Tihana, Marko i Marina žive održivo. S nama su podijelili svoja iskustva i pokazali kako promjena nije teška

Promjena načina života u onaj održivi, u kojem stvaramo manje otpada, recikliramo i pokušavamo živjeti s manje stvari, način je života naših sugovornika. S nama su podijelili svoja iskustva i pokazali nam kako je promjena postupna, i nije teška, ali je neizbježna.

Kad govorimo o održivom načinu života, mnogi će pomisliti na nekima (još uvijek) teško razdvajanje otpada, čitanje etiketa na svakom proizvodu, život opterećen potragom za različitim stvarima bez kojih, kako nam se čini, ne možemo živjeti. No je li ta nužna promjena načina života toliko teška, moramo li se odreći svega i kako na takav način uopće možemo živjeti? Po iskustvima Tihane Veljačić, Marine Matijević i Marka Capeka, čini se da takva promjena nije nemoguća, a njihov je život po mnogočemu zapravo i lakši.

Tihana Veljačić: “Umjesto stvari, skupljam doživljaje”

Tihana Veljačić odmalena je provodila vrijeme u vrtu s bakom, voljela planinariti, a reciklira otkad pamti, i prije nego što je pokrenula Ditch Plastic Croatia. Na životni stil s malo otpada i po načelima zero wastea ponukala ju je spoznaja da velika količina plastičnog otpada završava na odlagalištima u prirodi…

REUSE, REDUCE, RECYCLE: Priroda daje sve što nam je potrebno za sretan i zadovoljan život na Zemlji i može zadovoljiti svačije potrebe, ali ne i svačiju pohlepu i potrebu za gomilanjem materijalnih stvari. “U životu se vodim načelima refuse, reduce, reuse, rot i recycle odnosno odbij (nepotrebno), smanji (ono što ne trebaš), ponovno iskoristi (ono što imaš), kompostiraj i ispravno recikliraj. Recikliranje mi je na posljednjem mjestu jer su prirodni resursi ograničeni i vrijedni te ih treba koristiti racionalno i odgovorno, a i recikliranje isto tako zahtijeva energiju, rad, emisije CO2. Osobno stavljam naglasak na reduciranje količine otpada koji proizvodim u svakodnevnom životu, a to se najučinkovitije radi planiranjem kupovina i korištenjem višekratnih alternativa.”

ZAMJENA ZA PLASTIKU: S promjenama sam počela još 2017. godine kad na tržištu nije bilo dostupno toliko ekoloških alternativa. Tada sam izrađivala prirodnu pastu za zube, dezodorans i slične potrepštine, ali sad već postoje kvalitetne održive alternative koje svakodnevno koristim i preporučujem svojoj zajednici pratitelja. Recimo, sve što koristim u kupaonici je bez plastike – četkica od bambusa, krema za pranje zuba u staklenci, svileni konac za zube, kruti šampon i sapun, ulje ili maslac za tijelo. Isto je i u kuhinji – koristim prirodne ili višekratne opcije. Preporuka za sve one koji žele napraviti prve ekokorake – predlažem da započnu s jednim područjem života (primjerice, s kupaonicom ili kuhinjom), nakon čega će tražiti koje još održive alternative mogu uvesti i u drugim područjima svog života.”

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli ᴛɪʜᴀɴᴀ ᴠ. | ᴇᴄᴏ ᴇɴᴛʜᴜꜱɪᴀꜱᴛ (@ditch.plastic.croatia)

THROWAWAY KULTURA: “Recept nije (pre)težak – odmaknuti se od navika potrošačkog društva, ne pratiti trendove koji nameću kupnju uvijek novih i često nepotrebnih stvari. Sjećam se svoje bake i života koji je vodila – hranu je uzgajala u vrtu i koristila ju je u potpunosti. Ništa se nije bacalo, kupovala je kvalitetnu odjeću koja je trajala godinama, stvari su se popravljale, ljudi su se više kretali i družili. Čini mi se da je potrebno malo usporiti jer nas užurbani konzumeristički način života i throwaway kultura udaljuju od prirode i ljudi. Tim malim promjenama nećemo ništa izgubiti zato što živimo u društvu obilja, a mislim da ćemo puno dobiti na kvaliteti života te doprinijeti zdravijem i čišćem okolišu, kao i vlastitom zdravlju.”

ŽIVOT U SKLADU S PRIRODOM: Trudim se ono što sam naučila i iskusila prenijeti i na druge. Dio edukacije provodim kroz građansku ekološku inicijativu Ditch Plastic Croatia gdje se bavim edukacijom pojedinaca, djece i zajednice kroz različite ekološke radionice i predavanja. Drugi dio odnosi se na djelovanje kroz platformu THE GREEN HUB koja je usmjerena na pružanje održivih usluga tvrtkama, s najvećim naglaskom na edukaciju zaposlenika o različitim ekološkim temama kroz predavanja i radionice. Mislim da ljudi sve više shvaćaju i brinu se o tome koliko otpada stvaraju, pogotovo s uvođenjem obveze razvrstavanja otpada u pojedinim gradovima, ali smatram da je to tek početak jer je recikliranje zadnja stepenica u hijerarhiji ispravnoga gospodarenja otpadom.

