Ovo zanimljivo pravilo može otkriti jeste li zapravo uspješni ili niste

Znanstvenici već dugo znaju da kod učenja postoji “zona” u okviru koje najviše učimo, a nedavna studija pokazala je da bi ta točka mogla biti otprilike kad je stopa pogreške oko 15 posto.

U učenju većina ljudi intuitivno prepoznaje da je malo izazova vrlo korisna stvar. Zadatak za nas ne bi trebao biti ni previše težak, ni previše lagan. To je razlog zbog kojega učitelji klavira učenike prvo nauče neke jednostavne pjesmice umjesto Chopina, kao i zašto su kompjuterske igrice koncipirane tako da pomalo dolazimo do težih nivoa. No, koliko nam učenje treba biti teško, postoji li neka “slatka točka” koju možemo uzeti kao optimalnu?

Čini se da je odgovor na to pitanje pozitivan. Naime, nedavna studija pokazala je da je učenje optimizirano kad polaznik može razumjeti stvari oko 85 posto vremena.

Da bi dobili taj broj, znanstvenici su “obučavali” algoritme strojnog učenja da prepoznaju slike tumora različitih stupnjeva teškoće. Otkrili su da su algoritmi “naučili” najučinkovitije prepoznavati tumor kad je stopa neuspjeha bila oko 15 posto.

Pravilo 85 posto kod ljudi i životinja

“Ovu ideju koja već postoji na polju obrazovanja – da postoji ta “zona proksimalnog razvoja” u kojoj se može maksimizirati svoje učenje – postavili smo i na matematičkoj osnovi”, kaže Robert Wilson, docent psihologije i kognitivnih znanosti na Sveučilištu u Arizoni, inače vodeći autor studije.

“Ako imate stopu pogreške od 15 posto, odnosno točnost od 85 posto, uvijek povećavate stopu učenja u ovim zadacima s dva izbora”, kaže.

Naravno, studija je uključivala algoritme, a ne ljude. Međutim, istraživači su napisali da njihova otkrića opisuju i optimalno učenje kod ljudi i životinja, “od percepcije, preko motoričke kontrole do stvarnog učenja”.

U studiji su istraživači prilagodili svoj model kako bi odražavali načine na koje majmuni vremenom uče zadatak. Rezultati su pokazali da je u svim scenarijima učenje bilo optimizirano sa stopom točnosti od 85 posto.

Wilson kaže da će pravilo od 85 posto biti posebno primjenjivo u percepcijskom učenju, u kojem postupno učimo zadatke kroz  interakciju s okolinom, poput učenja za prepoznavanje tumora na slikama.

“Za to vam treba iskustvo i potrebni su vam primjeri da biste bili bolji. Zamislimo ovako: možete nekome davati  jednostavne, teške ili miješane primjere. Ako nekome dajete stvarno jednostavne primjere cijelo vrijeme, bit će 100 posto u pravu i ne preostaje mu ništa za učiti.

Ako mu date stvarno teške primjere, bit će oko 50 posto točni, ali još uvijek ne uče ništa novo. S druge strane, ako im date nešto između, možete doći do one točke na kojoj dobivate najviše informacija iz svakog konkretnog primjera”, pojašnjava Wilson.

Neuspjeh ubija dosadu, što je važno za učenje

Postoji i još jedan razlog zašto nam je važno da u učenje uključimo zdravu dozu neuspjeha: Ljude treba pripremati na neizbježne izazove u životu života. Tom Hoerr, bivši vođa škole New City u St. Louisu, kaže da učenici moraju naučiti ne samo nastavni plan i program nego i emocionalne alate potrebne za to da mogu podnijeti izazove.

“Ako naša djeca ovdje diplomiraju samo s uspjehom, onda smo ih krivo učili, jer nisu naučila odgovoriti na frustraciju i neuspjeh”, kaže. Također, čini se da bi pravilo o 85 posto moglo pomoći ljudima da razviju osjećaj da su “u zoni”, koji se javlja kad ste potpuno uronjeni u zadatak koji je prikladno izazovan.

“Do sada se uvijek javlja tamo gdje ništa ne učite, a točnost je na 100 posto”, rekao je Wilson te dodao kako se u situacijama kad je točnost, ili šansa za pogodak 50 posto, javlja tjeskoba jer ni u toj zoni ne učimo.

“Ovo jest naše nagađanje, no uzbuđuje nas pomisao da je to ono što nas vodi prema napretku”, zaključuje Wilson.

IZVOR: 24SATA.HR