#nistesami: Ella Dvornik o nepokolebljivom optimizmu, hrabrosti i majčinstvu u izolaciji

O njoj uvijek netko ima nešto za reći jer se ni ona sama ne libi bilo što reći. Prirodna je i “bez dlake na jeziku”. Ne srami se pokazati kako živi i reći naglas ono što mnogi ne bi. Ona zrači pozitivom i uvijek je spremna za dobru zafrkanciju, na svoj i tuđi račun, no malo tko je zapravo poznaje.

Riječ je, naravno, o Elli Dvornik Pearce, poduzetnici, influencerici i majci dviju djevojčica. Ako ste bili te sreće da ste uspjeli “prokopati” barem malo ispod njezine nevjerojatno zabavne vanjštine, sigurna sam da ste otkrili koliko veliko srce ima – iako ga rijetko stavlja u formu riječi. I kad vam bude najteže, ona će vas slušati satima i odmah dolaziti do rješenja jer kod nje puno vremena za očajavanje nema, ona se okreće pozitivnom smjeru s nevjerojatnom količinom razumijevanja i podrške za sve oko sebe. Nerijetko je znam nazvati „mama bear“ jer ona upravo to i jest – za one koje voli, napravit će sve da se dobro osjećaju u njezinoj blizini i uvijek će stati iza njih. Ne voli nepravdu i uvijek će dati glas onima koji ga nemaju. Udomit će svaku životinju koju nađe na ulici i pomoći svakom malom umjetniku kojeg sretne. A kako se ispod tog čvrstog stava bori sa strahovima, kako proživljava emocije i izolaciju s dvoje male djece, otkrila je u sklopu serijala #nistesami.

Djeluješ uvijek vrlo čvrsto, staloženo i racionalno. Jesi li osoba koja ima strahova i kako se nosiš s njima?

Imam strahove kao i svi ostali ljudi. Ali negdje sam čula – da bi bio hrabar, moraš se bojati. Pokušavam većinu vremena razmišljati pozitivno i prije svega – fokusirati se na dobre stvari. Dobre stvari mi odvlače pažnju od loših stvari i onda mi je puno lakše biti hrabrija, tako se punim i skupljam snagu. Jako je bitno, ako se mene pita, okružiti se pozitivnim, motiviranim ljudima koji su sretni i zadovoljni svojim životima, doista vjerujem u onu “s kim si takav si”.

Imala si, u najmanju ruku, buran život. Koja ti je najvažnija životna lekcija koju si naučila?

Ja sa se svime pozdravim prije nego što krenem u nešto. Svaka osoba za koju znam i koju imam u životu – u mojoj glavi već je potencijalno i otišla iz mog života. Tako funkcioniram. Budući da su ljudi kao takvi istovremeno blagoslov i prokletstvo, a ima nas sedam bilijuna na planetu, ne želim si dopustiti da me itko pokoleba. Upravo zbog toga često ispadnem nezainteresirana ili hladnokrvna, ali jednostavno, ponukana životnim iskustvom, spremna sam na slamanje srca i zbog toga ga je danas teško slomiti. Najviše me u životu pogađalo to razočaranje u druge. Imala sam uvijek previsoka očekivanja od ljudi, a na kraju smo svi samo ljudi. Naučila sam sada biti najbolji prijatelj i najbolji ljubavnik, ali isto tako i da sutra prestane, naučila sam i kako da nastavim dalje bez da previše opterećujem svoju psihu.

https://www.instagram.com/p/B9waZg4hnwr/?utm_source=ig_web_copy_link

Otkrij nam kako se nosiš s “težim” emocijama, onima na granici tuge?
Pa kao što znaš, Lana, verbaliziranje emocija je nešto što iz mene teško izlazi (smijeh). Iz mene će izaći smijeh, zezancija, podrška i razumijevanje, ali rijetko kad ću plakati ispred nekoga ili vikati na nekoga. Izbjegavam sve s primjesom tuge. Mislim da na mene svi uvijek mogu računati da ću izvaliti šalu i nasmijati se.

