Gotovo dvije trećine dječje hrane u trgovinama je nezdravo, pokazuje studija

Studija koja povlači temu koliko je zapravo kupovna hrana za djecu zdrava

byLjepota & Zdravlje | 28 kolovoza, 2024

Studija objavljena u recenziranom časopisu Nutrients pokazala je da su supermarketi prepuni nehranjive dječje hrane koja sadrži previše šećera i soli te obmanjujuće marketinške tvrdnje.

Gotovo nijedna hrana nije zadovoljila sve standarde WHO-a za oglašavanje, koji se fokusiraju na jasno označavanje sastojaka i točne zdravstvene tvrdnje. Od svih proizvoda u studiji, 70 % nije zadovoljilo smjernice WHO-a o sadržaju proteina, a 25 % nije ispunilo preporuke za kalorije, otkrili su istraživači.

Jedan od pet hranjivih proizvoda za bebe ili malu djecu sadržavao je razine soli iznad ograničenja koje je predložila organizacija, kako piše CNN.

“Jedna četvrtina proizvoda sadržavala je dodane ili skrivene zaslađivače, pri čemu 44 % hrane za bebe i malu djecu premašuje preporuke Svjetske zdravstvene organizacije za ukupne šećere”, rekla je viša autorica studije dr. Elizabeth Dunford, pomoćna docentica nutricionizma na Sveučilištu Sjeverne Karoline.

Također, porasla je prodaja malih pakiranja hrane za bebe, posebice pakiranja voćnih kašica u vrećicama.

Da, jesu praktične i jednostavno su rješenje, ali koliko je to zapravo dobro?

“Djeca moraju naučiti žvakati, stoga bi trebala jesti obično voće, a ne pire, zaslađene stvari u vrećici. Često te mješavine nisu prirodne i mnogo su slađe od pravog voća pa se dijete uči da voli samo superslatke stvari”, rekao je dr. Mark Corkins.

“Govorimo roditeljima da postupno povećavaju teksturu hrane tijekom uvođenja u pravu hranu između šest mjeseci i godinu dana”, rekao je Corkins. “Ako djecu ne izložite raznim teksturama s više žvakanja tijekom tog kritičnog razdoblja, mogu razviti averziju prema teksturama i odbijat će sve osim glatke, pire vrste hrane.”

Studija o nezdravosti dječje hrane

Studija je promatrala više od 650 proizvoda prikupljenih 2023. iz odjela dječje hrane u deset velikih američkih supermarketa. Nije analizirala mliječne proizvode ili drugu ohlađenu hranu koja se prodaje za djecu, a sama imena i marke hrane nisu objavljeni u studiji.

Zanimljivo je to da u Europi, Ujedinjenom Kraljevstvu, Novom Zelandu i Australiji postoje širi propisi o tome kako sastojci moraju biti navedeni na pakiranju za djecu iako se i u tim zemljama prodaje sve i svašta.

Međutim, u SAD-u nema takvih propisa pa je teže razumjeti što se nalazi u proizvodima koje kupujete.

Ipak, svugdje valja biti oprezan.

Uobičajene tvrdnje koje se nalaze na proizvodima (s marketinške strane) uključuju često riječi kao što su “genetski nemodificirano” ili GM (70 %); “organski” (59 %): “bez BPA (bisfenol A)” (37 %): i “bez umjetnih boja ili aroma” (25 %) — WHO to nikako ne odobrava u nijednoj zemlji jer one mogu navesti potrošače da misle kako proizvod je hranjiviji od onog kraj njega na polici, što može, ali i ne mora biti istina.

Zemlje poput Australije zahtijevaju da sastojci dosegnu minimalni profil hranjivih tvari: ako hrana ili piće ne zadovoljavaju osnovni nutritivni standard, proizvođač nema pravo dati bilo kakvu specifičnu zdravstvenu tvrdnju o tom sastojku.

U svakom slučaju, kod odabira dječje hrane valja biti oprezan i ne nasjedati na marketinške trikove te kupovati sve što se nudi.