“Sasvim iskreno” je novi podcast dviju terapeutkinja o stvarima koje nas sve ponekad muče
Novi podcast Sasvim iskreno, koji su pokrenule dvije uspješne terapeutkinje s dugogodišnjim iskustvom – Dubravka Fazlić i Teodora Delić, mjesto je ...
Svatko ima svoj soundtrack za određeni prekid, no scene su uglavnom iste. Mnoštvo iskorištenih maramica, oči crvene od plača, podbuhli podočnjaci i volja za životom ravna nuli.
Odjednom sve podsjeća na tu osobu. Prljave čarape kraj košare za rublje, majica u kojoj ste godinama spavali jer je on više ne nosi, parfem slučajne prolaznice i pjesma koju čujete u taksiju. Niti jedan prekid nije lijep, no neki su prekidi čudniji od drugih. Mnogima se dogodilo da budu ostavljeni bez smislenog objašnjenja, ponekad i bez ikakve riječi, a takvi se prekidi pamte najduže. Pričali smo s pet žena o najčudnijim razlozima prekida koje imaju iza sebe. U nastavku potražite njihove priče.
Milena, 25
Počeci veze bili su predivni. Svidjelo mi se to što je samostalan, živio je sam jer su mu roditelji bili rastavljeni. Odmah na početku pričao mi je o baki i djedu i njihovoj povezanosti. Živjeli su blizu njega i često ih je obilazio. Meni je to bilo jako simpatično, jer mnogi mladi ljudi nedovoljno poštuju svoje roditelje, a osobito baku i djeda. Ubrzo mi je rekao da bi me htio upoznati s njima. Pristala sam, a nakon tog susreta sve je počelo biti jako čudno. Imala sam dojam da je stalno zabrinut te sam ga pitala što se događa. Isprva je šutio, a onda mi je rekao da je problem u tomu što mu lažem i što se dopisujem s drugima. To, naravno, nije bila istina.
Danima sam bila bijesna na sebe samu, pitala sam se što sam krivo napravila, a onda sam ga iz zafrkancije pitala je li mu možda baka zabranila da se viđamo. Odmah mi je rekao da je riječ o tome te je dodao kako mu je dala ultimatum. Imao je izbor biti sa mnom ili ostati bez stana koji mu ona želi prepisati. Odabrao je stan i rekao kako su mu oni bitniji jer samo njih ima. Znala sam da postoje mamini sinovi, ali nisam čula za bakino unuče. Svašta sam mu rekla i poželjela da pronađe djevojku koja će se svidjeti njegovoj baki. Prošlo je od tog prekida oko godinu i pol i sada mi je jako smiješno. Sjećam se s kolikim je žarom pričao o trenirci koju mu je kupila baka i kako je na sav glas vikao da mu je omiljena. Bila sam u vezi s bakinim unukom i moram priznati da je gori slučaj od maminog sina.
Silvija, 33
Poznavali smo se preko zajedničke prijateljice. Jednom prilikom slučajno smo se sreli u izlasku i tako je krenula naša priča. Na početku je sve bilo idilično. Usudila bih se reći da smo prva dva mjeseca imali savršen odnos. Nakon toga, krenulo je njegovo čudno ponašanje. Distanciranost, odsutnost i traženje prostora. To mi je bilo užasno čudno, jer kad bih ga pitala što je i je li sve u redu, dobila bih odgovor da je sve OK i da nema nikakvih problema. No to bi mi govorio ljutitim i uvrijeđenim tonom. Povremeno je spominjao kako mu je vjera vrlo bitna i kako bi možda htio biti svećenik. Meni je sve to bilo jako čudno jer njegov način života, pretjerani hedonizam i neodgovornost nisu se uklapali u tu priču. Naposljetku me ostavio jer ide u samostan u Izrael. Trebalo mi je jako dugo vremena da pohvatam sve konce. Cijela ta priča me užasno zbunila. Kasnije sam saznala da je doista išao u Izrael u posjet samostanu, no ne kako bi postao svećenik. Isto tako, saznala sam da je imao avanturu sa strane. Danas smatram da je sve to bila narcisoidna igra kako bi bio poseban i drukčiji od drugih, no ispao je samo sebičan slabić.
Lidija, 30
Nakon četiri godine veze otišao je na more i više se jednostavno nije javio. Nije mi odgovarao na poruke ni pozive, a ja jednostavno nisam mogla vjerovati da to netko može napraviti nakon svega što smo prošli skupa. Kasnije sam jednostavno prihvatila činjenicu da mu je tako lakše. Da se razumijemo, nije se to dogodilo usred ničeg. U posljednje smo se vrijeme puno svađali i nikako se nismo mogli shvatiti. No meni jako dugo nije bilo jasno zašto se to dogodilo i u čemu sam pogriješila.