UMJESTO STVARI, SKUPLJAJMO DOŽIVLJAJE: Stvar bez koje ne mogu nije stvar, nego ljudi i doživljaji. Izrazito sam društvena osoba i najviše se volim družiti s dragim ljudima, provoditi vrijeme u prirodi i doživljavati nova iskustva, putovati na različita mjesta te upoznavati nove ljude, običaje, hranu i kulture. Ipak, ako trebam izdvojiti nešto bez čega ne mogu trenutačno – to je moja dnevna šetnja do Cmroka i ručak koji napravim nakon nabavke namirnica na Dolcu.

Pročitajte: 5 žena odlučnih u naumu da očuvaju prirodu upitali smo što ih motivira

Marko Capek: “Promjena kreće iz ljubavi prema samome sebi”

Marko Capek živi ekološki neinvazivnim načinom života, tj. trudi se proizvoditi što manje otpada, reciklirati, ponovno upotrijebiti stvari koje su mu potrebne za život te svjesno trošiti što manje energije. Postupno je promijenio svoj život, a nada se da će kroz rad u udruzi Terra Hub te savjetima na webu odrzivizivot.net potaknuti i druge da slijede njegov primjer. Posebno djecu, koja odrastaju s određenom dozom anksioznosti i straha od svijeta u kojemu klimatske promjene više nisu samo nešto što gledamo u filmovima katastrofe…

LJUBAV PREMA SAMOME SEBI: Petnaestak godina bavim se zaštitom okoliša i osvijestio sam veličinu problema. Neka mjesta koja sam posjećivao s odmakom od recimo deset godina strahovito su se promijenila. Tako imamo primjera i plaža gdje su nekoć djeca skupljala školjkice, a danas sakupljaju plastiku. Meni je okidač za ozbiljnu promjenu bilo moje zdravstveno stanje i tada sam shvatio da promjena kreće iznutra prema van. Okružio sam se zdravijim stvarima, nisam više htio trošiti vrijeme na lošu hranu i loše odnose. Sve zapravo kreće iz ljubavi prema samome sebi – ako voliš sebe, onda ćeš i pokušati biti dobar prema sebi, tj. živjeti u takvom svijetu, u čistom ambijentu, ekološki neinvanzivnim načinom život.

POKAZATI SVOJIM PRIMJEROM: Neke stvari išle su pomalo, a neke sam odmah zamijenio i pronašao alternativu. Ne bih rekao da je teško, treba puno volje i namjere. Moramo shvatiti da svi mi samo pomičemo trenutak te nužne promjene. Nećemo je moći izbjeći, naše zdravlje ili okoliš će nas prisiliti na to. Posljednjih desetak godina proizvodim svoju kozmetiku, od deterdženta do krema, većinom se veganski hranim i u samom startu imao sam 50 % plastike manje. Prostor u kojem živim većinski je uređen namještajem koji smo ponovno iskoristili, obnovili, uredili, nešto popravili, obojili. Većina odjeće koju kupujem je iz second-handa, umjereno trošim energiju i vodu. Uz sve to, živim normalnim životom i ništa mi ne nedostaje.

EKOLOŠKI OTISAK UGLJIKOVOG DIOKSIDA: U svijetu trenutačno nema dovoljno kapaciteta da bismo obradili svu količinu otpada koju stvaramo. Naš sustav mora se tehnološki unaprijediti, a drugih 50 posto je na nama građanima, da smanjimo ekološki otisak. Sada možda imam jednu šaku plastike mjesečno i još nisam napunio jednu ZG vrećicu od početka uvođenja. Moj CO2 otisak je 2,5 tona godišnje, s obzirom na energiju, vodu, transport vode i ostalog te auto koji koristim. Oko 2,5 tone i ispod razina je po znanstvenim istraživanjima potrebna za održiv život. Prosjek Hrvatske je 4 %, Europe više od 6-7 %, a SAD i Australija više od 15 tona po osobi.

ODRŽIVI NAČIN ŽIVOT: Ne smijemo zaboraviti kako se velika količina plastike ne može reciklirati, pa treba razmišljati na način da je ni ne proizvodimo. Izbacio sam polistiren (recimo stiropor, pakiranja hrane iz dostave) što se ne može reciklirati, a izbacio sam i PVC. Ako kupujem plastiku, kupujem polietilen pod brojem 2 i 4 jer se lakše reciklira. Dobro gospodarim energijom i vodom. Jedna od neodrživih praksi je i neracionalno korištenje energije – većina se zgrada grije na više od 24 °C. Ljudi recimo koriste automobile da bi otišli na kavu, a sve to možemo i drukčije. Koristiti bicikl, ili se prošetati, smanjiti grijanje, sjesti i pojesti umjesto naručiti dostavu itd.

