SEKS I JAD: Nemoj ići na Tenerife, nemoj! (prvi dio)

Ako vam je ikad palo na pamet da odete na godišnji na Tenerife, nemojte! Zašto? Sad ću vam ja lijepo sve objasniti… Čitajte pozorno! Kao prvo, kad vas netko pita gdje ste bili, ne znate kako točno odgovoriti. Svi kažu: “Bio sam, odnosno bila sam na Tenerifima!” Al’ nisi, curo, bila na Tenerifima, jer Tenerife je jedan otok, da, jedan otok koji pripada Kanarskom otočju. I sad, ak’ si malo bolje razmisliš, točno bi bilo odgovoriti: “Bila sam na Tenerifeu.” Iskreno, ne znam je l’ to u duhu hrvatskog jezika, al’ bilo il’ ne bilo, zvuči debilno. I ak’ nekom kažeš da si bila na Tenerifeu, pogledat će te blijedo i moći ćeš mu iz pogleda iščitati: “Bila si ti u p.… materinoj, a ne na “Tenerifeu”, sunce ti tvoje, ne znaš to ni izgovorit’, a kamoli da si bila tamo. Bila si na Tenerifima, Tenerifi su otoci, halooooo!” Da, tako ljudi najčešće reagiraju ako kažeš da si bila na Tenerifeu, a i nekako ne možeš to prevaliti preko jezika, previše ti je čudno. Da bi to izbjegla, uvijek možeš reći da si bila na Kanarskom otočju, i to na otoku zvanom Tenerife. Ali ako nekome serviraš takav odgovor na pitanje gdje si bila na godišnjem, reći će ti: “Nisi ti, mala moja, bila dalje od Crikvenice, ovo kaj si sad izgovorila pročitala si na internetu.” I onda odustaneš i kažeš lijepo, k’o i svi ostali pošteni Hrvati, koji su tamo bili ili nisu, da si bila na Tenerifima. Eto vidiš, to je jedan od razloga zašto ne ići tamo, zato što, kad se vratiš, ne znaš ni di si bila, niti jesi li uopće bila. Dakle, ne ići na otok zvan Tenerife! Nikako! I nek’ mi netko, pleaseeee, odgovori na pitanje: “Gdje sam ja zapravo bila???”

Kao drugo, ako te mamina susjeda pita jesi li bila na moru ove godine, a ti joj kažeš da si bila na Kanarima (vidiš kako sam vješto izbjegla onaj problem s Tenerifima, odnosno Tenerifeom), ona će te blijedo pogledati i ponovno ti uputiti jedno te isto pitanje, misleći valjda da je nisi dobro čula. Ti ponovno odgovaraš: “Da, bila sam na Kanarima”, misleći da ona tebe nije dobro čula. A onda te ona pogleda onim svojim tužnim okicama i kaže: “A dobro, ne možeš svake godine ići na more, budeš išla iduće!” Jer svi dobro znamo da na svijetu postoji samo jedno more, lijepo naše Jadransko, i to naravno samo s hrvatske strane, talijanska se ne broji. Eto, nemoj ići na Tenerife, jer će mamina susjeda misliti kako nisi bila na moru ove godine, a ako se to pročuje po susjedstvu, mogli bi susjedi pomisliti da si trudna. Sad se ti pitaš kak’ bi to mogli pomislit? Pa lijepo, ima li još koji razlog da se ne ide na more, osim toga?!? A i tehnički, susjeda je u pravu. Mislim, ne oko trudnoće, nego oko mora. Na Kanarima se kupaš u oceanu, a ne u moru. Ako slučajno nisi znala!

