Ova namirnica može zamijeniti svima omiljenu čokoladu, a i pomaže pri mršavljenju

Rogač (Ceratonia siliqua) krupno je vazdazeleno stablo koje raste na sredozemnom području, a doseže visinu i do 20 metara. Pripravci od rogača rabe se za liječenje proljeva, probavnih smetnji i žgaravice.

Rogačevo se brašno miješa sa sjemenkama suncokreta i rižinim brašnom kako bi se dobio dovoljno blag pripravak koji može liječiti proljev kod male djece. Pokusi u Belgiji, provedeni 1989. godine, pokazali su da se djeca koja pate od proljeva puno brže oporavljaju kad im se daje prašak napravljen od mahune rogača. Razlog su, vjerojatno, treslovine koje ne samo što isključuju djelovanje otrova nego i sprječavaju razvoj bakterija.

Turskim bolničkim istraživanjem iz 1998. godine ustanovljeno je da sok od mahuna rogača blagotvorno djeluje u suzbijanju proljeva kod djece. Rogač pomaže i smirivanju nadraženosti crijeva. Sluz i smola također su se upotrebljavali za liječenje povraćanja, i to u blagim preparatima koji su odgovarali i djeci i trudnicama. Istraživanja pokazuju kako rogač može poboljšati razinu lipida kod ljudi s prekomjernom tjelesnom težinom.

Rogačeva smola rabi se kao dijetna hrana i kao nadomjestak za čokoladu. Nadomješta hranjive tvari pa time čini hranu snažnom, ali ne i masnijom. Rogač ima drukčiji okus od čokolade, ali je po sastavu mnogo prihvatljivija namirnica za oboljele od dijabetesa, migrena, tjeskobe, nervoze i sl.

Prirodno je sladak pa je kod pripreme slastica od rogača potrebno dodati puno manje šećera nego kada se rade slastice od kakaa. Rogač ima mali udio masti, bogat je pektinom i rijetko djeluje kao alergen. Kalorijska vrijednost mu je za 2/3 manja nego kod čokolade. Za razliku od čokolade, ne sadrži feniletilamin, oksalnu kiselinu i stimulanse. Feniletilamin može imati nepovoljan utjecaj na razvoj migrene, porast krvnog tlaka i porast razine glukoze u krvi. Oksalna kiselina ometa apsorpciju kalcija i cinka, minerala koji su važni za zdrave kosti I kožu.

Teobromin i kofein, stimulansi prisutni u čokoladi, mogu izazvati alergijske reakcije. Sjeme rogača se namače kako bi omekšalo, a zatim se uklanja vanjski sloj i vade se klice. Ostatak se melje za dobivanje rogačeve smole. Rogačevo brašno dobiva se inače sušenjem i mljevenjem pulpe iz mahune.

Zelene mahune sporo dozrijevaju

Zelene mahune rogača na stablu se pojavljuju već u proljeće. Rastu u grozdovima, vrlo polagano, mijenjajući boju u žutozelenu, crvenkastu, ljubičastu… U listopadu dobiju tamnosmeđu boju i dijelom se osuše.

Rogač uspijeva i na siromašnom tlu

Rogač dobro podnosi suho, krševito tlo na kojem ništa drugo ne raste. U Hrvatskoj ga najviše ima u neretvanskom kraju, oko Dubrovnika, te na južnim otocima: Korčuli, Visu, Hvaru i Šolti, na kojoj postoji i mjesto Rogač.

Foto: Irene Kredenets / Unsplash

IZVOR: 24SATA.HR