Kako prekomjerna briga o sebi može dovesti do wellness burnouta? Odgovore nam je dala psihologinja
U današnjem društvu, koje stalno promovira važnost brige o sebi, lako je upasti u zamku wellness burnouta, stanja mentalne i fizičke iscrpljenosti ...
Suptilna, podmukla i sve češća, tako stručnjaci opisuju modernu ovisnost o šećeru koja poprima razmjere globalne epidemije. U čemu je ‘kvaka’? Ljudsko tijelo nije programirano na način da unosi velike količine šećera i masnoća. Te namirnice, osim što štete, s vremenom postanu nešto što tijelo treba – i to u sve većim količinama.
Prosječan čovjek iz zemalja zapadnog svijeta na godinu pojede između 60 i 70 kilograma rafiniranog šećera, a tijekom života gotovo pet tona.
Rezultati prikupljeni testiranjem na životinjama pokazuju kako nakon unosa velikih količina šećera dolazi do promjena u mozgu koje su vrlo slične onima koje se javljaju nakon konzumacije droga poput heroina ili kokaina.
Postoje znanstveni dokazi koji povezuju unos šećera i nastanak karcinoma gušterače. Znanstvenici tvrde kako je najvjerojatniji razlog hiperglikemija i hiperinzulinemija. Unosom hrane koja sadrži jednostavne šećere dolazi do naglog povećanja glukoze u krvi i velike potrebe za inzulinom što postepeno dovodi do preopterećenja gušterače i smanjivanja osjetljivosti stanica na inzulin.
Visok unos šećera i hrane koja obiluje šećerom doveden je u vezu s karcinomom gušterače, ali i s povećanim rizikom od karcinoma jednjaka, tankog crijeva i pluća.
Ovo su znakovi ovisnosti o šećeru:
Ako vam se šećer, odnosno slatka hrana, ne jede tek povremeno – primjerice nekoliko puta na mjesec, već svakodnevno višekratno osjećate veliku potrebu za unosom slatkog, velike su šanse da ste ovisni. No, problem je što se s vremenom doze potrebne za umirenje ovisnosti povećaju, pa ljudi počinju i umjesto slane hrane dok su gladni birati slatke namirnice, piše Daily Mail.
Dok šećer daje privremeni osjećaj energije, nuspojava procesa je “velik pad šećera” koji rezultira osjećajem umora. Ljudi koji ne unose prekomjerne količine slatkog nemaju tolike skokove razine šećera u krvi.
Povezuje se s posljedicama šećerne ovisnosti, koja nas čini razdražljivima ako je tijelu uskraćeno ono što smo ga navikli da mu treba.
Zadržavanje plinova i probavne tegobe nisu samo posljedica unosa premalo biljnih vlakana, već i pretjeranog unosa šećera koji može dovesti do bolova nakon jela te očigledne nadutosti trbuha zbog opterećenja koje njegovo probavljanje donosi našem tijelu.
Gomilanje kilograma u specifičnoj zoni, odnosno na trbuhu, posljedica je unosa previše šećera, što nije nužno posljedica samo šećera u desertima, već šećera u gaziranim pićima, pecivima, tjestenini, fast food proizvodima…
U istraživanju kojeg je 2002. godine proveo Carlo Colantuoni s kolegama s Princetona, pokazalo se da su štakori koji su razvili’ ovisnost’ o šećeru poslije prolazili kroz fazu ‘skidanja’.
To su proživljavali ili lišavanjem hrane ili liječenjem s naloksonom – lijekom koji se koristi pri liječenju ovisnosti o opijatima, a koji se veže na receptore u sustavu za nagrađivanje u mozgu. Obje metode ‘skidanja’ uzrokovale su fizičke tegobe kao što je cvokotanje zubi, drhtanje šapa te treskanje glave.
Prevarite mozak tako da ne osjetite žudnju za slatkim. Ne pokleknite toj želji ako se javi jer ne žudi to vaše tijelo za šećerom nego mozak, koji se naviknuo na šećer. Ako nikako ne uspijevate potisnuti misao na jelo i na slatko, zavarajte se tako da pojedete jaje, komadić parmezana ili nekog drugog sira. Osim toga, isprobajte zamjenu za šećer – u obliku stevije, cimeta, kokosova ulja…
Foto: Helena Lopes / Pexels