Za ove specijalitete uistinu treba imati hrabrosti, ili koja čašica žestice prije jela.
Hrana je nešto bez čega ne možete zbog kalorija i nutrijenata koji hrane organizam. Još jedno općenito pravilo je da bi obroci trebali biti relativno bezopasni.
Ovo je nekoliko “delikatesa” diljem svijeta kojima treba pristupiti s velikim oprezom:
“Sannakji”
Poput jela posluženog na balu Klingonaca, Sannakji je koreansko jelo kojem vjerojatno treba pristupiti s finom dozom hrabrosti stečenom alkoholom, ali i s ograničenim očekivanjima. Uostalom, ovo jelo se prije gleda kao test nego kao ukusna poslastica. A i kako bi moglo biti drukčije kada se govori o žvakanju treperavih krakova nekuhane, žive bebe hobotnice – a žvakati je morate stvarno temeljito. Ako to ne učinite i neki dio hobotnice ostane živ, odnosno pomiče se, tkivo se može pipcima prilijepiti za neki dio probavnog sustava poput grla i izazvati gušenje. Zabilježeno je desetak smrtnih slučajeva prilikom “uživanja” u ovom jelu.
“Fugu”
Jedna od najpoznatijih opasnih namirnica, ovaj obrok je gotovo ubio i Homera Simpsona. Fugu je ime ribe i jela pripremljenog od nje, a ona je vrsta otrovne ribe napuhače. Njezini dijelovi, poput očiju i organa, sadrže otrov tetrodotoksin koji izaziva paralizu mišića i gušenje nakon konzumacije. U Japanu su potrebne godine treninga prije nego što kuhar zakonski stekne pravo na pripremu tog jela. Fokus tog treninga nije uklanjanje otrovnih dijelova, nego računanje koliko toksina se smije ostaviti budući da takav obrok izaziva blagu opijenost i osjećaj peckanja. U Japanu tijekom godine oko šest ljudi umre uslijed trovanja fugu ribom.
“Casu Marzu”
Na početku je riječ o siru od ovčjeg mlijeka, a on se ostavlja da fermentira na otvorenom, što zapravo nije pametno činiti. Dok je sir izložen zraku, izložen je i mušicama koje u njega polažu svoja jaja. Uskoro cijeli sir preplave crvi. Potom se sir konzumira, ali isključivo dok su crvi živi jer ako su oni mrtvi – tada i sir postaje opasan za zdravlje. Postoje neke metode koje mogu natjerati crve pobjeći prije nego što sir počne jesti, ali to i dalje ne briše sjećanje kako su bili u smrdljivom siru. Pravi je misterij kako je ovo jelo postalo delikatesa jer se po većini standarda ni ne svrstava u hranu, ali ga vrlo velik broj ljudi sa Sardinije jede svakodnevno.