SNAGA POJEDINCA: Ne trebamo odustati kad pomislimo: “Samo ja to radim, pa to ništa ne znači”. Pojedinac može puno toga promijeniti. Kad sam krenuo živjeti takvim načinom života, pokazivati svojim primjerom da se može, oko mene su se okupili ljudi koji su i sami poželjeli tako živjeti. Ne treba se bojati i izgubiti volju da se svijet može promijeniti, a posebno tako ne bi trebali razmišljati mladi. Mislim da mi možemo preokrenuti stanje i možemo bolje. Samo trebamo donijeti odluku, imati volje i strpljenja. Korak po korak i za godinu dana možemo živjeti puno bolje…

Marina Matijević: “Održivost nije sprint, već maraton”

Marina Matijević svoj život je promijenila postupno. Svakodnevno istražuje i educira druge kroz svoj Instagram profil i web-stranicu Ja bolji građanin. Na svom primjeru shvatila je važnost edukacije, ali i težinu odgovornosti koja je na svima nama…

ŽRTVE KONZUMERIZMA: Trudim se živjeti i stvarati što manje otpada, ne vodim zero waste lifestyle i mislim da je to gotovo i nemoguće u uvjetima gradskog stana bez balkona gdje ja živim. Pronalazim održivije zamjene za proizvode, pazim na potrošnju energije, kupujem u rinfuzi sve što mogu, religiozno odvajam otpad, ne bacam hranu… Problem je baš u ovoj mojoj generaciji i malo starijima jer mi smo žrtve konzumerizma. Sustavnu edukaciju o održivosti nismo nikad dobili, a sad smo voditelji kućanstva, odgovorni za promjene.

UVIJEK POSTOJI ALTERNATIVA: Za dosta stvari vezano za samu higijenu ima alternative i tome bismo trebali svi težiti jer osvrnite se u svojoj kupaonici i provjerite koliko trenutačno imate otvorenih plastičnih ambalaža koje koristite svakodnevno, a imamo sjajnu alternativu u vidu krutog oblika. Dakle sapun, šampon, regenerator, pjena za brijanje, losion za tijelo – sve to možete kupiti u krutom obliku koji je najčešće samo u papirnatoj ambalaži. Oko toga se čak ne morate ni dodatno potruditi jer sve je dostupno u lokalnim drogerijama. Omekšivač sam potpuno izbacila – nevjerojatno je na koliko je razina taj proizvod štetan i to ne samo po okoliš nego i naše zdravlje. Za deterdžente imam izazov pronaći odgovarajući ekološki budući da sam majka, a znate kako to ide s mrljama od trave i blata.

EDUKACIJA KAO KLJUČ SVEGA: Visoka razina neinformiranosti građana o cjelovitoj održivosti i vlastitoj ulozi u istoj dovodi do toga da se ne uključujemo u onolikoj mjeri koliko bismo trebali. Taj je stav prvo što trebamo mijenjati. Sve društvene skupine pod hitno trebaju početi raditi na promjeni jer održivost je rješenje za bolje društvo u cjelini. Moje radionice su koncentrirane, najčešće korporativne, za tvrtke, ali su isto tako prilagođene svakoj tvrtki i niti jedna nije ista. No uvijek ima pitanja i svi se trude saznati više. Najčešće dolaze oni koji se već trude oko održivih navika, dok je oni kojima je radionica najpotrebnija zaobilaze.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Ja Bolji Građanin (@jaboljigradjanin)

JA BOLJI GRAĐANIN: Na stranici www.jaboljigradjanin.com kategorija “Bolja kuhinja” najčitanija je, što je lijepo vidjeti jer tamo njegujem temu otpada od hrane. Naime, u Hrvatskoj godišnje u kućanstvima i poslovnom sektoru nastane 286 379 tona otpada od hrane ili 71 kilogram po stanovniku. Rekla bih da je borba protiv otpada od hrane moja tema broj 1 i pratitelji je jako vole, a savjeti koje dijelim uistinu su laki i praktični te ne iziskuju velike promjene kojih se ljudi boje. Druga je tema svakako preparativna kozmetika.

MALE ALI VAŽNE PROMJENE: Ne bih sugerirala rez, učinkovitije je pomalo i temeljeno na edukaciji. Mi se kolektivno moramo mijenjati jer zelena tranzicija nije opcija, već nužnost. Eksploatacija prirodnih resursa je pretjerana, što dodatno utječe na klimatske promjene i ekološku krizu. No krenite postupno, donesite odluke koje su vama prihvatljive i krenite. Recimo, sljedeći put, umjesto da sjednete u auto i odvezete se do dućana, prošećite ili idite javnim prijevozom. Nemojte baciti natučenu jabuku, već ju pojedite ili iskoristite u nekom receptu iako nije oku privlačna. Smanjite grijanje samo za jedan stupanj… To su male promjene, ali itekako važne za buduće generacije.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Ja Bolji Građanin (@jaboljigradjanin)

Foto: Privatne fotografije