Kako joj je operacija smanjivanja grudi poboljšala kvalitetu života, otkriva nam Željka Molnar

Domaća lifestyle blogerica i stručnjakinja za digitalni marketing Željka Molnar, poznata i pod imenom Lia Stazia, ostvarila je sebi želju o kojoj sanja već 20 godina i odlučila se na operaciju smanjivanja grudi.

U iskrenom razgovoru koji možete pročitati niže, Željka otkriva što ju je motiviralo na ovaj korak, kako je prošla kroz cijeli proces te kako je operacija utjecala na njezin život. Pričali smo o njenim stavovima o estetskoj kirurgiji, društvenim pritiscima i idealima ljepote, kao i o važnosti samoprihvaćanja i samopouzdanja.

Željkina priča definitivno naglašava važnost otvorenog razgovora o svim aspektima estetske kirurgije, uključujući i one koji se rjeđe spominju, te samim time i pruža podršku ženama koje razmišljaju o sličnom zahvatu.

Jer, činjenica je da se u medijima, kao i samom društvu, puno češće i više raspravlja o operacijama povećanja grudi, dok se operacije smanjenja grudi često marginaliziraju iako mogu značajno poboljšati kvalitetu života mnogih žena. Ovo iskustvo koje je ona prošla može biti inspiracija svim ženama koji razmišljaju o sličnom koraku ili se nalaze na sličnom putu, a imaju bezbroj pitanja ili se ne usude.

A sve detalje, postupak, osjećaje prije, tijekom i nakon operacije smanjivanja grudi Željka je podijelila upravo s nama!

Što te potaknulo na odluku o smanjenju grudi i koliko je trajalo uopće premišljanje o tome hoćeš li to napraviti ili ne?

Još od svoje 15. godine maštam o ovoj operaciji i nikad nisam sumnjala u svoju odluku, unatoč mišljenjima okoline. Moja odluka je od početka bila čvrsta i isključivo moja. Često su mi savjetovali da trebam biti zahvalna na svom tijelu kakvo jest i prihvatiti ga, pogotovo zato što o takvom tijelu maštaju mnoge žene. Nikad me takva mišljenja nisu uzdrmala u odluci; tuđa maštanja uvijek su samo tuđa. Svaka žena ima pravo slušati samo svoj unutarnji glas i donositi odluke koje utječu na njezinu dobrobit.

Uvijek sam vjerovala da veličina grudi ne definira ženstvenost i da svaka žena zaslužuje osjećati se dobro u vlastitom tijelu. Mnoge žene odlučuju se na ovu operaciju i zbog poboljšanja kvalitete života. Velike grudi, a rekla bih i predimenzionirane za nečije tijelo, otežavaju svakodnevne aktivnosti, uključujući sport i druge fizičke aktivnosti, što utječe na fizičko, ali i emocionalno stanje.

Koliko i kako je tekao cijeli proces istraživanja o operaciji, kako si odabrala kamo ići?

S obzirom da sam o ovoj operaciji razmišljala dugi niz godina, stalno sam pratila radove estetskih kirurga i bila sam dobro upućena u temu. Rad dr. Rebeke Held odmah mi je privukao pozornost; svaka njezina objava rada pružala mi je mir i osjećaj da se mogu prepustiti u njezine ruke s potpunim povjerenjem. Naravno, bilo mi je iznimno bitno vidjeti rad gdje je riječ o smanjenju grudi s obzirom na to da sam drugdje uglavnom viđala povećanje te da konačni rezultat izgleda što prirodnije.

Dodatan mir svakako je proizlazio i iz činjenice da je riječ o ženi jer sam znala da ću na taj način cijeli proces proći potpuno opušteno i otvoreno. Oduvijek mi je veličina košarice privlačila velik niz različitih muških komentara, od poznanika, nepoznatih pa čak i liječnika. Osjećala sam da je ovo situacija u kojoj želim biti potpuno opuštena pred liječnikom te da će žena puno bolje razumjeti razloge, želje i osjećaje koji dolaze uz ovakve grudi.

Kako izgleda cijeli konačan put do trenutka operacije, ali i sama operacija, možeš li nam detaljnije ispričati?

Sve započinje s konzultacijama. Kod dileme oko izbora liječnika, svakako savjetujem konzultacije sa svakim od njih. Razgovor i pristup liječnika pomoći će oko donošenja odluke. Pripremite pitanja. Koliko god mislite da ste možda istražili sve o operaciji te da će vam liječnik dati detaljne informacije, uvijek je dobro dodatno porazgovarati. Smatram da je kod svake operacije bitno da se osjećaš mirno, ali i samopouzdano u svoje znanje o cijelom zahvatu te kako postupati prije i poslije.

