Perfekcionizam: Vrlina ili mana?

Iako je perfekcionizam u poslovnom smislu pozitivna osobina, a veliki broj ljudi voli da ih se tako i naziva, ovaj vrijednosni sustav ima i dosta negativnih strana, upozoravaju psiholozi. Glavno obilježje perfekcionista jest da on nije zadovoljan time kakav je, već ima stalan poriv dokazivati se i poboljšati.

Problem se javlja jer, nebitno koji cilj perfekcionist dosegne, osjećaj zadovoljstva je samo privremen.

Karakteristike perfekcionista:

• Smatraju da bi bili puno zadovoljniji sobom da uspiju promijeniti neke stvari.
• Bez obzira na to što su postigli, zadovoljstvo i sreća traju puno kraće nego što su očekivali.
• Vjeruju da se sreća i unutrašnji mir mogu postići samo ako sve sve odvija po planu.
• Ako stvari pođu po zlu, doživljavaju to kao svoju krivnju.
• Smatraju da se rad i upornost ne računaju i da je jedino mjerilo uspjeha rezultat.
• Izuzetno ste natjecateljski raspoloženi u gotovo svemu što rade.
• Zamišljaju kako će vam se drugi diviti nakon što ostvare neki cilj.

Ako ste se prepoznali u većini ovih rečenica, velika je vjerojatnost da ste perfekcionist, što može imati posljedice na vaše raspoloženje i društveni život.

Problemi u ljubavnim odnosima
S perfekcionistom u ljubavnom odnosu može biti vrlo teško. Zahtjevi su im obično veliki i često nerealni, pa se zbog toga njegovi partneri osjećaju “nedoraslo” i pod pritiskom. U vezama se perfekcionisti često osjećaju razočarano, ljuto i puni su zamjeranja jer im se čini da druga strana ne udovoljava njihovim zahtjevima jer ih ne vole toliko da se više potrude. U prijateljstvima su perfekcionisti velika podrška, ali znaju pretjerati s ulogom savjetodavaca.

Napetost i iscrpljenost
Perfekcionist živi sa stalno prisutnim osjećajem napetosti, koji je usmjeren na to što treba napraviti, koje ga obveze čekaju i strahovima hoće li ih dobro ispuniti. Obrambeni mehanizam perfekcionista na napetost reagira s još više rada, zbog čega su iscrpljeni i fizički i psihički.

Osjećaj srama
Perfekcionist obično nema tolerancije na nered i lošu organizaciju. Oni vjeruju da ako izvana ne izgleda sve organizirano i “na mjestu” da je to zapravo odraz unutrašnjeg srama, objašnjavaju psiholozi. Srame se obično svoje okoline odnosno da će ona otkriti njihove slabosti ako vide nered u njihovom stanu, ili otkriju bilo kakav “neuspjeh”.

Sreća se mora “zaraditi”
Sitničavost i opsjednutost detaljima posljedica su pretjerane samokritičnosti i izražene ambicije. To stvara začarani krug pritiska na sebe koji nikad ne popušta, a zasniva se na vjerovanju da se sreća “ne događa, već se mora zaslužiti”. Iako su ljudi često ponosni na svoj perfekcionizam i ističu ga kako bi pokazali da su bolji od drugih, u pitanju je poremećaj zasnovan na pogrešnim uvjerenjima, složni su psiholozi.