite akcije pošumljavanja šuma pomoću dronova. Kako je došlo do razvoja ideje i kakva su Vaša dosadašnja iskustva?

Dugi niz godina bavim se istraživanjima biološke raznolikosti i utjecaja klime. Nakon što sam bio dio stručnog tima pri UN-u za razvoj najučinkovitijih metoda za zaštitu biološke raznolikosti, krenuo sam u razmišljanje što možemo napraviti odmah bez da čekamo razvoj tehnoloških metoda i veći angažman institucija i države. Kroz startup smo krenuli s idejom pošumljavanja, tj. s razvojem pametnih šuma budućnosti pomoću najnovije tehnologije – dronova. Naime, zbog malog broja ljudi koji pokazuju interes za sadnju i održavanje šuma, dronovi su se pokazali kao najbolje rješenje, a i zato što mogu doći i do najnepristupačnijih područja, i nositi veliku količinu sjemena. Uz to su i jako učinkoviti.

Što možemo napraviti, kako sačuvati divlje šume?

Mi pokušavamo kroz svoj projekt raditi na razvoju pametnih šuma budućnosti. Testiramo model u kojem pokušavamo vratiti prirodni ekosustav, koji ima veliku bioraznolikost. Stvarati šume u kojima stabla mogu biti prirodna, grbava i vrlo čudna, drukčija i jedinstvena, poput ljudi. U kojima ima mjesta za život – u dupljama mogu živjeti ptice i ispod kore razni nametnici. Tu vidim mogućnost razvoja u kojem možemo ići kako bi ta šuma bila pravi ekosustav, upijala ugljik, a emitirala kisik. I ne zaboravimo da je važnost šume, drveća i zbog njihove mogućnosti apsorbcije vode jer šume djeluju kao spužva. I tako zapravo zadržavaju vodu, skupljaju je kad intenzivno pada, sprječavaju poplave. Onda tijekom sušnih razdoblja sasvim polako otpuštaju vodu. Zato nam šumski potoci kontinuirano, ali sigurno donose vodu i sprječavaju poplave. I to smo izgubili te zato sve više u urbanim područjima imamo poplave, nakon kojih slijede mjeseci suše jer nema dovoljno drveća i šuma koji bi mogli zadržati vodu kao što to radi prirodni ekosustav.

Utjecaj klimatskih promjena na more u Hrvatskoj

Na pitanja odgovara Petra Boić Petrač, World Wide Fund for Nature

Klimatske promjene dovode do zagrijavanja oceana i mora, što ima niz različitih posljedica po ekosustav Jadranskog mora, ali i na povećanje saliniteta… O stanju našeg mora razgovaramo s Petrom Boić Petrač iz organizacije World Wide Fund for Nature.

Kako se utjecaj klimatskih promjena može primijetiti u Jadranskom moru? Što pokazuju trendovi, u kojem smjeru idemo…

Nažalost, ne idemo u dobrom smjeru. Klimatske promjene, uz gubitak bioraznolikosti, najveće su pojedinačne prijetnje s kojima se suočavamo. Nedavne studije pokazale su da su mora i oceani u razdoblju od 1971. do 2010. apsorbirali više od 90 % zagrijavanja Zemlje. Mediteran, a tako i Jadran, zagrijava se 20 % brže od globalnog prosjeka. To već ima stvarne i ozbiljne posljedice po naše more. Jadran nije tropsko more, ali vrlo vjerojatno će postati. Iako bi bilo krasno, to, nažalost, ne znači da će nam podmorje izgledati kao u animiranom filmu Tražeći Nema. Naprotiv, opstanak tih krasnih koraljnih grebena globalno je ugrožen zagrijavanjem i zakiseljavanjem mora. Tropikalizacija Mediterana već je vidljiva u njegovom istočnom dijelu i daje nam uvid u ono što će se događati u Jadranu. Tropske vrste koje migriraju kroz Sueski kanal već su se udomile u istočnom Mediteranu, a mnoge, kao što su riba lav i plavi rak već su prisutne u Jadranu. Kompeticija za prostor i hranu te nedostatak prirodnih predatora realna su prijetnja domaćim vrstama i staništima. Kao posljedica zagrijavanja Jadrana tu je i povećanje saliniteta, što može utjecati na ubrzano množenje i rast pojedinih vrsta, što stvara neravnotežu u morskim zajednicama te može negativno utjecati na ribarstvo i opskrbu hrane iz mora. Održivo korištenje morskih organizama jedini je način za povećanje otpornosti cijelog ekosustava mora na učinke klimatskih promjena.

