PATITE LI I VI od sindroma iskrivljenog ogledala?

Mnogo je mladih koji svoju vrijednost temelje na sudu drugih na društvenim mrežama, pa i sudu o fizičkom izgledu. Ljepota nije ljepota dok to drugi ne kažu. Ili ipak nije tako?

Kad briga o vlastitom odrazu u ogledalu postane opsesija, psihičko zdravlje je ugroženo i treba presložiti prioritete. Evo što savjetuju stručnjaci.

“Sindrom iskrivljenog ogledala najviše se očituje u tome da se osoba, najčešće adolescent, već na možda postojeću ranjivu sliku sebe zbog dobi, na neki način u negativnom smislu fokusira te traži i pronalazi vlastite mane i nedostatke koje prenaglašava. To znači da, ako je nezadovoljna tjelesnim izgledom, djevojka taj aspekt značajno preuveličava”, objašnjava dječja psihologinja Ana Raguž iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreb.

Nastavlja kako takve misli rezultiraju nesigurnošću i nezadovoljstvom jer se tinejdžer uspoređuje s normama koje nameću društvo i mediji.

“U tom trenu mlada osoba uspoređuje se s onime što vidi, sa slikama tuđih života. To se zove socijalna usporedba. Što se više uspoređujemo, može se dodatno produbiti nezadovoljstvo. Adolescent se osjeća nedovoljno prihvaćeno, privlačno ili uspješno. Takvi su osjećaji snažniji ako je slika o sebi krhkija. Javljaju se depresija, anksioznost, usamljenost, ali mogu se javiti poremećaji prehrane kao  anoreksija i bulimija. Ako se s osjećajima niskog samopouzdanja ne mogu nositi, a  izloženi su raznim medijskim utjecajima koje nekritički mogu uzimati u obzir,  može se javiti velika doza nesigurnosti i moguće je da u tim slučajevima posegnu za dijetama, ako se primjerice radi o nezadovoljstvu tjelesnim izgledom. Ako one postanu iznimno restriktivne, moguće je da vode do poremećaja u prehrani”, nastavila je Ana Raguž.

Pojašnjava kako je napredak u komunikaciji zahvaljujući društvenim mrežama obogatio živote ljude, no treba naći pravu mjeru i omogućiti djeci da ovladaju tehnologijama umjesto da tehnologije ovladaju djecom i dječjim životima.

“Svi mi imamo uvijek potrebu dijeliti iskustva s drugim osobama, bilo da su ugodna ili ne. Ipak, danas na društvenim mrežama životi drugih nam djeluju ispunjeniji i sretniji u usporedbi s našima. Rijetko se prikazujemo onakvi kakvi jesmo. Za objavu biramo sadržaj koji nas prikazuje onakvima kakvi želimo biti, kako želimo da nas drugi vide. Težimo ostaviti dojam da smo bolji nego što uistinu jesmo, a stalna izloženost tim uljepšanim slikama nužno vodi do usporedbe. Adolescenti se žele osjećati prihvaćeno i imaju osjećaj kao da ih upravo svi promatraju. To je obilježje adolescencije i zove se egocentrizam. Lajkovi su važni, vode do ugodnih emocija, ali su kratkog vijeka i javlja se potreba da opet doživimo ista iskustva i potraga za lajkovima može biti pokušaj vraćanja izgubljene vlastite vrijednosti i pripadanja vršnjacima”, nastavila je Raguž komentirajući da su istraživanja pokazala kako ljudi koji pate od emocionalnih teškoća više vremena provedu uz društvene mreže, no pritom valja istaknuti da nisu društvene mreže te koje uzrokuju teškoće.

Jednako je moguće da ljudi koji se susreću s ovim teškoćama naginju društvenim mrežama tražeći prihvaćanje, potvrdu drugih, utjehu ili bijeg od vlastitih emocija i usamljenosti. Za kraj psihologinja Raguž donosi nekoliko savjeta kako djeci pomoći da razviju bolju sliku o sebi te kako ih razumjeti i razgovarati s njima.

“Djeca znaju o tehnologijama više od odraslih, no ipak treba imati na umu da odrasli znaju više o životu. Razvoj kvalitetnog i zdravog odnosa s djetetom je temelj roditeljstva i upravo na tom odnosu temeljimo intervencije. Kritičko promišljanje napreduje i razvija se s dobi, stoga je čak i adolescente ponekad važno podsjetiti da život rijetko izgleda onako savršeno kako ga se ponekad prikazuje na društvenim mrežama Odraslima njihove brige mogu izgledati pretjerano, ali adolescenti tek uče kako se izboriti sa svojim nesigurnostima. Zato im treba ukazati na važnost samostalnog razmišljanja, kritiziranja primljenog materijala, ali treba razgovarati o njihovim interesima. Pitajte ih kako funkcionira Instagram, što im on znači i predstavlja. Treba ih pitati kako se osjećaju kad imaju 100 ili 500 lajkova, što za njih to znači. Treba isticati kako nije važno razvijati samo tjelesnu sliku o sebi, nego i druge jednako važne aspekte primjerice funkcioniranje u školi, druženje, aktivnosti i interese”, poručila je Raguž roditeljima, ističući kako je ponekad najbolji primjer onaj koji roditelji daju osobno.

Djeci poručiti da smo tu za njih te da ih podržavamo jednako je važno, no slijediti pravila vlastitim primjerom važnije je od riječi koje se izgovore, naravno, uz podršku i razumijevanje.

IZVOR: 24SATA.HR