Osjećaš li još uvijek svojevrsni PTSP od potresa?
Da sam prije dva dana odgovorila na ovo pitanje, rekla bih sa sigurnošću – ne. Ali s obzirom na to da nas je jučer opet protreslo, da! Moram priznati da koliko god bila staložena, nije mi svejedno. Majku prirodu je nemoguće predvidjeti i kontrolirati. Moram priznati da u tom segmentu nisam baš hrabra.

Imaš dvoje djece, dvogodišnju Balie i dvomjesečnu Lumi. Koliko ti nedostaje vrtić s obzirom na to da imaš tvrtku koju vodiš i 0-24 si s dvoje male djece?
Imam troje djece budući da je i moj muž jedno. Iskreno – jedva čekam vrtić! Tek sada shvaćam da nikad ne bih radila kao odgajateljica u vrtiću i doista ne znam kako imaju snage. Možda je i do mene? Nisam sigurna. Možda sam previše usporena. Ali nakon što u 20 sati uspavam Balie, ja sam mrtva psihički i fizički. Nisam u stanju napraviti ništa. Upravo zbog toga mi je i rad od doma otežan do granice da gotovo i nisam sposobna raditi i stvarno zavidim svima koji još uvijek idu na posao.

Što je jedna pozitivna stvar koju si izvukla iz ove situacije?
Pa prije svega – naučila sam bolje kuhati. Shvatila sam da ne moram ići toliko izvan kuće da bih se zabavila. A bome nisam ni kosu prala više od jednom tjedno. Ipak, veselim se povratku u stari život više od ičega! Mislim da smo svi već na rubu, barem mogu reći u ime nas koji smo izrazito društvene osobe. Ovo je veliki izazov za sve nas.

Što bi rekla za sebe, jesi li optimist, pesimist ili realist?
Optimist zauvijek. Ne volim ništa pesimistično ni realistično. Ako se mene pita, realizam je samo prikriveni pesimizam. Ja uvijek samo najbolje tražim u svim situacijama i ljudima, a s takvim ljudima sam i okružena!

https://www.instagram.com/p/B-rsRYlhwja/?utm_source=ig_web_copy_link

Koliko je COVID-19 utjecao na tvoj posao?
Pa začudo, i nije toliko. Neke suradnje i projekti su otkazani, neki su samo odgođeni, ali došlo je i puno novih, što me izrazito veseli. Nakon mjesec dana, mislim da su se ljudi počeli opuštati i adaptirati na situaciju, pa se sve nekako vraća u normalniji tempo, ali i dalje puno sporije nego što je bilo.

S obzirom na izrazito turbulentni period u kojem se nalaziš, imaš li neki ritual koji ti pomaže smiriti se?
Uh, čaša vina na terasi nakon što djeca zaspu. Mislim da ne treba više od toga. I dobra stara vruća kupka.

Jesu li se promijenili tvoji životni prioriteti u ovom periodu?
Nisu, još uvijek su isti. Auto iz snova sam si kupila, a na listi je ostala još ta kuća o kojoj pričam već jako dugo! To mi je prvo na listi nakon što sve prođe!

Gledaš li drukčije na shopping trenutačno?
Da, iako su se navike počele mijenjati i otkako sam postala mama. No koliko god sam se povremeno znala počastiti nekim novim komadom, sada ne kupujem odjeću sebi nego djeci, a i dnevni boravak uskoro dobiva novo ruho. Pozitivno je to da više ne idem u dućan svaki dan nego svaka dva tjedna, pa smo i tu stvorili neku novu naviku.

Što jedva čekaš napraviti kad sve ovo završi?
Sunčane dane na terasama zagrebačkih kafića, fina klopa iz restorana i frizera! Odijevanje u različite outfite koji ne uključuju kućnu odjeću, i mislim da sam već spomenula, ali čisto da objasnim težinu ove želje… Vrtić!!!

Foto: Privatna arhiva, Instagram