Zašto nas slušanje glazbe uživo čini toliko sretnima?
Digitalno doba omogućilo nam je slušanje streaming servisa u bilo kojem trenutku i uživanje u virtualnim koncertima iz udobnosti doma, ali, ipak, č...
Koliko ste puta nešto poželjeli reći, no odlučili ste progutati i nastaviti kao da ništa nije bilo, ili ste muškarac kojem je u oku zaiskrila suza, ali vam ona iz djetinjstva “muškarci ne plaču” nije dozvolila da ih i pustite slobodno teći?
Sigurno vam se i jedno i drugo dogodilo dovoljno puta da se možete prisjetiti osjećaja frustracije koji je ostao nakon toga, no osim toga, napravili ste i štetu samome sebi.
Naime, slobodno izražavati osjećaje tuge ili ljutnje manje je štetno nego zadržavati ih u sebi, kako su ustvrdili američki znanstvenici.u sklopu istraživanja koje je pokazalo zašto se nakon razgovora s psihoterapeutom ili simpatičnim barmenom – osoba često osjeća puno bolje.
Znanstvenik Matthew Lieberman i njegovi kolege sa Sveučilišta Kalifornija u Los Angelesu objasnio je da razgovor o negativnim osjećajima aktivira dio mozga odgovoran za kontrolu impulsa. Lieberman i kolege obavili su snimanja mozga 30 osoba – 18 žena i 12 muškaraca u životnoj dobi od 18 do 36 godina, pokazujući im pritom fotografije s licima osoba koja su odražavala snažne emocije.
Ustvrdili su da je kod ispitanika, koji je uz fotografiju osobe ljutitog izraza lica dopisao riječ ‘ljutit”, reagirala amigdala – dio mozga koji služi kao spremište emocionalnog pamćenja, naklonosti i strasti.
U kriznim situacijama amigdala preuzima vodstvo – potiče lučenje hormona potrebnih za pripremu borbe, mobilizira centre za pokrete, krvožilni sustav, mišiće utrobe i lučenje adrenalina, a u borbi za opstanak osjećaji nadvladavaju razum.
Dakle, kad su od ispitanika zatražili da uz fotografije dopišu riječi poput tužan ili ljutit, ustvrdili su da se kod ispitanika koji su uz fotografiju dopisali riječ ‘ljutit’ reakcija amigdale smanjila, odnosno ublažila. Izražavanje osjećaja izazvalo je sniženu reakciju u amigdali odgovornoj za suočavanje sa strahom, panikom i drugim snažnim osjećajima.
Znanstvenici su u članku objavili da nisu ustanovili bitne razlike u reakcijama između spolova, no prof. Lieberman je podsjetio kako su neke prijašnje studije pokazivale razlike u koristi koju od potencijalnog razgovora o osjećajima imaju muškarci i žene. “Žene su spontanije pa im je možda lakše govoriti o osjećajima, no kad muškarce potaknete na razgovor, i oni će imati jednaku korist od ‘izbacivanja’ emocija”, smatra profesor.