Nevidljivi čovjek

Mnogi kritičari ističu da je Ellison uključio gotovo svaki vid crnačke svijesti u svoje djelo: glazbu, nasljeđe ropstva, tradiciju propovijedanja, ples i odnose između Sjevera i Juga. U jazzu je našao metaforu afroameričkog postojanja, a tehnika improvizacije na zadanu temu predstavljena je kao demokratsko načelo, načelo bitne jednakosti, koje protagonist usvaja… Preko duhovnih pjesama i robovskog preklinjanja predstavljena je cjelokupna afroamerička povijest. Kroz cijeli roman, glazbena metafora provlači se kao općeprisutna pozadina sazrijevanja nevidljivog čovjeka. (Zvonimir Radeljković, prevoditelj)