Stručnjaci savjetuju: Kako smiriti tjeskobu koju osjećamo zbog kaosa oko nas?
Koliko god staloženi bili, svi dobro znamo onaj osjećaj straha i nemira koji nam može uzrokovati iznenadni poziv usred noći, šokantna vijest u medi...
Psihologinja koja se bavi razvojem djece kaže kako postoje sitne laži koje djeci ne bi trebalo govoriti, jer je bolje da se ona nauče nositi s razočaranjem nego da ih tako štitimo.
Većina roditelja u razgovoru sa svojim klincima povremeno je izrekla poneku laž, najčešće uz opravdanje da ne žele povrijediti dijete, izazvati kod njega frustracije ili mu laskanjem žele malo podići samopouzdanje, no psihologinja dr. Tovah Klein, autorica knjige o dječjem razvoju, inače iz Barnadovogo centra za razvoj djece, kaže kako je puno bolje naučiti ih da se nose s razočaranjem nego lagati im.
Izdvojila je 11 najčešćih laži koje roditelji govore djeci, te istaknula koje bi, možda, bilo bolje izbjegavati:
1. Ovo je najbolji crtež koji sam ikad vidio
Povratak djeteta iz vrtića koje je cijelo umrljano bojicama i donosi vam svoj crtež nije situacija u kojoj se treba diviti umjetnosti i kreativnosti, no roditelji to često čine. Srećom, dr. Klein kaže kako u tome nema štete.
“To je dio odnosa između roditelja i djeteta, reći mu: ‘Volim te i volim ono što stvaraš’, no ne znači da to morate ocjenjivati. Iskoristite to za pozitivan komentar: ‘Toliko puno bojica si koristio i imaš tako puno oblika na papiru’, na primjer. Jer, ako djetetu prečesto govorite: ‘Ovo je najbolje što si napravio’, ta rečenica s vremenom gubi smisao i postaje “prazna”.”
2. Ručak koji si pripremio je izvrstan
Prisjetite se samo situacija kad ste pomagali u kuhinji, ili ste dobili priliku po prvi puta pripremiti nešto za cijelu obitelj – vjerojatno nije završilo kao djelo majstora kuhinje. Pa, čak i ako je bilo nejestivo, roditelji su često skloni tome pojesti baš sve što ste im servirali i hvaliti to na sva usta, jer su uzbuđeni zbog toga da ste to vi skuhali.
“Opet, bolje je pohvaliti djetetov trud, a ne rezultat. Jer.djeca dobro znaju kad zapravo niste iskreni”, kaže dr. Klein.
3. Oprosti, ostali smo bez keksa
O, da! Ponekad je lakše lagati da ste ostali bez keksa u kući, nego se svađati sa svojim mališanom oko toga zašto ih ne smije jesti prije ručka, ili jesti kekse umjesto ručka. No, dugoročno je korisnije biti iskren, kako kaže dr. Klein.
“S malim djetetom je ponekad lakše prebroditi tu situaciju tako da mu slažete da keksa više nema, no iskreni odgovor je ipak bolji jer uči dijete da se razvijaju u mentalnom smislu – uče razmišljati o argumentima, pronaći svoje i slično. Dakle, povremeno možete izbjegavati raspravu sa sitnim lažima, no kad možete, objasnite mu zašto ih ne mogu dobiti”, savjetuje.
4. Trgovina igračkama sad ne radi
Trgovina igračkama, dućan sa slatkišima, zoološki vrt… sve su to mjesta koja su misteriozno zatvorena kad roditelji postanu preumorni od rasprave zašto u nekom trenutku ne možete tamo, jer dijete “baš sad” treba novu igračku ili lizalicu.
To je bezazlena laž, od nje nema štete i možete si njome pomoći ponekad, kako tvrdi psihologinja.
5. Zubić vila ili Djed Mraz ostavili su to za tebe
Dijete voli vjerovati u postojanje nekih mističnih likova. I pritom je najbolje dopustiti da vas ono vodi. Dakle, nemojte mu razbiti mjehuriće nade, već radije pitajte: “Što ti misliš tko ti je to ostavio?”
6. Ne gledaj u križ, tako će ti oči ostati
To je, zapravo, mit. No, to ne može spriječiti roditelje u pokušaju da na taj način natjeraju dijete da se prestane kreveljiti na obiteljskoj fotografiji.
7. Još malo pa smo stigli
Obiteljska putovanja nerijetko znaju biti naporna, a ova rečenica čini ih još gorima, jer to “još malo…” zapravo može značiti bilo što.
8. Pas, maca ili ribica su “samo zaspali”
Zlatne ribice nisu poznate po dugom životnom vijeku, a i drugim kućnim ljubimcima jednom dođe kraj. Roditelji često dođu u iskušenje da djetetu ispričaju kako će životinjica sada živjeti na nekoj lijepoj farmi, no dr. Klein kaže kako to mora biti prilika da se djetetu iskreno objasni što se dogodilo te za razgovor o smrti.
“Važno je reći im istinu o smrti ribice, ili psa. To neće preplašiti dijete na način na koji se mi odrasli bojimo smrti. Kao roditelji, često im lažemo o tome jer se bojimo da će ih to rastužiti, no ta im situacija omogućava da postave važna pitanja da bi bolje razumjeli situaciju”, kaže dr. Klein.
9. Ne znam.
Djeca imaju milijun pitanja. Zašto je nebo plavo? Zašto se ljudi razbole? Zašto više nema dinosaura? Roditelj iživciran pitanjima često odgovori s “ne znam”, da bi prekinuo razgovor, umjesto da djetetu objasni barem ono što razumije.
10. Izjednačeno je
Društvene igre ili razne vrste utrka nerijetko znaju završiti time da roditelj presudi kako je “izjednačeno” da bi se izbjegli povrijeđeni osjećaji, ljutnja i bijes. No, za djecu je zbunjujuće ako im roditelji kažu nešto drugo u odnosu na ono što sami vide, upozorava dr. Klein.
“Odrasli to rade jer žele da djeca budu sretna, no djeca zapravo najbolje reagiraju ako im kažemo: ‘Baš smo se opako borili! Vjerujem da ćeš IDUĆI put ti pobijediti!'”, pojašnjava.
11. Pazi što radiš, imam oči i iza
Naravno, ponekad se čini da roditelj doista vidi i očima na stražnjoj strani glave, no riječ je o šestom čulu.