Nezemaljski izraz njegovih ruku

Nezemaljski izraz njegovih ruku pripovijeda o Sarajevskom atentatu, o našima i o njihovima, a zapravo o tome da su i jedni i drugi naši, i da je ubojstvo Franje Ferdinanda posljedica modernizacijske i prosvjetiteljske misije bečkih vlasti u Bosni. Princip, Čabrinović i drugovi djeca su svoje epohe, školovani na romanu 19. stoljeća, na poeziji Walta Whitmana, na ruskim anarhistima i atentatorima… Beč ih je opismenio i pružio im priliku da osvoje i ostvare svoje iluzije. Nikada Bosna i zapadni Balkan nisu bili više europski i bliži Beču, Berlinu i Parizu nego trenutak prije Principova pucnja.

Miljenko Jergović napisao je i roman i pripremu za roman. Ujedno ovo je i dokumentarni tekst nastao po nizu drugih dokumentarnih tekstova, a iz njega je zatim trebala nastati velika fikcija. Je li nastala? Je li sve ovo istina, ili je izmišljena pripovijest, omladinski avanturistički roman koji je tužno završio?

Nezemaljski izraz njegovih ruku jedna je od onih knjiga koja se čita, kojoj se vraća, koja tjera na razmišljanje i promišljanje, koja povijest ovih prostora propituje bez ideološkog bremena, koja pokušava shvatiti i razjasniti vrijeme te fikcijom oživiti ljude i događaje koji su možda odredili sudbinu kontinenta i nas samih.

Miljenko Jergović (Sarajevo, 1966.) živi kraj Zagreba, gdje svakodnevno hoda po šumama i seoskim putovima. Koracima mjereći udaljenosti između sela, analizira pojmove zavičaja i domovine. Povremeno za svoj račun putuje u Sarajevo, fotografira grobove i nadgrobnike na nekoliko gradskih grobalja i o tome piše. Tako pred veliki životno-poetički projekt selidbe pokušava dovršiti rekonstrukciju plana grada. Vjeruje da svaki ozbiljan posao prethodi selidbi.

Za dosadašnje pisanje nagrađivan je u Europi. U Wroclawu 2012. dodijeljen mu je, za roman Srda pjeva, u sumrak, na Duhove, Angelus za najbolju knjigu srednjoeuropskog pisca, a na Cetinju 2015. Njegoševa nagrada za knjigu Rod. Ove dvije nagrade rado i ciljano napominje.

Knjiga Nezemaljski izraz njegovih ruku, pisana tijekom 2014. godine, zamišljana je kao dokumentarno-igrani roman.