Zatim slijedi dogovor oko termina. Kako postupati večer pred operaciju i to jutro, detaljno vas upute. Prvo slijedi papirologija, zatim razgovor s anesteziologom, i na kraju dogovor s liječnikom i crtanje novog oblika grudi. Cijeli dio s anestezijom vrlo je elegantan, tako da se zapravo samo probudite u krevetu s novim grudima. Operacija traje dva i pol do tri sata. Ostajete na promatranju još nekoliko sati kako bi se osiguralo da je sve u redu, nakon čega vas otpuštaju kući.

Nakon operacije, sâm dolazak kući i oporavak kod kuće – na što je posebno potrebno paziti?

Kući se dolazi isti dan, što je odlično jer ste na svom terenu, potpuno opušteni. Ostatak dana je najbolje mirovati, a idućih nekoliko dana paziti da se ne oslanjate na ruke pri ustajanju. Spava se na leđima i ne podiže se ništa teško – prvih tjedan dana ništa teže od kilograma. Prvi dan nosi se steznik, a već drugi se nosi medicinski grudnjak, što postaje puno udobnije. Meni osobno nije smetao steznik. Osjećala sam se sigurno u njemu. Ležanje na leđima sam si olakšala trudničkim jastukom u obliku slova U, a oporavak unaprijed pripremljenim obrocima. Prvih par dana puno znači pomoć bližnjih.

Možeš li sada, nakon što je gotovo, reći da si bila dobro upućena u cijeli proces i u sve informacije?

Doista jesam, zapravo jedinim iznenađenjem mi se pokazala činjenica da je oporavak puno lakši od onog što sam ja zamišljala, i da je bol minimalna.

S kakvim emocionalnim izazovima si se nosila tijekom svog ovog vremena – od svih trenutaka prije, tijekom i nakon operacije?

Za mene je to bio cijeli jedan rollercoaster. Prvi dogovoreni termin operacije bio je u prvome mjesecu te je odgođen dva dana prije zbog moje asimptomatske korone. Sljedećih mjesec dana nisam smjela pod anesteziju, a termin operacije visio je u zraku. To me dosta uzdrmalo i rastužilo; trebalo mi je nekoliko dana da prihvatim tu situaciju. Previše sam se veselila cijeloj operaciji, odbrojavala dane, kupila novu odjeću za putovanje koje sam planirala sa sestrom, zapravo – isplanirala sam si cijelu godinu prema operaciji.

Novi termin iznimno me razveselio jer sam znala da ću ljeto dočekati u svom novom tijelu. Neke druge zdravstvene situacije su me ponovno uzdrmale emotivno, pa sam zaključila da se više neću veseliti kako bih samu sebe poštedjela mogućeg razočaranja. Tako sam ja noć prije operacije i dalje sebi govorila: “Hej, još ništa nije sigurno! Nemoj se prerano veseliti! Veseli se kad se probudiš iz anestezije!”

Trebali ste me vidjeti to jutro, jedva sam sklapala smislene rečenice, imala smiješne izjave, grlila sestru pri dolasku u polikliniku i skoro se onesvijestila od uzbuđenja par minuta pred operaciju kad sam shvatila da će se ona zaista i dogoditi.

S tim da bih rekla kako te ništa ne može pripremiti na tu sreću i olakšanje koje osjetiš nakon same operacije.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Željka Molnar (@lia_stazia)

Možeš li reći da je u svemu bio prisutan i strah, tjeskoba?

Mogu i ne mogu. Bila sam sto posto sigurna da je odluka ispravna, te sam samo gledala u budućnost. Strah je normalan jer vas očekuje nešto nepoznato. I mislim da je doza straha pred bilo kakvu operaciju potpuno normalna. Ali strah vrlo brzo zamijenite drugim, ugodnijim osjećajima. Znate ono kako kažu – boli poroda se ni ne sjećate kasnije. Ja to ne mogu potvrditi jer to iskustvo još nemam, ali mogu reći da sad razumijem što pod time misle.

Iako je još “friško”, kako je za sada operacija utjecala na tvoju intimnost, samopouzdanje i druge aspekte života?

Pitajte me opet za pola godine, imat ću puno konkretniji odgovor na ovo! Ali samopouzdanje! O njemu vam mogu pričati! Ovakvu vrstu samopouzdanja nisam osjetila nikad u životu. Baš uživam sad u tome!

