#nistesami: Nina Remenar osnovala je grupu podrške za sve koji su uistinu sami

Ima nas koji u svemu pokušavamo pronaći razlog zašto se nešto događa. I u ovoj aktualnoj situaciji, nije dugo trebalo da mnogi optimisti dođu do zaključka kako se cijela situacija oko COVIDA-19 događa upravo s razlogom da nas vrati na “tvorničke postavke”, onim temeljnim vrijednostima koje smo u kaotičnom svijetu počeli zaboravljati.

Planet je počeo disati, avioni su prestali voziti, smanjila se potrošnja fosilnog goriva, zrak je sve čišći a mi, mi smo se vratili na ono što je bitno – zajedništvo. U moru problema koji su se stvorili pred nama u ovom izazovnom periodu, jedan od njih je i – samoća. Mnogi od nas žive sami i prošli su kroz cijelu kalvariju emocija sami, bez ikoga da ih zagrli nakon svakog podrhtavanja tla u Zagrebu, da ih primi za ruku kad je najteže i da utone u san razgovarajući do dugo u noć.

Kako bi doskočila tom problemu i pomogla svima onima koji samoću u ovom periodu osjećaju više nego ikada, Nina Remenar, komunikacijska menadžerica, odlučila je osnovati Facebook grupu pod nazivom solodoma. Iako je i sama u toj situaciji, njezin pozitivni duh nije joj dozvolio da padne, nego da nastavi i pokrene inicijativu pomoću koje će svi oni koji se tako osjećaju biti u jednoj maloj zajednici, međusobno si pomažući. A kakva je atmosfera u grupi? Pa baš onakva kakva je i Nina – odašilje pozitivnom energijom, inteligencijom, čvrstim stavovima i istančanim smislom za humor; nešto što će te uvijek natjerati da se digneš i nastaviš dalje.

https://www.instagram.com/p/B-fJO6IJPev/?utm_source=ig_web_button_share_sheet

Kako na tebe utječe trenutačna situacija?

Donedavno sam svako jutro i svaki dan imala istu misao: “Događa li se stvarno sad ovo? Cijeli svijet je u borbi protiv pandemije uz istovremenu pripremu za najveću krizu ikad? Do kad će sve ovo trajati i što je iduće – snijeg za proljeće?” Nisam se stigla naviknuti, a ubrzo se dogodio i potres koji me momentalno resetirao. Trenutačno sam samo sretna zato što sam dobro i što su svi moji dobro. Podsjetila sam se da na neke stvari stvarno ne možemo utjecati i da je najvažnija naša reakcija na situaciju u kojoj se nalazimo. To su moje početne točke svakog jutra i s tim idem dalje u dan. Na potres, ali i na pandemiju, gledam vrlo simbolično – kao da nas je netko dobro mentalno “protresao” i jasno posložio prioritete. Nadam se da ih nećemo zaboraviti kad sve ovo prođe – a proći će!

Kako se nosiš sa strahom i anksioznošću kao posljedicom svega, pogotovo s obzirom na to da živiš sama?

Život solo je super, ali ima situacija u kojima bi društvo svakako dobro došlo, pogotovo kad proživljavaš najgori potres u Zagrebu od 1880. godine i popratna podrhtavanja. Bilo bi dobro i kad ne bih morala sama u nabavku, pogotovo kad je stubište bez lifta. Prilagodba mi je bila najteža: novonastali uvjeti do daljnjega, bez konkretnog datuma ili barem okvirnog mjeseca do kad će biti na snazi. Suočeni smo s izvanrednom situacijom zbog koje su nam određene slobode ograničene – sloboda od šetnje na suncu bez distance, kave na terasi, nedjeljnog ručka kod roditelja. A još je i proljeće! Tu je, dakako, i suočavanje s krizom koja se razvija iz sata u sat i koja će ostaviti gospodarske posljedice.

I tu dolazimo do mog straha oko cijele ove situacije – neizvjesnost oko budućnosti i manjak slobode i odabira. Da, ja volim živjeti solo i volim biti doma, ali isto tako volim znati da mogu bilo kad izaći, subotom popiti kavu u gradu s prijateljima, s distancom izrazito manjom od trenutno propisana dva metra. Više nije moja odlika hoću li provesti vikend doma – ja to sada moram i pritom ne smijem nikoga pozvati. Ipak, budimo realni – može nam biti i puno gore od prisilnog ostanka doma kojeg smo sami stvorili, koji bismo trebali smatrati utočištem.

Ipak, novonastala situacija me i iznenadila – došla je naglo, kao da se nismo stigli ni pripremiti, osim opustošiti dućane. Da sam imala vremena za kvalitetnu social distancing pripremu, sigurno bih vidjela neke ljude još nekoliko puta, stigla vidjeti one s kojima sam stalno pronalazila nove termine za kavu, zagrlila starce još stoput više i otišla za vikend nekamo u prirodu.

