Ovo o traumi i ovisnosti većina ljudi ne shvaća ili ne želi prihvatiti

Psiholog dr. Jason N. Linder kaže da je ovisnost o raznim psihoaktivnim sredstvima veliki problem društva današnjice, no smatra da je ona samo rezultat neuspjelog rješavanja temeljnog problema – neizliječene psihološke traume.

Nije slučajno, kako tvrdi Linder, da oko 28 posto oboljelih od PTSP-a ima i problem s ovisnosti, a čak 35 posto ima ozbiljnu, ‘pravu” fiziološku ovisnost o nekom sredstvu. Dobra je vijest, kako dodaje on, to što je ovisnost izlječiva bolest, no potrebno je mnogo truda i više uključenih u proces.

“Većina nas poznaje nekog tko se bori s ovisnosti: u SAD-u ovisnici npr. čine polovicu svih pacijenata koji zatraže mentalno liječenje”, kaže Linder, no upozorava da se ovisnost ne može izliječiti ako se usredotočimo samo na nju.

Pravi su problem, kako objašnjava, bol i trauma koji potiču ovisnost, a ona je samo odraz neuspjelog liječenja (ili neliječenja) traumatskih stanja.

“Uz psihološku se traumu pali naš limbički sustav ili centar za strah”, objasnio je Linder, a kad se to dogodi, racionalni i odlučujući dio mozga praktički se isključi: jer sva krv odlazi tamo gdje panika nastaje. Ovisnost tada može poslužiti kao naizgled djelotvoran  ‘lijek’ koji nam dugoročno narušava mentalno i fizičko zdravlje i tako s vremenom samo stvara još jedan ozbiljan problem.

Liječenje ovisnosti i traume: “Rezultati su tu samo ako se liječe zajedno”

“Pretpostavka da će se jedno stanje izliječiti samo od sebe kad izliječite drugo potpuno je pogrešna”, kaže Linder koji napominje da se u liječenju ovisnosti trauma često zanemaruje.

U usporedbi s depresijom u kojoj antidepresivi mogu pacijentu značajno pomoći, za liječenje psihološke traume ne postoji jedan pravi lijek. Isto je, kako dodaje, i s bipolarnim poremećajem i psihozom: dok psihotropni lijekovi tu značajno pomažu, pacijenti s traumom na njih ne odgovaraju dovoljno dobro i brzo.

“Psihotropni lijekovi mogu pomoći u smanjenju simptoma traume ali ne postoji niti jedan lijek koji bi sam u potpunosti izliječio psihološku traumu”, napominje on i dodaje kako je dobra vijest to što se mozak može priviknuti da na stres ne odgovara uvijek s “borbom ili bijegom” – ali to zahtjeva kvalitetnu psihoterapiju, holističke metode liječenja i posvećenost pacijenta.

“Srećom, suprotno mišljenju, liječenje ne zahtijeva uvijek puno vremena jer npr. EMDR (Eye movement desensitization and reprocessing) terapija često već nakon tri do šest sesija može značajno pridonijeti ozdravljenju i kod traume i kod ovisnosti.”

Nažalost, kako napominje Linder, i mnogi zdravstveni radnici i terapeuti još uvijek vjeruju da će se, ako izliječite temeljnu traumu, i ovisnost prirodno smanjiti i obrnuto.

Kognitivno-bihevioralna terapija (CBT) poznata je kao zlatni standard u psihoterapiji i koristi se kod raznih problema mentalnog zdravlja. Iako je u mnogim situacijama korisna, u liječenju ovisnosti i traume ona nije dovoljno djelotvorna. To je, kako smatra Linder, zato što se ta metoda pretjerano usredotočuje na misli i na um – a zanemaruje fiziološki dio traume.

“Oni koji se bore s traumom i s ovisnošću često se osjećaju udaljeni od vlastitih tijela, osjećaja i potreba”, objasnio je Linder za Psychology Today, no napominje kako se od svih poznatih oblika liječenja najučinkovitijom za oba stanja pokazala EMDR terapija – i to u kombinaciji sa socijalnom podrškom ovisniku. To će dvoje, kako dodaje on, najprije dovesti do korijena problema i što prije to shvatimo, veća je vjerojatnost da ćemo izliječiti globalnu pandemiju traume i ovisnosti.

IZVOR: 24SATA.HR