Nova je studija utvrdila da se uzrok osjećaja usamljenosti mijenja ovisno o ljudskoj dobi. Za mlade odrasle osobe najvažniji faktor povezan s usamljenošću bio je koliko često su bili u kontaktu sa svojim prijateljima.
Širenjem koronavirusa i dugotrajne izolacije nalazimo se usred epidemije usamljenosti, u kojoj se ljudi osjećaju više sami i izolirani nego ikad prije. Usamljenost može biti ozbiljno štetna za mentalno i fizičko zdravlje jer je povezana s većim rizicima od srčanožilnih problema, depresije i smrtnosti, kako piše MindBody Green.
Dok tražimo rješenja, nova studija objavljena u časopisu BMC Public Health pruža nam jedan važan uvid. Ono zbog čega se osjećamo usamljeno zapravo ovisi o dobnoj skupini u koju pripadamo.
Usamljenost – po godinama
Istraživači u Nizozemskoj prikupili su podatke o više od 26.000 odraslih, uključujući mlade odrasle (u dobi od 19 do 34 godine), rane srednje starije životne dobi (u dobi od 35 do 49 godina) i starije osobe srednje dobi (50 do 65 godina). Sveukupno, 44 posto svih odraslih osoba reklo je da se susreće s usamljenosti, uključujući 40 posto mladih odraslih, 43 posto odraslih srednjih godina i 48 posto odraslih kasnih srednjih godina.
Neki životni čimbenici pridonijeli su usamljenosti u svim dobnim skupinama, uključujući:
- Činjenicu da žive sami
- Mali kontakt sa susjedima
- Psihološki uzroci
- Loše psihološko i emocionalno blagostanje
- Osjećaj isključenosti iz društva (najjači faktor usamljenosti, pokazalo je istraživanje)
Mladi su usamljeni ako ne viđaju prijatelje
Za mlade odrasle osobe najvažniji je faktor povezan s usamljenošću bio koliko često su bili u kontaktu sa svojim prijateljima. Mladi odrasli s manje obrazovanja također su imali tendenciju da se osjećaju usamljenije, što nije slučaj kod drugih dobnih skupina. Obrazovanje je smjernica za mlade odrasle osobe i veća je vjerojatnost da će težiti obrazovnim ciljevima, objašnjavaju istraživači u radu o svojim nalazima.
Oni od 35 do 50 usamljeni su ako nemaju posao
Rane sredovječne odrasle osobe obično su se osjećale usamljeno kad nisu imale posao, što nije bio slučaj za ostale dobne skupine. Također su imali tendenciju da se osjećaju usamljenije što su češće imali kontakt s članovima obitelji. Istraživači sugeriraju da bi to moglo biti zato što je ova životna faza često obilježena odgovornostima brige o djeci i brigom o starijim rođacima, što se reflektira na društveni život van obitelji.
Za odrasle odrasle osobe starije životne dobi učestalost obiteljskog kontakta bila je također povezana s usamljenošću. Neobično otkriće je ukazalo da što su ispitanici zdraviji, to su i usamljeniji. Istraživači su primijetili da bi to moglo biti zbog toga što ljudi u ovom dobnom rasponu imaju veću vjerojatnost da imaju zdravstvene probleme, pa ako ih nemaju na neki se način osjećaju “izostavljeno”.
Faktor “isključenosti”
Iako su različite dobne skupine imale različite čimbenike koji su pridonijeli njihovoj usamljenosti, jedan uobičajeni trend bio je osjećaj da ne rade iste stvari koje rade drugi ljudi u njihovoj dobnoj skupini.
“Svako razdoblje u životu karakterizira specifično ponašanje i ciljevi, poput završetka škole i napuštanja roditeljskog doma za mlade odrasle osobe. Hoće li pojedinac osjetiti usamljenost ili ne, ovisi o sposobnosti pojedinca da ispuni ta dobna normativna ponašanja i ciljeve”, pišu istraživači.
Primjerice, u srednjoj dobi osjećamo se usamljeno ako nemamo djecu, a svi oko nas imaju, u starijoj dobi ako nemamo obitelj i partnera ili nekoga da se brine o nama.
Suočavanje s usamljenošću izgledat će drukčije ovisno o tome u kojoj ste fazi života i koja je vaša definicija pripadnosti, kako ističu znanstvenici.
