Nekoliko mladih dama otkrilo nam je zašto su se odlučile na veganstvo

Danas se, 22. travnja, obilježava Dan planeta Zemlje, dan kada svi tradicionalno promišljamo o jedinom domu kojeg imamo, a nesumnjivo i našem utjecaju na njega. Većina nas svjesna je činjenice da naš planet nije dobro te da sa svakim novim danom imamo i sve manje vremena za popravljanje štete koju smo mu nanijeli. Ipak, ono što trebamo imati na umu jest da je moć u našim rukama, odnosno u našim svakodnevnim odlukama. Koliko god nam se one činile male i beznačajne, odluke koje donosimo na dnevnoj bazi i male promjene koje uvodimo u svoj život te su koje vode ka boljem svijetu o kojem svi toliko volimo pričati.

S obzirom na to da se industrijski uzgoj životinja smatra glavnim izvorom uništavanja okoliša, da je hrana životinjskog podrijetla generalno jedan od najvećih uzroka klimatskih promjena te da su mora i oceani opustošeni zbog prekomjernog izlovljavanja, tema koja se ne može zaobići upravo na Dan planeta Zemlje jest veganstvo.

Ovog smo puta, umjesto potresnih činjenica, znanstvenih studija, preporuka filmova, recepata ili intervjua o dobrobiti životinja, odlučili doznati više o iskustvu nekoliko inspirativnih dama. Natašu, Marie, Kristianu i Doris upitali smo zašto su se odlučile na veganstvo, a njihove odgovore možete pronaći u nastavku.

Nataša Rajčević, gastro blogerica 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Nataša (@burbon_i_borovnice)

Postoji jedan razlog za veganstvo koji mi nitko ne može osporiti – ja nemam pravo oduzeti život, slobodu i dostojanstvo drugom stvorenju samo zato što volim njihov okus. I to je to. Danas, uz toliko alternativa i toliko informacija koje su nam dostupne, suludo je tvrditi da nam meso treba za preživjeti.

Postoji mnogo koraka koji su vodili mom današnjem načinu života. Ti koraci su počeli jako rano u mojoj mladosti, u mojoj obitelji se nikada nije krilo od kud meso dolazi niti su se pričale bajke o sretnim kravicama na farmama, tako da sam ja zapravo jako mlada bila svjesna toga da jedenje mesa nekako i nije u redu. Čim sam odrasla dovoljno da povežem konce, prestala sam jesti meso. Nisam previše razmišljala o industriji jaja, mliječnoj industriji, koži, svili, vuni…čak ni o ribi, nisam razmišljala o tome da su i one svjesna bića koja osjećaju bol i koja ne žele umrijeti.

Falio mi je taj zadnji klik u glavi koji se dogodio kada sam prvi puta vidjela snimku mame krave kako trči za kamionom koji odvodi njeno tele. Taj zvuk i tu bol nikad neću zaboraviti. Smiješno je što sam u teoriji sve to znala, znala sam kako funkcionira mliječna industrija, ali sam valjda to morala vizualizirati da mi dođe do glave da moram nešto poduzeti. I to je meni bio trigger. Ta majka je razlog zbog kojeg sam ja veganka. Naravno, u međuvremenu sam postala itekako svjesna zdravstvenih i ekoloških problema koje uzgoj i konzumacija životinjskih proizvoda ima, ali meni je taj etički razlog uvijek ostao najbitniji. Ja ne želim i ne smijem biti razlog boli drugih živih bića.

Kristiana Turudić, gastro blogerica 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli croatian V E G A N food diary (@cook.on.the.bright.side.hr)

Prije tri godine, nakon duge smjene u slastičarnici gdje sam taj dan, kao i svaki drugi radila s ogromnim količinama mlijeka, jaja, masla, želatine – počela su mi se buditi pitanja koliko je sve to etično i kolika proizvodnja stoji iza toga. Jako volim životinje i osjećam povezanost s prirodom pa što sam postajala starija i svjesnija, sve sam se više pitala moramo li stvarno ubijati druge da bi se mi prehranili. S obzirom na to da sam empatično biće, sve to skupa me natjeralo da istražim veganstvo jer sam htjela produbiti vlastitu povezanost s prirodom, a znala sam da to nije moguće ako jedem životinje koje su velik dio te iste živuće prirode.

Tako sam krenula u istraživanje uz YouTube, pogledala sam nekoliko dokumentaraca koji su me odmah prodrmali i potvrdili mi da je proizvodnja mlijeka, jaja, mesa, želatine i svih životinjskih proizvoda jako okrutna i prema prirodi i prema životinjama, a također nije zdrava ni za ljude, iako se mnogi neće složiti. Tako sam, vjerovali ili ne, doslovno preko noći krenula na put veganstva. OK, imala sam neki voćni jogurt u hladnjaku kojeg sam jutro nakon pojela jer nisam htjela bacati hranu, a nakon toga dana, život je odlučno krenuo u drugom smjeru. Otkrila sam toliko raznolikih namirnica i jela koja potječu iz svih krajeva svijeta, svoj blog koji je bio posvećen svejedima sam s lakoćom preokrenula u blog za biljojede i sve koji to žele biti i kuhanje mi je postalo lakše jer se ne moram brinuti da ću se otrovati ako nešto ostane sirovo, kuhanje mi je postalo praktičnije, a hrana je ukusna i zasitna iako iza nje nema onog osjećaja da nemaš snage, nego baš obrnuto 🙂

Marie Wasler, gastro blogerica

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli marie 🌱 (she/her) (@mariewasler)

Odlučila sam se na veganstvo nakon što sam pogledala dokumentarac Cowspiracy na Netflixu. Nisam uopće bila svjesna kakav grozan utjecaj (mesna i mliječna) prehrambena industrija imaju na okoliš. Sjećam se da sam nakon što sam ga pogledala bila baš jako tužna i znala sam da ću nešto morati promijeniti. Tako sam se onda odlučila na eksperiment – 30 dana biti na veganskoj prehrani. Iskreno ću vam reći da sam na početku mislila da će mi biti grozno, ali više od tri godine kasnije, mogu vam reći da mi je to bila najbolja odluka!

Doris Valković, gastro blogerica 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Doris | good food, good mood | (@foodoris_)

Ne sjećam se točnog trenutka kada sam prestala jesti meso, no mislim da je to bilo negdje prije šest ili sedam godina. Oduvijek mi je bila neprivlačna činjenica da jedem životinje koje osjećaju, hodaju i s kojima dijelim postojanje na našoj planeti. No kako to često biva, roditelji nisu bili podrška jer “moraš jesti meso da se razviješ” (kako većina misli), pa sam trpjela njihovu dominaciju sve dok nisam odrasla i odlučila si sama pripremati svakodnevne obroke. Istraživanjem i eksperimentiranjem s biljnim namirnicama shvatila sam da se može živjeti zdravo ne jedući meso (što nažalost mnogi i dan danas ne shvaćaju), a da pritom hrana može biti itekako ukusna i raznovrsna. Nije nužno raditi radikalne promjene u životu. Smatram da se malim koracima mogu napraviti velike promjene, kako za vlastito dobro tako i za dobrobit planete Zemlje i njenih stanovnika.

Foto: Ksenia Zvezdina/iStock via Getty Images Plus, Instagram