Odgoj isti, a djeca različita

Polazeći od pretpostavke da su ih odgajali na isti način, roditelji se često pitaju zašto postoje razlike između starijeg i mlađeg djeteta.

Smatrajući da su i jednom i drugom djetetu pružili isti odgoj, roditelji zaključuju da su razlike proizvod nekog drugog faktora koji nije povezan s načinom odgajanja. Vjeruju da su razlike proizvod djetetove prirode, urođenog temperamenta, genetike, horoskopskog znaka ili sličnosti s nekim daljnjim članom obitelji.

Djetetove neželjene osobine roditelji mogu shvatiti kao rezultat djelovanja faktora na koje ne mogu utjecati, tako da ne vjeruju kako ih mogu promijeniti odgojem. Pretpostavljajući djelovanje viših sila u nastanku djetetovog neželjenog ponašanja, roditelji postaju nemoćni i pasivni.

Što ako roditelji griješe u procjeni, pa je razlika između djece rezultat odgoja, to jest neodgoja? Tada postoji opasnost da roditelji propuste izmijeniti ono što se može izmijeniti nabolje. Zato je korisno da se ispita istinitost pretpostavke o istom odgoju starijeg i mlađeg djeteta.

Svako dijete živi u jednom komunikacijskom polju u kojem dobiva različite poruke od značajnih ljudi, na osnovu čega izgrađuje predstave o sebi, drugima i svijetu. Tu ne postoji odnos uzroka i posljedice, u smislu da roditelji svojim odgojnim metodama uzrokuju da dijete bude ovakvo ili onakvo, već oni rade utjecaj na dijete. Ono ne reagira na metode kao takve, već na značenje, točno ili pogrešno, koje im je pripisalo.

Roditelji zato više puta ponavljaju važne poruke u težnji da ih dijete usvoji. Iako su roditelji jako važni u djetetovom komunikacijskom polju, oni su ipak samo jedan od utjecaja. I zato utjecaji u polju u kojem odrasta jedno dijete ne mogu se istovjetno preslikati u polje drugog djeteta.

Za izgradnju djetetove osobnosti važno je i nepostojanje ili postojanje brata ili sestre, kao i odnos koji međusobno uspostavljaju.

Za starije dijete, koje se tijekom jednog dijela svog razvoja formiralo kao jedinac, tipično je da rođenje mlađeg djeteta doživi kao gubitak roditeljske ljubavi zato što je prisiljeno njihovu pažnju dijeliti s mlađim djetetom. Ova promjena u statusu je dovoljan razlog da se dijete usmjeri na razvoj onih ponašanja i osobina za koje se nada da će mu vratiti status miljenika: od pretjerane poslušnosti pa do krajnje neposlušnosti.

Međusobni odnos obilježava i mlađe dijete koje kasnije otkriva da je u sjeni naprednijeg i sposobnijeg starijeg djeteta, zbog čega može zaključiti da je ono nesposobno i manje vrijedno.

Iako je moć odgoja velika, očekivanje istovjetnog rezultata zbog navodno istog odgoja treba odbaciti kao pedagoški mit.

Izvor: modndo.rs