Spremamo se u posjet prijateljima koji su se uselili u novi stan. Želimo im kupiti tavu za palačinke, no ne znamo koja je primjerena indukcijskom kuhalu kakvo sad imaju. Na većini tava nema deklaracija na hrvatskom, a iz oznaka nismo uspjeli saznati koju odabrati, požalila se čitateljica.
“Emajl, željezo, lijevano željezo (gus), bakar i nehrđajući čelik (inoks) najčešći su materijali od kojih se izrađuje posuđe za kuhanje koje može imati i keramičke, teflonske ili granitne premaze”, rekla je Ivana Habek Ročić, voditeljica poslovnice tvrtke Protrade koja prodaje kuhinjsko posuđe. Svaka vrsta traži drukčiji pristup kuhanju i održavanju, pa izbor posuđa ovisi o navikama koje pojedini imaju u kuhinji.
Najzdravije suđe
“Kao najzdravije za uporabu u kućanstvu preporučuje se emajlirano, gusano ili željezno posuđe. Emajlirano suđe je napravljeno na bazi stakla i nema štetnih sastojaka. U njemu se skuhana hrana može i čuvati, ali nakon što se ‘okrhne’ dio emajla, ne bi ga više trebalo koristiti”, kaže Ivana Habek Ročić.
Dodaje i kako je posuđe od gusa također dobro jer je napravljeno od prirodnog materijala, a i ono je najčešće “presvučeno” slojem emajla kako bi se u njemu mogle kuhati sve namirnice, uključujući kiseline. I u takvim posudama hrana se može i čuvati. Ali ako je posuda od čistog željeza, bez premaza, ne preporučuje se čuvati hranu u njima.
Gusani lonci odlično provode toplinu i dugo je zadržavaju, mogu se koristiti na svim grijaćim pločama i u pećnici, a mogu i u perilicu. Mali nedostatak im je težina.
“Od običnog željeza najčešće rade tave koje podnose vrlo visoke temperature, što je bitno kod pečenja mesa. Ali u željeznim posudama bez premaza ne preporučuje se čuvanje hrane”, upozorava Habek Ročić.
Bakreno suđe – prednosti i mane
Bakreno posuđe lijepo izgleda i dobro provodi toplinu, pa je hrana brže gotova. S unutarnje strane uvijek je presvučeno nehrđajućim čelikom (inoks) jer se u čistom bakru zbog kemijskih reakcija ne preporučuje kuhanje. Ali takvo posuđe se mora prati ručno.
Nehrđajući čelik – što trebate znati?
Najčešće se u kućanstvima koristi posuđe od inoksa jer je lako za održavanje i rukovanje. Može se stavljati na indukcijske ploče i prati u perilicama posuđa.
Za takvo posuđe koristi se nehrđajući čelik s oznakama 18/10 ili 18/0. Bolji je inoks 18/10, a može ga se prepoznati po tome što će se magnet na njega čvrsto “zalijepiti”.
Inoks posuđe nije dobro za ljude koji su alergični na nikal jer se on koristi kod proizvodnje. Prema nekim istraživanjima, ni u tom posuđu se ne preporučuje čuvanje hrane.
“U gusano i željezno posuđe prije prve uporabe treba staviti ulje i postupno ga zagrijavati te izliti nakon što se zadimi i posudu obrisati papirnatim ručnikom”, kaže Ivana Habek Ročić.
Dodaje kako bi uz takvo posuđe kupac doista trebao dobiti uputu za korištenje. I tih se preporuka treba držati jer će se tako i posuđu produljiti rok uporabe.
Oprezno sa suđem s premazima!
Na posuđe premazano keramikom, teflonom ili granitom treba jako paziti. Ako se premaz ošteti, treba ga baciti.
Na koju ploču ide koje suđe?
Na plin se brzo kuha i lako se regulira temperatura. Dobro je imati posuđe s debljim dnom, koje dulje čuva temperaturu nakon što se zagrije, pa se plin brzo može “smanjiti”.
Klasični štednjaci na struju obično imaju četiri “ringa” ili okrugle ploče. One mogu biti obične ili brzogrijuće i različitih su promjera. Kuhanje je jednostavno, no troše puno struje.
Staklokeramička ploča štedi energiju i lako se čisti. Nalikuje na indukcijsku, ima zaštitu od prekipljavanja, timer, funkciju održavanja topline, a može se upravljati gumbima ili na dodir.
Posuđe koje nije za indukcijsku ploču sama ploča neće prepoznati i javljat će pogrešku pa se neće upaliti. No, može prepoznati željezno posuđe koje će se zagrijati pa deformirati.
Lonci, teće ili rajngle od nehrđajućeg čelika, emajla, gusa i vatrostalnog stakla najbolji su za pećnicu, ali ne smiju, naravno, imati dijelove od plastike i gume na poklopcima i ručkama.