#nistesami: Katarina Moškatelo o jednom od najtežih perioda u životu

Iz vlastitog iskustva mogu potvrditi da ne postoji osoba koja će zagrepsti ispod njezine površine, a da je nakon toga neće instantno zavoljeti.

U njezinim velikim očima kojima upija svaki vaš pokret, bez problema ćete naći smiraj koji vam u tom trenutku treba. U srcu ćete pronaći bujicu emocija; u glavi nepresušan izvor empatije, inteligencije, razumijevanja i kilometre rada na sebi; a u rukama onaj zagrljaj u koji želite utonuti i potražiti utjehu. Nije lagan teret nosila na leđima kroz svojih 37 godina života, no upravo je zbog njega danas naučila lekcije koje samo nadograđuje iz dana u dan, i zbog kojih čvrsto i hrabro stoji na zemlji. Riječ je o Katarini Moškatelo, jednom od najpoznatijih glasova radio-postaja, reklama i brojnih konferencija, a odnedavno i autorici prvog domaćeg travel podcasta “KiloMetri”. Zbog svega navedenog, nije čudo da je upravo Katarina dio našeg #nistesami serijala.

Kako se općenito nosiš sa strahovima i anksioznošću?

Inače, dosta dobro. Moram priznati, do nekih, meni ključnih i možda potisnutih strahova, ali se uspješno odupirem panici i sličnim efektima mase. E sad, ovo što me pitaš je vrlo delikatno, ovisi o situaciji i okolnostima, stanju, to jest fazi u kojoj se nalazim. Ali trudim se ostati razumna.

Teško je razdoblje iza tebe. Bila si sama u Zagrebu dok ti je otac bio bolestan u Splitu, a obitelj ti je istovremeno bila na Hvaru. Možemo samo zamisliti kako si se osjećala…

Mogu odgovoriti samo – shitty?! Zapravo vrlo usamljeno i kompletno bespomoćno po prvi put. Spašavalo me 500 razgovora s frendovima, tipkanje s braćom i sestrom te, naravno, mama. Otkrila je videocall pa se sad slušamo i grijemo na daljinu s obzirom na to da ja gledam njezino oko i pola nosa, a ona oduševljena kako me može vidjeti cijelu, divna je, 75 godinica Dinka naša ima. Vedra, vesela, vrijedna, optimistična i neumorna žena. Dobro je stari izabrao – 55 godina braka.

Prije svega nekoliko dana, preminuo je tvoj otac, s kojim si bila izrazito povezana, zbog čega smo i htjeli odgoditi ovaj intervju… Ne postoje riječi utjehe u situaciji u kojoj se nalaziš… Postoji li nešto što ti pomaže u ovim trenucima, a moglo bi pomoći i drugima koji se trenutačno suočavaju s ovakvim situacijama? 

Za početak, sve je još toliko svježe da mi je teško pojmiti kako je to – to, ali drugi dio mene svjesno zna da je kraj samo ovozemaljske priče. Duša i ljubav su mu intenzivnije s nama no ikad. Obuzima me zahvalnost. Prihvaćam da je svoje 83 godine proživio kako je želio i volio najviše, promišljam o svemu što mogu naučiti iz našeg odnosa. Puno molim, pišem, meditiram, trudim se da to izađe van, da potisnem što manje, a budem iskrena samoj sebi što više. Pitaj me možda isto ovo kad se odvojim od obitelji i vratim opet u Zagreb zbog posla koji čeka… E, tu se samoj sebi želim iskazati.

https://www.instagram.com/p/B0wKZOQheyR/?utm_source=ig_web_copy_link

Nalaziš se u situaciji koja se mnogima čini bezizlazna – preminula ti je jedna od najvažnijih osoba u životu, a u vanjskom svijetu vlada naizgled potpuna apokalipsa. Kako se suočiti i nositi sa svime?

Da. Bit će dobro sve, sve je to dio života, procesa. Napraviš najbolje što možeš. Daš od sebe sve što možeš, ne zaboraviš na bitne ljude, balansiraš, razmišljaš pozitivno, djeluješ proaktivno koliko ide u ovim uvjetima. Ne znam, nekima se neće svidjeti, ali meni trenutačno (iako sam ekstrovert) čak nekako odgovara ova faza mira, introspektive, svojevrsne intime. Živjela sam iznimno “sporo i pitomo” drukčije 20 godina na Hvaru, živjela sam turbo brzo, dinamično, uz hrpu izazova, putujući, radeći, sve to gradi ali i iscrpljuje… Priznajmo si konačno da kad odemo “u crveno”, trebamo pauzu. A otišli smo, kao narod, kao vrsta, kao planet… Kako god da bude snaći ćemo se, uvijek se snađemo, žilava smo mi sorta, imamo i nešto mozga, imamo i zemlje k’o u priči, Slavonija prazna, zavrnut rukave i raditi, ne bude li druge, prilagođavati se situaciji, izvidjeti što bi nam moglo ići, u čemu uživamo i možemo se razvijati u dobrom smjeru, fokus na pozitivne vrijednosti, i vježbanje minimalizma može početi (za taj dio se pogotovo ne bojim, ako sam na nešto navikla kroz djetinjstvo, to je na “malo manje i reducirano”).