I onaj najvažniji razlog od svih zašto ne ići na Tenerife jest taj da ćeš poželjeti počiniti samoubojstvo kad se vratiš. Vjeruj mi, hoćeš! Nemoj ići na Tenerife, osim ako ne planiraš tamo ostati, zauvijek ili barem pola od zauvijek! Zamisli, nakon dva tjedna sunca, pijeska, sangrije, palmi, dragih, nasmijanih, pristupačnih, veselih ljudi, ti se vraćaš u sivi Zagreb u kojem pada kiša i ideš ravno na posao na kojem je sve hitno i mora biti gotovo jučer. Nemojte me krivo shvatiti, ja jako volim Zagreb! Zakaj, možda ne znam reći, al’ za mene on je i od većeg veći… Ali morate priznati da je ovo savršen recept za depresiju!

Sad kad sam te uvjerila da nikako ne ideš na Tenerife, daj da ti još malo ispričam kako je tamo zapravo grozno! Ne znam voliš li sangriju, al’ ak’ ne voliš, vrijeme je da počneš! Zašto? Zato kaj je sangrija super, i ona s vinom, i ona s pjenušcem. A na Tenerifima, odnosno Tenerifeu, možeš piti sangriju na svakom koraku. Cijene su različite, od 6 eura pa do 20 eura po litri. I da, sangrija se pije na litre, piti sangriju na čaše je grijeh! Odmah da ti kažem, cijena ne znači kvalitetu. Niti je ova od 20 eura najbolja, niti je ova od 6 eura najgora. Ovisi kakvu voliš, više slatku, manje slatku, s više voća, s manje voća… Ja ti ne mogu reći koju ti voliš najviše, ali ti mogu dati univerzalni savjet kako da nađeš onu koja ti odgovara. Lijepo ideš od bara do bara na plaži i svugdje popiješ po litru. Ak’ nisi sigurna sviđa li ti se u nekom baru sangrija ili ne, naručiš još jednu litru, čisto da se uvjeriš. Ono kaj jako puno pomaže pri odabiru najbolje sangrije su konobari. Da, konobari! I pritom ne mislim na njihovo umijeće spravljanja sangrije, nego na njihov izgled. Vjeruj mi, velike su šanse da će ti najbolja sangrija biti u onom baru gdje su konobari najzgodniji. Iskreno, još su veće šanse da će to biti najgora sangrija koju si u životu probala, al’ ti ćeš je, zureći u Apolona za šankom, piti kao što su grčki bogovi ispijali nektar.

Ja ti jako volim španjolsku hranu i pritom ne mislim samo na voće iz sangrije. Volim paellu, fajitase, tapase, pulpu gallegu, sve što iole zvuči španjolsko. Iskreno, ako hoćeš jesti tipičnu španjolsku kuhinju na Tenerifeu, morat ćeš se malo potruditi. Budući da su im glavni gosti, barem prema onome što sam ja uspjela vidjeti, Britanci, Nijemci i ovi gore narodi za koje ti se čini da pričaju njemački pa ih pokušavaš razumjeti, jer ipak si ti devet godina učila njemački i onda nakon jedno pola sata njihovog trkeljanja, kad te glava zaboli, zahvaljujući svom zavidnom znanju njemačkog jezika, shvatiš da oni uopće ne pričaju njemački. Kaj sam ja uopće htjela reći? E da, ti su im ljudi glavni gosti i većina gastronomske ponude podređena je njima, a oni očito ne vole španjolsku kuhinju i onda moraš malo tražiti da bi našao dobru ponudu tipičnih španjolski jela. Al’ kad nađeš, vjeruj mi, isplatit će ti se! Ubit ćeš se u fajitasima i paelli, i htjet ćeš probati sve tapase… I naravno, opet se vraćamo na sangriju, jer sve to moraš zaliti minimalno jednom litrom sangrije. Najbolja stvar je ta što mjesta koja nude tipičnu španjolsku hranu, ne nude samo hranu, nego i pregršt osmijeha, pozitivne energije, prijateljski nastrojenih ljudi, španjolske glazbe… Ne možeš ne vratiti se idući dan… A na ulazu, svi ti već znaju ime…

(drugi dio donosimo vam za tjedan dana)