OTKRIVENO JE KAKO APSTINENCIJA djeluje na žensku psihu

Naziv histerija nastao je od grčke riječi “hystera”, što znači maternica. Histerija se smatra vrstom neuroze kod koje su prisutni razni tjelesni, senzorni, motorički i mentalni poremećaji poput napada smijeha i plača, pretjerane razdražljivosti, strepnje, uznemirenosti, tahikardije, mučnine, bolova u različitim dijelovima tijela.

Naziv histerija nastao je tako što su u antičkoj Grčkoj smetnje histerične prirode zapažene prvo kod mladih udovica. Tako su navedeni poremećaji dovedeni u vezu s nezadovoljenim seksualnim nagonom. Zbog toga se dugo vremena smatralo da od histerije boluju samo žene, međutim, ova smetnja može nastati kod oba spola. Tek ‘nedavno’ otklonjena zabluda Pojam “ženska histerija” Američko udruženje psihijatara koristilo je do 50. godina prošlog stoljeća, dok je “histerična neuroza” ostala u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje sve do 1980. godine. Za liječenje histerije veliki broj liječnika koristio je masažu zdjelice i genitalija.

Cilj je bio pacijentice dovesti do “histeričnog paroksizma” ili orgazma koji je izazivao ubrzano disanje, crvenilo kože, vlaženju vagine i kontrakcije abdomena. Ova se praksa najviše koristila u Viktorijansko doba, no početkom 19. stoljeća raširila se diljem Europe i Sjedinjenih Američkih Država. Osim masažom, histerija se liječila vibratorom, koji se pojavio krajem 19. stoljeća.

Američka autorica Rachel Maines u svojoj ga knjizi “Tehnologija orgazma” opisuje kao elektromehanički medicinski instrument koji pomaže histeričnim ženama. Također tvrdi da je pouzdanija metoda od masaže. U Filmu “Hysteria”, redateljice Tanye Wexler iz 2011. godine na šarmantan način prikazano je kako je nastao vibrator. Samo prisilna apstinencija šteti zdravlju. Suvremeno stajalište je da se kod histerije mogu razlikovati histerični karakter, histerične napade i oduzetost. Histerični karakter je podloga na kojoj pod određenim uvjetima mogu nastati histerične krize. U osnovi histeričnog karaktera je psihička nezrelost, osobito u području osjećaja i nagona i zahvaća i muškarce i žene. Na pitanje postoje li saznanja, obolijevaju li žene koje apstiniraju češće od nekih bolesti ili poremećaja, od onih koje imaju redovit seksualni život.

Apstinencija znači nedostatak nečega, a neredovitost sama po sebi znači odsutnost reda. Međutim, znamo li točno što je red i tko ga je i kako odredio? I apstinencija i neredovit seksualni život mogu biti svjesni ili nesvjesni, dobrovoljni ili prisilni i upravo će o tome ovisiti zdravlje tijela, psihe i duše žene. Znači, iako je apstinencija nedostatak nečega, ako smo se za nju svjesno i dobrovoljno odlučile ona neće škoditi našem zdravlju. Primjerice, ako volite partnera, želite mu biti vjerni, a on odlazi u Afganistan na tri godine, vjerojatno ćete apstinirati. Možda će biti teško, ali to neće štetiti vašem zdravlju. Ili žena koja čeka bebu, a prije toga je imala dva spontana pobačaja i ginekolog joj savjetuje apstinenciju. Ona će apstinirati, i zbog drukčijih prioriteta u tom životnom trenutku to će poboljšati, a ne naštetiti njezinu zdravlju. Ili kad neka žena ima neredovite seksualne odnose jer  joj je partner grubijan, fizički ili psihički je zlostavlja, i u tom slučaju ponovno nema štete već naprotiv koristi za njezino zdravlje.

Promiskuitet je ipak opasniji. Međutim, neredovit seksualni život i apstinencija koju žena nije sama odabrala već joj je nametnuta zbog raznih društvenih ili moralnih načela je štetna. Takva apstinencija šteti psihičkom i duševnom zdravlju, a nakon toga strada i tijelo. Spolni odnos između osoba koje se vole, poštuju i brinu jedna za drugu je nešto neponovljivo i nenadoknadivo, jako pozitivno i povoljno utječe na zdravlje. Ipak, vrlo često se zbog unutarnjih pritiska ili njegove okoline odlučujemo na odnose kojima nešto nedostaje i tada budemo povrijeđeni i razočarani. Statistike koje bi pokazale da apstinencija uzrokuje bolest ne postoje, ali postoje one koje pokazuju da spolno aktivne žene imaju cijeli niz bolesti vezanih upravo uz genito-urinarni trak u većem postotku. Tu prvenstveno spadaju različite upale, spolno prenosive bolesti, problemi vezani uz neželjenu trudnoću i tome slično.

Koliko žena koristi vibrator? Od 1880. godine kada je vibrator izumljen za liječenje histerije, prošao je na svom putu razvoja i korištenja nekoliko faza. Od “terapijskog predmeta”, preko masovnije upotrebe zadnjih 30 do 40 godina, pa sve do velike popularnosti u posljednjih 20 godina. Neka istraživanja kao “Izvještaj Hite” ili radovi R. Maines, Barbacht i M. J. Sherfey pokazuju da 40 do 50 posto žena koristi vibrator.  S druge strane H.S. Kaplan spominje i broj od 80 posto žena koje koriste vibrator od kojih samo 4 posto ne uspijeva postići orgazam. Istraživanja su pokazala da 15 do 35 posto žena redovito doživljava orgazam u klasičnom odnosu, a 38 do 53 posto u kombinaciji odnosa i vibratora. Lako je zaključiti da je Kapan bliži istini, iako se i vani, a pogotovo kod nas teško dolazi do preciznih podataka. Voljeni partner je nezamjenljiv Iako čak i do 90 posto žena koje koriste vibrator mogu lakše, brže i višestruko doživjeti orgazam, sve se slažu da je to tek pomagalo, neusporedivo s klasičnim partnerskim odnosom.Žene različito reagiraju na zvuk, veličinu, oblik i intenzitet vibratora, pa iako se sve to može podešavati po osobnom ukusu žene, one ipak daju prednost pravim, živim, vještim i voljenim partnerima. To nimalo ne čudi jer znajući svu složenost ženske osobnosti s jedne strane, kao i složenosti dobre spolnosti s druge strane, pomagala će uvijek ostati pomagala i neće moći zamijeniti dobrog partnera.

IZVOR: ZDRAVAKRAVA.24SATA.HR