I dalje osjetim povremenu anksioznost, tu i tamo još proživim potres, ali ne zadržavam se previše u tome. Pokušavam se fokusirati na stvari na koje mogu utjecati i prakticiram zahvalnost više nego ikad.i

Čega se najviše bojiš u cijeloj ovoj situaciji?

Ekonomske posljedice me plaše i nelagodna mi je neizvjesnost, ali s druge strane znam da onakav način života dugoročno nije bio održiv, nešto se moralo kad-tad promijeniti. Na nama je da prilagodimo naš odnos prema planetu i jedni prema drugima te kontroliramo krizu najviše što možemo. Zanima me kako će svijet izgledati za 10 godina, kakvo će biti društvo i što će biti na vrijednosti, hoćemo li nešto iz ovoga naučiti?

https://www.instagram.com/p/B8esRt_JdJO/?utm_source=ig_web_button_share_sheet

Koliko dugo već nisi vidjela nikoga osim sebe u ogledalu?

Vidjela sam tete prodavačice koje neumorno pune kvartovski dućan i održavaju kvart na životu. A i videopozive koristim vrlo često, tako da nije kritično!

Možeš li pronaći neke prednosti u činjenici da kroz sve ovo prolaziš sama?

Ne vidim nekakvu veliku prednost osim što sam dobila neograničenu količinu vremena za sebe – pazi što želiš, moglo bi ti se ostvariti! Ovaj period želim provesti što kvalitetnije i ljepše – učim kuhati, radim od doma pa doslovno mogu s posla u krevet pogledati sve nedavno nagrađivane filmove jer napokon mogu izdvojiti dva sata u komadu za to. Gledam podcaste i TED Talks, istražujem stvari koje me zanimaju, fotkam sve po stanu. Mogu se napokon i naspavati, važna stvar koju sam kronično zanemarivala u posljednje vrijeme. Češće mogu uživati u malim svakodnevnim srećama koje me oraspolože i na dohvat su ruke, a za mnoge od njih mi ne treba društvo. Primjerice, svježe jutarnje sunce i turska na balkonu dok mi se serum upija u lice je nešto najbolje ikad – s krizom ili bez nje!

Koji je najbolji savjet ili riječ utjehe koje si dobila?

Sve je dobro dok smo povezani.

Otvorila si FB grupu solo doma., ljudi se polako skupljaju… Znaš li sve ljude tamo?

Inicijalno sam pozvala svega par prijatelja i poznanika, a oni su dalje pozivali ekipu, tako da uskoro dolazimo do 50. člana.

Koja ti je bila prva misao, dvojevrsna nit vodilja, kod otvaranja grupe?

Volim provoditi vrijeme kod kuće, sama ili u društvu, ali isto tako znam da social distancing ne pada svima tako jednostavno. Da, volim nekad provesti vikend sama doma bez da izađem iz kuće, ali ne trebam sljedećih sto takvih vikenda! Pitam se koliko je ljudi u sličnoj situaciji – povezani smo, intenzivno svi komuniciramo i mobitel punimo dva puta dnevno, ali ipak – kad se dogodi elementarna nepogoda, ne bi bilo na odmet provesti je u društvu. I dok nas je tako nasumično treslo cijelu nedjelju, odlučila sam otvoriti grupu zbog koje će ljudi znati da nisu sami, samo su “solo doma”. Možda nekom treba podsjetnik na važnost redovite komunikacije s obitelji i prijateljima ili na štetnost upijanja baš svake nove vijesti. Možda nekome treba kvalitetan članak s korisnim savjetima, dobar meme koji opisuje naš “isolationship” ili pak dobar recept za jednostavan obrok. A možda je nekome samo malo lakše čim vidi da nas ima uskoro 50 i da se svaki dan pridružuju novi članovi.

Možeš li reći da se osjećaš manje “samo” uz tu zajednicu? Koji su beneficiji grupe? Ima li novih prijateljstava?

solo doma. aktivna je tjedan dana i jako sam zadovoljna interakcijom članova. Dijelimo pametne članke, dobre memeove, bude i poneki recept za ukrašavanje kave, ali i fotke iz ludog vikend izlaska na kauču. Naravno, tješimo se ako treba i imamo interne fore koje mogu znati samo ljudi koji su solo doma. Grupa je mlada pa ne mogu govoriti o prijateljstvima, ali znam za određene članove koji su komunikaciju preselili u inbox.

Vidiš li neki smjer u kojem ide grupa?

Trenutačno mi je najvažnija dobra atmosfera u grupi. Ekipa je super, dobro se zezamo i dijelimo zanimljive informacije koje ljudi vole pročitati i prokomentirati. Ne znamo koliko će social distancing trajati pa mislim da je dobro imati mjesto gdje će se okupiti ljudi koji sve ovo prolaze solo doma.

Što jedva čekaš napraviti kad sve ovo završi?

Zagrliti sve svoje ljude!

Foto: Instagram, privatna arhiva