Što radiš periodu “socijalnog distanciranja” kako bi ostala što više “svoja”?

Trudim se istezati, simpatična mi je Youtube kanal Yoga with Adrienne, vježbe koje mi pašu, kuham, slušam glazbu, plešem kad mi se pleše, pričam s frendovima svaku večer po par sati, pišem dosta (za svoju dušu), spavam konačno dovoljno, i previše. Došlo je vrijeme uloviti se posla s kojim se nisam stizala baviti, snimam malo reklame i još neke materijale. Planirala sam i neku edukaciju, ali o tom potom, idemo po listi prioriteta, prvo mir i prilagodba situaciji nakon tatinog odlaska. Možda je najbolje da me na kraju izolacije pitaš što sam zapravo uspjela odraditi od zamišljenog.

Kako psihički utječe na tebe generalno situacija s koronavirusom?

Mislim da me čeka još nekog posla tu, i možda je rano za pitanje, ali sam generalno zadovoljna. Djeluje mi kao da konačno vidim za što su me sve ove godine i sva iskustva pripremala, da budem mirna. Da prihvatim ono što je. Nema rzanja i trzanja. Nema kukanja i drame. Staloženo se nosim s obzirom na ovaj trenutno zahtjevan obiteljski dio, priču s tatom, nama koji smo na jedan poseban način iznimno povezani kao obitelj, iako sam dosta rano odjurila “trbuhom za kruhom s otoka”, a bome i da nešto ne propustim od života. Na svojevrsnom testu smo. Od ovog svega samo rastem, tražimo alternative, organiziramo dane drukčije, brinemo se o sebi i svojim mislima. Ja osobno provodim više vremena u šumi, idem van staza, volim divljinu, ja sam ona što krči i gazi kao da nema sutra , G.I. Jane eat yourself. Dakle, kako se da zaključiti, trudim se biti strpljiva, kao i svi vjerujem, učim i rastem, polako pratim proces.

https://www.instagram.com/p/B8gn7fip47z/?utm_source=ig_web_copy_link

Jesi li u izolaciji napravila za sebe nešto što ti je oplemenilo život?

Ekipa i ja uveli smo spontano razgovore kojih prije nije bilo, taj video nam je zanimljiv skroz. Razgovori su nekako topliji i drukčiji. Puno više vježbam (i jedem). Vježbam još više i bolje slušati ljude.

Jesi li u ovom periodu promijenila i neke svoje prioritete u odnosu na prije?

Jesam. Tata nam je svima bio tijekom ovih mjesec dana prioritet, tako da kroz sve ovo što prolazimo ja nekako nisam bila u fokusu na COVID-19 koliko na njega. Prioritet su mi trenutačno uvidi, i u fazi sam predanog i dubokog rada na preslagivanju sebe. Iskreno mislim da smo svi zapravo, koliko slušam frendove i ekipu generalno. A ti? Ah taj rad na sebi, nikad kraja, predlažem da uživamo i veselimo se tome, a za Instagrame, filmove i serije će uvijek biti vremena. Povezujmo se iznova, sa sobom, svim i svima bitnim.

Imaš li neki savjet za sve koji teško izlaze na kraj s aktualnom situacijom, posebno ako svemu dodamo i zagrebački potres koji je mnoge “dokrajčio”? 

Ma meni ti se čini da će nastupiti razni oblici PTSP-a ako se ne pozabavimo na vrijeme sa svojim strahovima i demonima koji grickaju, a svi to ipak negdje duboko dolje imamo. Mislim da je ovo idealno vrijeme za suočavanje ponajprije sa sobom samima, s podsvijesti, s onim s čim nismo zadovoljni, i to nije nešto čega bi se trebali bojati. Predlažem da pričate o tome s frendovima, obitelji, ogolite se ako ste već u intimi vlastitog doma i u kontaktu s bližnjima, to je sigurna zona. Nije strašno ni skupiti muda i progovoriti o tome na društvenim mrežama, javno, ako se osjećate ugodno, i tako poticati druge na održavanje mentalnog zdravlja. Potiskivanje je najopasnije, već sam u to ime odradila jednu operaciju, ne bih opet, hvala. Stres mora van na neki način. Meni pomaže sve iznad navedeno da ne popujem tu više, ipak svatko za sebe najbolje zna što treba i što mu odgovara. Ukoliko ne zna, utoliko je vrijeme za istraživanje. Čuvajte sebe i budite nježni prema sebi. Svi smo prije svega i iznad svega samo ljudska bića od krvi i mesa, možda je vrijeme da se vratimo na početak, početak sebe. Sretno nam.

Foto: Privatna arhiva