Grudi su mi narasle na D košaricu još u osnovnoj školi, te su nastavile rasti kroz srednju školu i zadnju veličinu (G) zauzele godinu dana pred operaciju.

Nikad nisam osjetila što znači kupiti si bikini koji zapravo želim. Koliko se god to činilo banalnim, probajte zamisliti djevojčicu u pubertetu (prvu menstruaciju sam dobila u trećem razredu osnovne škole, pa kad kažem djevojčica zbilja to i mislim) koja kupaći kostim i grudnjake kupuje na odjelu za “bake” i kako se pritom osjeća.

Bit ću potpuno iskrena, smatram da ću tek sad otkriti intimu u pravom smislu te riječi i jedan novi level odnosa s parterom. Jedan potpuno novi odnos sa sobom samom i vlastitim tijelom!

Kako trenutno teče tvoj oporavak?

Odlično! Samu sebe podsjećam na to da budem pažljiva prema sebi, ali podsjeti me i tijelo. Doista sam zahvalna na tome da mi je posao takav da sam se prvih dva tjedna mogla posvetiti potpuno sebi i oporavku. Predugo sam o ovom maštala i zbilja sam si na prvome mjestu!

Moj posao je dinamičan i pola posla je fizičkog tipa, ali tko god radi uredski posao, može se vratiti svom poslu par dana nakon operacije.

Kako si se nosila s mogućim reakcijama okoline na tvoju odluku o operaciji i na promjene koje su uslijedile, to jest kakve su uopće reakcije sad nakon svega?

Za moju operaciju znali su bližnji i klijenti, koji su u potpunosti podržavali odluku. Ako je itko bio nesiguran, to je bilo više iz brige za moje dobro. Svi su oduševljeni rezultatima i puni pozitivnosti, dijele sa mnom moju sreću. Zbilja vide koliko je to divna stvar koju sam napravila za sebe. Sestra me vidjela samo preko videa jer živi u drugoj državi, ali joj je prvi komentar bio kako mi se promijenila cijela energija.

Često reakcije koje nisu razumijevajuće proizlaze iz nedostatka znanja o izazovima s kojima se suočavaju žene s velikim grudima, a ne iz zle namjere. Tijekom svih ovih godina, otkad maštam o ovoj operaciji, svoju želju za njom nisam nikad krila, otvoreno sam o tome razgovarala te sam se na svako: “Zašto? Nemoj to raditi!” trudila odgovoriti edukativno umjesto obrambenim stavom kojim opravdavam svoju želju.

Važno mi je ovo spomenuti, zbog svake žene koja ovo čita i suočavala se sa sličnim komentarima te je oni možda i koče da ostvare svoju želju, da odluke o našim tijelima, našem zdravlju i kvaliteti života trebamo donositi sami.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Željka Molnar (@lia_stazia)

Sad kad pogledaš unazad i nakon zahvata – kakav savjet bi dala dala drugim ženama koje razmišljaju o smanjenju grudi ili prolaze kroz slično iskustvo te kako bi ih potaknula da donesu najbolju odluku za sebe? S obzirom na to da najčešće pričamo o tome kako većina žena želi povećanje grudi…

Ovo pitanje baš se divno nadovezuje na ono što sam stvarno željela istaknuti kao nastavak na prethodni odgovor.

Važno mi je spomenuti, zbog svake žene koja ovo čita i suočavala se sa sličnim komentarima, te je oni možda i koče da ostvare svoju želju, da odluke o našim tijelima, našem zdravlju i kvaliteti života trebamo donositi sami. Nismo dužni opravdavati svoje želje i odluke. Ako smatraš da je operacija prava stvar za tebe, važno je da se usmjeriš na to što je najbolje za tebe bez obzira na mišljenja drugih. To je tvoje tijelo, tvoj život i tvoja sreća.

Razgovarajući nedavno sa ženama na Instagramu, rekla bih da je strah svima zajednička briga i kočnica. To je jedan vrlo normalan osjećaj, ali i prolazan! Vrlo brzo ga zamijenite euforijom, adrenalinom, srećom, olakšanjem… te oni budu puno snažniji od početnog straha.

Strah sa sobom veže često i postoperativnu bol – je li podnošljiva, kolika je? Ako joj moram dati brojku, onda je ona 3 od 10 u kratkim momentima, ali uglavnom je nema. Osobno mi je puno jača i neugodnija menstrualna bol. Pričala sam sad u cijeloj ovoj fazi oporavka i s drugim ženama, koje su mi također potvrdile da bol stvarno ne osjećaju, samo olakšanje i zadovoljstvo.

