PIJETE LI PUNO KAVE? Evo kako ćete izvući ono najbolje od te (loše) navike!

by | 22 lipnja, 2016
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES

FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES

Pričekajte da između buđenja i kave prođe (najmanje) 15 minuta. S obzirom na to da vaše tijelo želi nastaviti sa spavanjem – fenomen poznat kao inercija sna – prirodno je da se budite umorni. Ovo najčešće prolazi već nakon 15 minuta, ali ako ste za to vrijeme popili prvu kavu, može se dogoditi da unesete više kofeina nego što vam je to potrebno. Između dvije kave treba proći (najmanje) sat i pol. Mnogi ljudi popiju kavu i ne osjete ništa. Onda popiju još jednu kavu i tek tada osjete. Potrebno je oko pola sata da kofein dostigne svoju maksimalnu djelotvornost, tako da oni zapravo osjećaju učinak prve kave. Nakon dodatnih pola sata, osjete i učinak druge kavu… Jasno vam je.

Nemojte popiti previše. Šalica kave od oko 350 ml sadrži oko 200 mg kofeina, što je većini ljudi dovoljno da dostignu svoj energetski maksimum kroz dva sata, nakon čega kofein počne polako napuštati organizam. (Kada prođu ta dva sata, energiju vam daju san i hrana koju ste pojeli, kao i prirodni uspon cirkadijalnog ritma.) Ako u roku od dva sata u organizam unesete više od 200 mg kofeina, učinak se smanjuje, a povećava se nervoza.

Čuvajte kavu za trenutak kad će vam biti potrebna. Evo kako to ide: Ako pijete šalicu kave – ili čaja, ili gaziranog soka, ili bilo kojeg drugog napitka koji daje energiju – svakoga dana u isto vrijeme, vaš mozak će to početi predviđati, pa će se unaprijed prilagođavati. Nakon nekog vremena, redovita jutarnja šalica kave neće vam više davati energiju; umjesto toga, ona će jednostavno održavati ono što vaš mozak očekuje kao status quo. (Osim toga, zbog ovog prilagođavanja mozga, bit će vam potrebne sve veće količine kave da biste osjetili njezin učinak.)

Ako radite sve ovo, kofein će biti fantastično djelotvoran. U trenutku kada ga mozak ne očekuje, kofein vam pomaže da se saberete i usredotočite. On povećava budnost i može poboljšati pamćenje.

Zahvaljujemo Garyju Kamimoriju, Thomasu Balkinu, Nancy Wesensten i Debri Yourick s Vojno-istraživačkog instituta Walter Reed, kao i Lauri Juliano s Američkog sveučilišta.