Utjecaj zakiseljavanja mora…

Rast ugljičnog dioksida u atmosferi dovodi do bržeg zakiseljavanja mora. To je prijetnja brojnim vrstama, a posebno onima koje izgrađuju svoj vanjski oklop od topivog vapnenca osjetljivog na kiselo okruženje. Nestanak samo školjkaša ili puževa odrazio bi se negativno na cijeli morski ekosustav. Koralji i vapnenačke alge izgrađuju važna staništa u priobalnom pojasu Jadranskog mora te su također ugroženi zakiseljavanjem i zagrijavanjem mora, a to će utjecati i na brojne druge vrste koje ta područja koriste za hranjenje, skrivanje i razmnožavanje. Istraživanja provedena u Sredozemnome moru pokazuju da je tijekom posljednja dva desetljeća zakiseljenost porasla za čak 10 %. Do kraja stoljeća predviđa se porast veći od 100 %.

Po nekim podacima Jadransko more jedno je od najzagađenijih mikroplastikom. Kako taj problem utječe na morski život?

Sredozemno more jedno je od najzagađenijih mora na svijetu, s čak 95 % plastičnog otpada u moru i na plažama. Izuzetak nije niti Jadransko more, koje spada u mora koja su najzagađenija mirkoplastikom u Europi. Nažalost, dobrim smo dijelom za to sami krivi. Dokazan je antropogeni utjecaj na prirodu, a kad je more u pitanju, najbolji su pokazatelji istraživanja provedena 2019. i onih iz 2020. Dokazano je da je u godini pogođenoj lockdownom u dagnjama pronađeno manje mikroplastike nego u godini ranije, i to osjetno. Smanjenje proizvodnje jednokratne plastike i uspostava sustava recikliranja ključne su za rješavanje ovog problema. Veliki problem s kojim se Jadran suočava su zaostali ribolovni alati. U moru svake godine završi oko milijun tona tih fantomskih ribolovnih alata, kojima treba i do 600 godina da se razgrade, ali nikad u potpunosti – razgrađuju se na mikro- i nanoplastiku, koju svejedno organizmi hranom unose u sebe, a u konačnici i mi ljudi. Mirkoplastika do nas dolazi putem pitke vode, piva, morskih plodova, zraka… Zaostali ribolovni alati čine 50 % cjelokupnog otpada u moru. Neki od tih alata godinama imaju svoju lovnu funkciju. Ribe, rakovi, dupini, morske kornjače i ostali morski organizmi zapliću se u mreže iz kojih teško mogu izaći pa ugibaju.

Što svatko od nas može napraviti?

Krenimo od kupnje: izbjegavajmo kupnju proizvoda od plastike koji imaju istaknute simbole polimernih materijala (PP, PE, PET…). Potom vodimo računa o recikliranju jer tako smanjujemo vjerojatnost da će neki takav ili sličan proizvod u konačnici završiti u moru. Poticanje održivih oblika ribolova, zaštita najvrjednijih morskih područja čini morske ekosustave otpornijima na utjecaje klimatskih promjena, a smanjenje potrošnje fosilnih goriva usporava jedan od uzroka klimatskih promjena. Ove promjene predstavljaju priliku u izgradnji gospodarstva, poboljšanju uvjeta života i nova radna mjesta, osobito u obalnim zajednicama koje će biti najpogođenije klimatskim promjenama. Mi moramo pronaći način kako očuvati naš Jadran, a za to nam je neophodna dobra i primjenjiva strategija održivog i odgovornog upravljanja ljudskim aktivnostima poput turizma i ribarstva, modernog gospodarenja otpadom te nadzora i kontrole aktivnosti koje se provode na moru. Zaštita mora nije samo pitanje nestanka nekih vrsta nego i čovječanstva kao nedjeljivog dijela prirode. Naša veza s morem i životom u njemu nije samo kroz opskrbu hrane i rekreaciju. Ona je isto tako duboko ukorijenjena u našu kulturu i duhovnost. Želimo li tu vezu zadržati, promjena je potrebna na svim razinama, a s time trebamo krenuti od nas samih.

Foto: Filipa Beroš, Eda Yurtkuran, Marc Mueller, David Boca, Kellie Churchman/Pexels