Pričajmo malo i o onom financijskom dijelu… Jesu li troškovi operacije prihvatljivi?

Što je prihvatljivo, danas je dosta individualno. 🙂 Kad sam dogovorila termin operacije, novac za nju nisam imala. Tada sam imala neke druge prioritete za koje sam štedjela, ali sam si obećala da ću ga na datum kad je potreban imati. Do operacije sam imala sedam mjeseci, dovoljno da napravim sve što je u mojoj moći da si to ostvarim. Postavila sam si prioritete i jasan cilj. Radila sam, štedjela, pametno raspolagala novcem i skupila potreban iznos.

U redu je popričati i s odabranim doktorom/poliklinikom o načinima plaćanja. Znate onu: gdje ima volje, ima i načina. Također, ova operacija može biti potpuno besplatna, tj. može ju pokriti zdravstveno osiguranje, ukoliko se nalazima potvrdi da je ona medicinski potrebna.

Cijelu proceduru oko tog ne znam jer sam od početka željela operaciju kod dr. Held, ali znam da vam liječnica opće prakse daje uputnicu za pregled kod državnog estetskog kirurga i da je to prvi korak.

Kako bi opisala svoje stavove o estetskoj kirurgiji općenito? Smatraš li da društveni pritisci i ideali ljepote utječu na odluke žena o estetskim zahvatima?

Estetska kirurgija važan je dio moderne medicine koji može značajno doprinijeti kvaliteti života i samopouzdanju. Osobno smatram da svatko ima pravo odlučivati o svom tijelu, pod uvjetom da su te odluke donesene s ljubavlju prema sebi, promišljeno i iz pravih razloga.

Društveni pritisci i ideali ljepote definitivno imaju svoj utjecaj, no rekla bih da je važno da oni koji razmatraju estetsku kirurgiju to čine iz želje da poboljšaju svoje vlastito tjelesno i emocionalno iskustvo, a ne da udovolje očekivanjima drugih.

Estetska kirurgija može biti divan alat za osnaživanje ljubavi prema sebi. Podržavam svakoga tko se odluči na takav zahvat kao način da unaprijedi svoje samopouzdanje i osjećaj dobrobiti, uvijek s nadom da su te odluke donesene s pažnjom i uz potporu stručnjaka. Volite sebe i dopustite si da se osjećate najbolje moguće u vlastitoj koži – to je prava snaga estetske kirurgije.

I, na kraju, kako bi istaknula važnost samoprihvaćanja i samopouzdanja u ovom kontekstu, koliko je bitno za svaku ženu?

Samoprihvaćanje i samopouzdanje igraju ključnu ulogu u životima svih žena. Kad žena donosi odluke temeljene na ljubavi prema sebi samoj, teži poboljšanju vlastitog samopouzdanja i usklađuje svoj izgled s onim kako se stvarno osjeća iznutra, estetski zahvati mogu imati pozitivan i transformativan učinak.

Važno je da te odluke nisu reakcija na društvene pritiske ili nerealne standarde ljepote, već odraz želje za skladošću vlastitog fizičkog izraza s unutarnjim osjećajem sebe. To je, na kraju krajeva, ključno za dugotrajno zadovoljstvo i sreću.

Koji su tebi bili najkorisniji resursi koji su ti pomogli da se nosiš s izazovima koje si možda imala – možda neki hobi, razgovori s prijateljicama?

Boravak u prirodi omogućio mi je da se kompletno povežem sa sobom. Odlazak u šetnje i prirodu već je gotovo godinu dana sastavni dio mog života. U ovom periodu pripreme za operaciju i oporavka, posvetila sam se ponovno slikanju, sa željom da ponovno probudim svoj talent. Vjerujem da to sve proizlazi iz želje za brigom i posvećenosti sebi, njegovanju sebe i svojih kvaliteta. Valjda sam zato i nesvjesno birala motive cvijeća, simbole koji su odražavali moje misli o važnosti nježnosti prema sebi.

Imaš li potpunu podršku obitelji i prijatelja?

Uistinu mogu biti zahvalna na podršci koja mi je pružana svakodnevno. Prijatelji, sestra i dečko pružali su mi snagu, prisutnost i razgovor kad god mi je to bilo potrebno i ne mogu dovoljno istaknuti koliko mi to znači.

Foto: Privatna arhiva