Kako to uglavnom biva, javio se on nakon nekog vremena tražeći da razgovaramo i promislimo o svemu. Ja sam tad već bila odlučila da to nema smisla, no htjela sam doznati taj razlog njegovog naglog odvajanja i mijenjanja kako bih mogla shvatiti i taj odlazak na more i ghostanje nakon četiri godine veze. Rekao mi je da ga je moja odluka o prelasku na veganstvo šokirala i udaljila od mene te da je to prvi razlog njegovog mijenjanja. Imala sam dojam da su mu neke moje promjene smetale, ali čovjek ne može ne ostati u šoku kada sazna da njegova prehrana može poljuljati nečiju ljubav. Možda je, ipak, u onom pravom obliku nije ni bilo?
Antonela, 27
Išli smo u istu srednju školu i četiri godine bili smo uvijek nešto više od prijatelja. Po završetku srednje i pri upisu faksa oboje smo imali nekakve posliće i konačno smo uživali u svemu onom što rade “odrasli” ljudi. Mogli smo si priuštiti izlaske, večere i slično. Jedva sam čekala taj samostalni život i imala sam osjećaj da oboje doista uživamo u tome. Bili smo u vezi šest mjeseci, a znali se nešto više od pet godina. No unatoč tome, ja sam bila ona koja je odgađala spolni odnos jer jednostavno nisam bila spremna na to. Danas sam si neizmjerno zahvalna zbog toga.
Usred veze i bez ikakvih naznaka o prekidu, on me ostavio putem poruke rekavši mi da ne može biti s časnom sestrom koja grize nokte te da mu je sve to previše. Osjećala sam se užasno i šokiralo me to što mi je sve to rekao porukom. Mislila sam da nikad neću doživjeti tako nešto nakon pola godine veze i više od pet godina poznanstva. Trebalo mi je dugo da se otvorim i povjerujem nekom drugom. Jedno sam vrijeme mislila da su dečki iz razreda napravili okladu s njim, jer su svi u školi znali da sam nevina te da je on išao dokazati da može spavati sa mnom. Kasnije me sve to očvrsnulo i izgradilo. Svaki nam se promašaj dogodi kada treba i nikad nam se ne događa nešto što ne možemo izdržati. Sami biramo hoće li nam to biti škola ili nešto što će nas promijeniti nagore.
Ana, 24
“Ti nikad nisi sretna”, izustio je. Stajala sam na autobusnoj stanici za Beograd. Ne znajući više što da kažem, pitam, zaustim, pitala sam ga zašto. Odgovor je odjeknuo snažno i zvučno u meni ostavljajući me u bunilu, bez dodatnih riječi. Samo zbunjeni pogled, odlazak i posljednji, hladan zagrljaj. Znala sam da iza tog rogobatnog i bolnog razloga stoji sijaset manjih, oštrih i grdnih poput igala i nezgodnih poput udaraca koje ne očekuješ. Najgore od svega je, što poslije toliko vremena, ti znaš sve te razloge. Sve do jednog. I tek nakon više godina od tog trenutka možeš sjesti u tišini i vidjeti ono najvažnije, gdje si ti pogriješio. No bez zaslijepljenosti ljubavlju, navikom i neobuzdanom zaljubljenošću, bez vjere da je to “za cijeli život”, gledaš nešto što nije ni postojalo.
Moja izmišljena realnost rasprsnula se u komadiće, u jednu prošlost koja više nikad neće titrati sjajem sadašnjice, a ja to nisam mogla prihvatiti. Put samospoznaje i neke vrste povratka dijelovima sebe koji su nekako zapostavljeni tijekom šestogodišnje veze, srednje škole, suludih snova, maštanja. Taj me prekid naučio mnoge stvari. Ljubav se ne daje na žličicu. Ljubav ne postoji samo određenim danima. Ljubav nije samo priča. Definitivno nije bajka. Niste dužni uklopiti se u nečiji savršenu sliku, viđenje svijeta, ljubavi, realnosti. Niste manje vrijedni ako vas vaša priroda sprječava u tome.
Vaše želje, motivi i nastojanja. Važno je da znate kad je trenutak da krenete svojim putem. Da shvatite koji je to put, a zatim, s mnogo hrabrosti i vere, zakoračite na njega. Za svaki kraj je uglavnom potrebno dvoje, s tim što je meni bilo potrebno vrijeme da do toga dođem. Danas sam zahvalna na svemu, zbog iskustva. Ali i dalje smatram da je važno mladim djevojkama i djevojčicama pomoći izgraditi vlastito samopouzdanje. I da nikad ne dozvole sebi da ih slomi jedno “Ti nikad nisi sretna”.
Foto: Garon Piceli/Pexels